Crvena linija za 2026. godinu – Svaka kombinacija s SDP-om je opasna po državu Bosnu i produžena izdaja!

Ako je išta precizno izrečeno u ovom političkom cirkusu koji živimo u Bosni i Hercegovini, onda je to da su “promjene” došle – i ostavile za sobom zgarište.

 

 

 

Trojka, ta međunarodno aromatizovana mješavina umišljenih reformista, salonskih liberala i prefarbanih revolucionara, danas je tek simbol političke prevare s garancijom “Made in USA”. Projekt koji je zamišljen kao nada postao je zloćudni eksperiment. A kada pokus ne uspije, ne kriviš miš – kriviš laboratoriju. I, naravno, laboratorijske pacove s partijskim knjižicama.

 

 

Krenimo redom – od kraja. Današnje stanje vlasti u BiH ne podsjeća ni na kakvu vlast. Podsjeća na improvizovani skeč lošeg teatra gdje su scenaristi otišli kući, a glumci zaboravili tekst. Ni na nivou FBiH, ni na državnom nivou, nema koherencije, nema vizije, nema odgovornosti. Sve što ima – jeste rasprodaja, šutnja i kolektivna amnezija.

 

 

Trojka, na čelu s “reformatorima” iz NiP-a i Naše stranke, pokazala se kao najskuplji poligon za političku obuku za početnike. NiP, iznurena i izgažena partijica koju prati sjenka korupcije i etiketa konekcije sa superkartelom, politički je dotakla dno kada je pokušala da izbaci Dodika iz vlasti – i završila kao maskota njegovog legitimiteta. Danas NiP niko ozbiljan ne pominje osim kad se prepričava anegdota o tome kako je megafon promjena postao jeka katastrofe.

 

 

Naša stranka? Prvo su bili idealisti, pa su postali ilustracija. Danas su politička fusnota sa hipotekama sudskih procesa i kandidaturom osobe koja češće govori u parolama nego u rečenicama. Ako 2026. pređu cenzus, to će biti znak da biračko tijelo ima ozbiljan problem sa pamćenjem – ili još ozbiljniji sa kriterijima.

 

 

Ali zato SDP. Partija koja u imenu nosi “socijaldemokratiju”, a u praksi distribuira politički mazohizam u koalicijskom pakovanju. Baza im je izdržala 2022. samo zato što je birač bio umoran od SDA – ne zato što je vjerovao u SDP. I umjesto da taj kredit iskoriste za konsolidaciju i državničku ozbiljnost, SDP je izabrao – biti trojanski konj. Ili preciznije: konj u službi Schmidtove štale.

 

 

I dok je Konaković jurcao da postane vanjskopolitička atrakcija, a Ćudi glumila političku Sybillu, SDP je mirno i proračunato vukao konce. Predali su UIO Dodiku, omogućili Schmidtovo nasilje nad Poslovnikom, glumili šutnju kad je trebalo urlati, i bacili sve karte na to da će ljudi zaboraviti ko je zapravo upravljao procesima. Nisu zaboravili– ili barem ne bi smjeli.

 

 

Mijatovićev paradoks – osoba koja je istovremeno simbol “multietničkog” entuzijazma i pokretačka snaga razgradnje probosanskog bloka – jeste SDP-ova politička vizit karta. Ko ga je postavio kao potpredsjednika Vlade Federacije ne može se više pozivati na patriotizam, osim ako patriotizam ne redefiniramo kao čin predaje.

 

 

Pa i ono što valja u državi – ne valja zbog SDP-a. Ključni projekti idu u Hercegovinu? Nije slučajno. Tamo stoluju Dragan Čović i njegova poslovna galaksija, a SDP je samo politička agencija za sprovođenje interesa koji s državom BiH imaju onoliko koliko i reality show s etikom. Novalić je možda pravio greške iz pogrešne procjene u poslu, Nikšić je loš jer mu tako naređuju.

 

 

Dakle, ako iko u opoziciji misli da može kritikovati vlast, a zaboraviti SDP – neka odmah odustane. Jer sve što se danas dešava – od pravnog nasilja do političke kapitulacije – vodi se pod firmom SDP-ove dominacije. NS i NiP su korisni idioti. SDP je inženjer.

 

 

I zato ne bi smjelo biti nikakve kalkulacije sa SDP-om!

 

 

Svaki put kada je SDP predvodio nešto što se zvalo alijansa – država Bosna i Hercegovina je bila gubitnik.nTo nije pesimizam – to je hronologija. Historijska činjenica koju ne možete prebrisati.

 

 

Prisjetimo se Alijanse za promjene – te mitske konstrukcije iz ranih 2000-ih. Velika očekivanja, veliki planovi, pa monumentalno razočarenje. Umjesto jačanja države, došlo je do njenog institucionalnog urušavanja. Rezultat? Bijeg mladih iz države na kojima su kasnije gradili kampanje i slabljenje povjerenja u svaki naredni pokušaj “građanske alternative”.

 

 

Zatim, platformaška era – to čudo političkog inženjeringa koje je 2010. do 2014. iznjedrilo SDP-SDA koaliciju. Kakav je bio kraj tog eksperimenta? Zapaljene institucije, razbijeni izlozi, gnjev na ulicama. To je bila prva eksplozija masovnog gubitka povjerenja u politički sistem nakon rata.

 

 

SDP ne zna graditi stabilnost. Oni znaju kako se pravi kulisa vlasti, kako se distribuira narativ o “racionalnim rješenjima”, kako se kupuje vrijeme dok partneri poput Čovića i Dodika grade pozicije. U svakoj varijanti SDP-ove dominacije – bilo da su glavni ili paravan – država nazaduje. Ne zato što su nesposobni, nego zato što su spremni pristati na sve – pod teretom konformizma i profita.

 

 

Godine 2022. nisu oživjeli zahvaljujući narodu, programu ili principima. Oživjeli su zahvaljujući projektu Murphy–Schmidt, najdirektnijem uplivu međunarodnih centara moći od Daytona do danas. SDP je postao simbol pokornosti, legalizovani servis za provođenje tuđih interesa uz osmijeh i kravatu. Oni nisu pobijedili – oni su izabrani, kao što se bira najpogodniji izvođač radova. Nažalost, radova na demontaži države.

 

 

I tu leži ključno upozorenje za postizbornu 2026. godinu: svaka politika, svaka stranka, svaki lider koji nakon tih izbora omogući SDP-u novu koaliciju, novu vlast, novu “alijansu” – mora znati da ne doprinosi stabilnosti, već produžava politički život izdaji. Nema više prostora za iluzije.

 

 

Svaka nova vlast s njima znači samo jedno: još jedan ekser u kovčeg državnosti Bosne i Hercegovine. Još jedno poglavlje u kojem se izdaja zove “kompromis”, a nestanak suvereniteta “evropski put”.

 

 

Jer Bosna i Hercegovina može preživjeti bez mnogo toga – ali ne može preživjeti još jednu alijansu s SDP-om.

 

(Nap)

Crvena linija za 2026. godinu – Svaka kombinacija s SDP-om je opasna po državu Bosnu i produžena izdaja!

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-