Portal Fokus.ba analizirao je aktuelnu situaciju u BiH i Gruziji s ciljem da ustanovimo reperkusije ruskog utjecaja na obje države. Na raspolaganju su nam bili kompetentni sagovornici, istraživački novinari, politički aktivisti – oponenti režimu, analitičari, historičari.

 

 

 

Ukoliko se društveno-politička situacija u Gruziji, kao i u Bosni i Hercegovini, razlomi na faktore, a potom podvrgne analizi, dolazi se do zaključka da ove dvije države, nažalost, imaju zastrašujuće visok broj podudarnosti. Vezivno tkivo mnogim podudarnostima je Rusija odnosno režim Vladimira Putina.

 

 

Piše: Amil DUČIĆ/Fokus.ba

 

 

Dodirne tačke BiH i Gruzije, u kontekstu rastućeg ruskog utjecaja, građani obje države mogu prvenstveno zahvaliti dvjema ličnostima. To su Milorad Dodik, aktuelni predsjednik entiteta RS i vladajuće stranke SNSD-a, te Bidzina Ivanishvili, proruski oligarh, koji je trenutno najmoćnija politička figura u Gruziji.

 

 

Ono što godinama u Bosni i Hercegovini radi Milorad Dodik, isto to u Gruziji radi i Ivanishvili, ali još drastičnije, budući da gospodari cijelom državom, a ne samo jednim njenim dijelom. Usput, obojica su na američkoj crnoj listi zbog podrivanja demokratije i potkopavanja rada institucija u državama u kojima djeluju.

 

 

Portal Fokus.ba analizirao je aktuelnu situaciju u BiH i Gruziji s ciljem da ustanovimo reperkusije ruskog utjecaja na obje države. Na raspolaganju su nam bili kompetentni sagovornici, istraživački novinari, politički aktivisti – oponenti režimu, analitičari, historičari.

 

 

“Lov na vještice” protiv civilnog društva

 

 

Režim entiteta RS, koji predvodi Dodik, poput režima u Gruziji, vladajuće stranke Gruzijski san, na čijem je čelu Ivanishvili, u posljednjih nekoliko godina je usvojio drakonske zakone usmjerene ka stigmatiziranju i etiketiranju nezavisnih medija, nevladinih organizacija i organizacija za zaštitu ljudskih prava kao stranih agenata. Oba režima u tom pogledu prate Rusiju.

 

 

U februaru 2023. godine Parlament Gruzije usvojio je Zakon o stranim agentima inspirisan istim zakonom u Rusiji. Učinjeno je to uprkos kritikama koje su stizale sa Zapada. Međutim, taj zakon je suspendovan zbog ogromnih protesta koji su uslijedili. Nešto više od godinu kasnije, u aprilu 2024. godine, režim u Gruziji je ponovo usvojio ovaj zakon, ali na istoj sjednici su dodali i ostale drakonske zakone na dnevni red. Uprkos masovnim protestima, tvrdoglave odluke Gruzijskog sna povećavale su tako jaz između vlade i civilnog društva.

 

 

Masovni protesti u Gruziji

 

 

Vlada RS-a je isti represivni zakon (Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija) u formi nacrta usvojila u septembru 2023. godine. U tom zakonskom rješenju predvidjela je čak i zabranu rada nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva. Uslijedila je lavina kritika međunarodnih organizacija, nevladinog sektora i medijske zajednice.

 

 

No, bez objašnjenja, uoči rasprave u Skupštini, ministar pravde RS Miloš Bukejlović ga je u maju povukao, a sam Dodik je pojasnio da je to učinjeno “zbog prigovora javnosti”.

 

 

Drakonski zakoni

 

 

Nepunu godinu kasnije, tačnije 27. februara ove godine, ovaj zakon je ipak usvojen u NSRS-u. Slično kao i u Gruziji, vlast RS-a ga je usvojila zajedno s ostalim drakonskim zakonima. A ti drakonski zakoni su podrazumijevali osnivanje entitetskog visokog sudskog i tužilačkog vijeća, kao i zabranu rada Tužilaštva i Suda BiH. Ustavni sud BiH 29. maja ove godine donio je odluku kojom ovaj zakon stavlja van snage. Ukinut je ab initio, što podrazumijeva da se smatra nevažećim od samog početka.

 

 

Dok mediji Ivanishvilija etiketiraju kao “čovjeka koji je kupio državu”, Dodik je više osoba koja se na osnovu države enormno obogatila. Ivanishvili se 1990-ih godina obogatio u Rusiji, osnivajući banke i telekomunikacijske kompanije, profitirajući na raspadu Sovjetskog Saveza. Dodik je ulazak u vlast iskoristio za vlastito bogaćanje te stvaranje političko-ekonomske sprege koja će mu omogućiti da se zadrži na vlasti do danas.

 

 

Masovni protesti u Gruziji

 

 

Obojica su, pak, prvobitno bili proevropski orijentisani, da bi se postepeno udaljavali od zapadnih saveznika i približavali se, osim Rusije, Kini, Bjelorusiji, Azerbejdžanu… Obojici je danas jedini prijatelj iz EU Viktor Orban. I Dodik i Ivanishvili imaju niz medija na svojoj strani, obojica se ne libe verbalno napadati strane ambasadore te propitivati finansiranje stranih organizacija.

 

 

Kada govorimo o zakonima, Dodik bi kopiranjem onoga što Gruzija uveliko radi te prisvajajući ono što je već uradila Rusija, mogao ići još radikalnijim stopama. Naime, vlast Gruzije je usvojila i tzv. offshore zakon, koji Gruziju čini još jednim centrom u svijetu za pranje prljavog novca. Prema ovom zakonu, porezi se smanjuju bogatim biznismenima koji žele prebaciti svoj novac i imovinu iz offshore poslovanja u Gruziju.

 

 

Tutberidze: Najteže vrijeme za Gruziju

 

 

Također, usvojili su i zakon o državnim službenicima i administrativnom osoblju koji je usmjeren protiv onih državnih službenika s kritičkim stavom o vladi. Usvojen je, također, i još jedan ruski zakon o LGBTQ zajednici i propagandi. Prema ovom zakonu, zabranjeni su festivali ponosa i transparenti ili dugine zastave, kao i tekstovi, romani i filmovi koji uključuju ljubavne scene istospolnih osoba.

 

 

Katie Tutberidze, gruzijska istraživačka novinarka (Studio Monitor), u razgovoru za Fokus.ba ukazuje na zastrašujuće učinke upostavljenog zakona i registra koji cilja na nevladine organizacije i nezavisne medije koje finansijski podržava EU ili organizacije iz SAD-a

 

 

“Istraživački mediji, gdje radim, partner su OCCRP-a, a podržavaju ih veliki zapadni donatori. Istražujemo činjenice i slučajeve, uključujući korupciju, kršenje ljudskih prava, ruski utjecaj itd. Pretpostavljam da je naše nepristrasno izvještavanje postalo previše uznemirujuće za oligarha Ivanishvilija, te je odlučio obustaviti naš rad”, kaže nam Tutberidze.

 

 

Naglašava da ekonomske veze s Rusijom, Kinom i Bjelorusijom postaju sve intenzivnije. U 2023. godini, navodi ona, ruski državljani su u Gruziji osnovali oko 21.000 društava s ograničenom odgovornošću.

 

 

“Prije dvije godine istraživala sam slučaj dva ruska biznismena, Alekseja i Sergeja Terešenkova, čiji je posao laser taga (igra s laserskim puškama) sankcioniran u baltičkim državama zbog njihove zvanične saradnje s Ministarstvom odbrane Rusije i sankcioniranom “Kalašnjikov grupom”. Otkrila sam njihovo poslovanje u Batumiju, u Gruziji. Ovo je samo jedan primjer. Vidimo da obavještajne službe Gruzije ciljaju novinare, aktiviste i članove opozicionih stranaka umjesto nekontrolirane migracije iz Rusije. Rusija je historijski neprijatelj i okupator Gruzije, 20 posto gruzijske teritorije okupirala je Rusija, tako da svaka saradnja s Kremljom zaista ljuti građane Gruzije”, kazala je Tutberidze.

 

 

Ono gdje se BiH (ili entitet RS) i Gruzija razlikuju jesu masovni protesti građana zbog rastućeg ruskog utjecaja odnosno djelovanja režima po nalogu Rusije.

 

 

“Kako se tenzije između gruzijske vlade i zapadnih sila povećavaju, represije protiv gruzijskih građana postaju sve brutalnije. Suočavamo se s brutalnošću gruzijske policije prema aktivistima, opozicionim političarima i novinarima. Dana 28. novembra premijer Gruzije Irakli Kobakhidze suspendovao je integraciju Gruzije u EU. Od tog dana do danas protesti su nastavljeni u centru glavnog grada i tri druga grada, kao što su Batumi, Kutaisi i Zugdidi. Danas prolazimo kroz najteže vrijeme za Gruziju. Izbori su bili namješteni, legitimnost ove vlade je pod znakom pitanja, i za veliki dio gruzijskih građana i za zapadne sile. Imamo oko 60 političkih zatvorenika, najmlađi imaju samo 18 godina, a zatvorili su i novinarku Mziu Amagglobely. Ja sam kao istraživački novinar provjeravala njihove krivične slučajeve. Tužilac nema dokaza protiv njih. Njihovo hapšenje je dio ucjene građana i dio terora kako bi se civilno društvo zanijemilo i ometali skupovi”, govori nam Tutberidze.

 

 

Topić: Autoritarna logika prema građanima

 

 

Kaže kako do vlasti Gruzije čekaju najgore, naprimjer, zakone o aktivnostima na društvenim mrežama i “druge distopijske odluke Gruzijskog sna”.

 

 

Ne isključujem mogućnost da će još neki novinari biti uhapšeni. Željela bih naglasiti da su danas u Gruziji sloboda govora, ljudska prava i budućnost ugroženi. Gruzijski san je ugrozio suverenitet Gruzije, jer ako ova zemlja bude izolovana i vrati se u orbitu Kremlja, to će biti epilog za ovu naciju – ističe naša sagovornica.

 

 

Tanja Topić, bh. politička analitičarka iz Fondacije “Friedrich Ebert”, komentirajući u izjavi za Fokus modele ponašanja političkih autoriteta Gruzije i RS-a, kaže da je riječ o autoritarnoj i represivnoj logici prema sopstvenim građanima, koja se nastoji kanalisati kroz zakonodavstvo.

 

 

“Nisu vlasti u ova dva prostora posebno kreativna glede tih represivnih zakonskih rješenja, učili su od najboljih pa su im ogledni primjerci u Rusiji, Mađarskoj. I to oni ne skrivaju, već to smatraju dobrim rješenjima, kojima se neistomišljenici mogu držati u pokornosti. Na drugoj strani imamo potpuno drugačiju situaciju u odnosu građana Gruzije i Republike Srpske prema tim zakonima”, ističe Topić.

 

 

Ipak, konstatuje enormne razlike u reakciji građana, društva, na spomenute negativne procese u Gruziji i RS-u.

 

 

“Vidjeli smo da su se na ulicama glavnog grada Gruzije slile rijeke ljudi koji su protestovali i javno iskazali svoje mišljenje potpuno drugačije od vlastodržaca. U vrijeme donošenja zakona o NGO-u kao stranim agentima na ulicama Banjaluke bilo je oko 10 aktivista nevladinih organizacija, više TV kamera pokrivalo je tobožnju pobunu civilnog društva protiv gušenja njihovog rada”, zaključuje Topić.

 

 

Dolidze: Javnost je idalje proevropska

 

 

Anna Dolidze iz gruzijske opozicione stranke “Za narod” kaže za naš portal kako se situacija po pitanju ruskog utjecaja na Gruziju od 2022. godine odnosno od agresije na Ukrajinu drastično pogoršala.

 

 

U Gruziji se ne osjeti samo kulturološki utjecaj već i materijalni. Registrovano je hiljade ruskih biznisa. Pokupovano je mnoštvo nekretnina, apartmana. To je dovelo do dizanja cijena u ovoj oblasti za više od 30 posto. Kada je riječ o kulturološkom aspektu, ruski jezik dugo vremena bio je van upotrebe u Gruziji. Nije bilo ruske muzike, filmova, događaja. No, sve to se odjednom naprasno vratilo – kaže Dolidze.

 

 

Kada je riječ o hibridnom aspektu, potcrtava da vlast Gruzije kopira ono što radi Rusija, i to gotovo u cijelosti.

 

 

Ali ono što još nisu uspjeli jeste da poljuljaju većinske stavove javnosti. Temeljem svih provedenih anketa o poziciji javnog mnijenja, velika je većina proevropskog stava, dio je onih koji su umjereno proevropski i zaista mali dio javnosi je proruski orijentisan. To je zapravo i razlog što aktuelna vlast idalje govori da je proevropski orijentisana iako radi suprotno, po scenariju Kremlja – kaže Dolidze.

 

 

Režim Gruzije, podvlači naša sagovornica, ne radi ništa otvoreno u kontekstu postupanja po nalozima Rusije “jer na drugoj strani je 85 posto stanovništva koje je prozapadno orijentisano.

 

 

S druge strane, naravno da propaganda čini svoje, jer šest TV stanica vlast ima na svojoj strani, a među njima je i javni servis. Retorika je, pak, zaoštrena, u kontekstu javnih napada na EU, američkog ili njemačkog ambasadora u Gruziji, a svakako i na zapadne organizacije u ovoj državi. Ovako nešto je ranije bilo nečuveno, a sada se odvija vrlo često. Njihova glavna meta sada su organizacije koje finansira Zapad odnosno finansije koje dolaze sa Zapada općenito – naglasila je Dolidze.

 

 

Historičar Marko Atilla Hoare dao je za Fokus jednu generalnu ocjenu sličnosti između BiH i Gruzije u aktuelnom trenutku.

 

 

Rusija pokušava ojačati i proširiti svoj utjecaj u bivšem komunističkom dijelu Evrope, pa čak i šire, u nastojanju da ostvari svoj dvostruki cilj: vraćanje imperijalne sfere kontrole koju je uživala u sovjetsko vrijeme i potkopavanje zapadnog liberalno-demokratskog svijeta. U tom smislu, njena politika u Gruziji i Bosni i Hercegovini je dio ove cjeline. Međutim, Gruzija je historijski bila unutar ruske imperijalne sfere, a ruska politika ponovnog podređivanja njenoj kontroli agresivno se provodi od Jeljcinovog vremena. Gruziji je, s obzirom na njen geopolitički položaj, vrlo teško da se efikasno odupre. BiH/RS nikada nije bila zaista unutar ruske sfere, osim kratko u periodu 1945-1948, a Rusija je više vidi kao potencijalnu kartu za igranje protiv Zapada, iako slabu – ističe Hoare za Fokus.

 

 

Potcrtava da Dodik još uvijek nije u dovoljno jakoj poziciji da se otcijepi od BiH niti je Rusija još uvijek sposobna ili voljna da to učini.

 

(Fokus)

Milorad Dodik čini sve što i ruski oligarh koji gospodari Gruzijom