Ankara je željela pokazati da joj nije cilj da Sirija postane prijetnja za izraelsku sigurnost.
Kada su visoki turski zvaničnici u aprilu u Bakuu održali tajne pregovore sa izraelskim kolegama, atmosfera je bila iznenađujuće srdačna.
Na prvom sastanku, dvije strane su se dogovorile o uspostavljanju direktne linije za sprječavanje prijetnji i sukoba, s obzirom na to da obje zemlje imaju vojnike, avione i dronove koji djeluju u Siriji, piše Forbes.
Te večeri, šefovi delegacija i njihovi timovi večerali su zajedno u lokalnom restoranu, predvođeni visokim zvaničnikom turske obavještajne službe i izraelskim zvaničnikom za nacionalnu sigurnost.
Dok je grupa uživala u obroku, dogodilo se nešto neočekivano: iranska ministrica za puteve i urbanizam Farzaneh Sadegh, koja je bila u zvaničnoj posjeti Bakuu, ušla je u isti restoran.
Dok je pila čaj, azerbejdžanski tjelohranitelji su diskretno nagovijestili njenom vodiču da je na pogrešnom mjestu. Sadegh je brzo izvedena, očigledno ne prepoznavši nijednog člana tursko-izraelske delegacije.
Incident je podsjetio na stanje u Siriji: dok Iranci bivaju potiskivani, Izrael i Turska slijede vlastite interese – ponekad usklađene, ali često u sukobu.
Turska, koja već dugo podržava sirijsku opoziciju protiv Bašara al-Asada, ima bliske veze s novim vlastima u Damasku.
Kada je Izrael u aprilu gađao više sirijskih vojnih baza koje je turska vojska planirala koristiti za obuku lokalnih snaga i borbu protiv ISIL-a, Ankara je reagovala suzdržano. Ohrabrena od strane SAD-a, odlučila je da potraži zajednički jezik s Izraelom.
Izrael je imao dva ključna straha: mogućnost da turski radari i protivzračne odbrane na bazi T4 ugroze izraelske operacije, uključujući napade na Iran, te da bi turski PVO sistemi mogli potpuno spriječiti neke njihove misije.
Da bi umirila Izrael, Turska je uključila i sirijske zvaničnike u naredne sastanke u Bakuu. Kao znak dobre volje, sirijska strana se složila da ne rasporedi trupe u određenim dijelovima južne Sirije.
Ankara je željela pokazati da joj nije cilj da Sirija postane prijetnja za izraelsku sigurnost.
Novi sukobi, stare tenzije
Tri mjeseca kasnije, krvavi sukobi između Druza i beduinskih milicija u Suvejdi natjerali su sirijsku vladu da na zahtjev lokalnih vlasti pošalje trupe. Izrael je odgovorio žestokim napadima na sirijsku vojsku.
Kako su sirijske snage povratile kontrolu nad dijelovima pokrajine, izraelski avioni nastavili su napade na ciljeve u Damasku, uključujući Ministarstvo odbrane i područje blizu Predsjedničke palate.
Zračni udari u srijedu bili su posebno iznenađujući jer su se dogodili u isto vrijeme kada je u Bakuu održan novi sastanak sirijskih i izraelskih zvaničnika, nakon što je predsjednik Ahmed al-Šaraa posjetio Azerbejdžan.
Ovi napadi doveli su Tursku u težak položaj – bez mnogo uticaja, osim poziva Washingtonu da izvrši pritisak na Netanyahua da pristane na primirje.
Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan je u srijedu otkrio da je Turska putem obavještajnih kanala prenijela svoje stavove Izraelu o krizi u Suvejdi, ali da je primirje moguće tek nakon američke posredničke uloge.
Njegova izjava pokazuje da Ankara i dalje pokušava komunicirati direktno s Izraelom, bez otvorenog sukoba.
Izbjegavanje iranskih grešaka
Na društvenim mrežama neki su pozivali Tursku da rasporedi protivzračne sisteme kako bi spriječila nove izraelske napade, dok su drugi smatrali da Ankara treba preuzeti kontrolu nad sirijskim bazama.
Međutim, turski zvaničnici privatno priznaju da ne žele rizikovati direktan sukob s Izraelom u Siriji niti otvoriti još jedno ratište – pogotovo nakon 13 godina građanskog rata.
Zabrinuti su i da bi takve tenzije uništile napore za obnovu Sirije i odbile strane investitore, od kojih obje zemlje zavise.
Turska ne želi ponoviti iranske greške – ne želi podrivati legitimitet Šarāine vlade niti tražiti regionalnu dominaciju kao što je to činila Teheranova podrška Asadu, javlja MEE.
Ipak, Ankara sumnja da Izrael namjerno provocira krize kako bi kroz vojne napade destabilizovao region. Izraelski zvaničnici jasno poručuju da bi Sirija trebala biti podijeljena.
Ograničene mogućnosti Turske
Čak i kada bi htjela djelovati silom, Turska ima ozbiljna ograničenja.
„Da bi turska vojska osigurala sirijski vazdušni prostor iznad Damaska, trebala bi imati adekvatne protivzračne sisteme i avione za tu misiju“, rekao je stručnjak za vojnu industriju Yusuf Akbaba u sada obrisanoj objavi na X-u.
„Sa sadašnjim kapacitetima, koji su nedovoljni čak i za odbranu Turske, nemoguće je štititi drugu zemlju.“
Dodao je i da zemlje poput Saudijske Arabije, UAE i Katara imaju znatno jači arsenal.
Potreba za modernizacijom
Turska flota F-16 aviona i dalje čeka modernizaciju, uključujući višemilijardne sporazume s Washingtonom i pregovore o nabavci Eurofightera.
Iako Turska posjeduje domaće PVO sisteme Hisar kratkog i srednjeg dometa, njihov broj je ograničen.
Razmatrana je čak i opcija raspoređivanja ruskih S-400 sistema u Siriji, moguće na bazi T4, ali se Washington tome usprotivio.
Uprkos brojnim posjetama turskih vojnih zvaničnika Damasku, postoji malo entuzijazma za uspostavljanje stalnih turskih baza u Siriji.
Turska vojska je tradicionalno oprezna prema trajnom stacioniranju trupa u inostranstvu, a nakon skoro deset godina prisustva u Siriji, raste umor i nevoljkost za nove avanture.
Još važnije, sirijska vlada nije pravno u mogućnosti da pozove Ankaru, jer privremeni parlament predviđen novim ustavom još nije formiran – a za takav ugovor potrebna je njegova ratifikacija.
Diplomatski put jedina realna opcija
U Ankari prevladava uvjerenje da je diplomatija jedini održiv način da se kriza s Izraelom razriješi, posebno s obzirom na podršku koju nova sirijska vlada ima od strane Trumpove administracije, Saudijske Arabije i većeg dijela Arapske lige.
„Ovo je izuzetno opasna situacija, ne samo za region već i za Izrael“, rekao je Fidan u srijedu.
„Drugim riječima, međunarodna zajednica – posebno Sjedinjene Države, Evropska unija i regionalne sile – moraju pokazati ozbiljnost i zaustaviti Izrael. U suprotnom, može se reći da će uslijediti posljedice koje niko ne želi.“
(SB)