Koliko god bilo žalosno, činjenično je stanje poraz, kakav političko Sarajevo nije doživjelo od samostalnosti Bosne i Hercegovine. Jedina sreća za sve bh. domoljube je što nas oni koji danas glume lidere nisu predvodili u oružanoj borbi.
Koliko god bilo žalosno, činjenično je stanje poraz, kakav političko Sarajevo nije doživjelo od samostalnosti Bosne i Hercegovine. Jedina sreća za sve bosanskohercegovačke domoljube je što nas oni koji danas glume lidere nisu predvodili u oružanoj borbi.
Ali su zato u relativno kratkom roku uspjeli sjebati sve što je oružanim otporom i solidnom političkom mudrošću odbranjeno u protekle nešto više od tri decenije.
Ne, nije ovo prvi put da se Milorad Dodik iz secesionističkog zanosa prešalta na prozapadni, tačnije američki kolosijek. Ali, do sada nikada nije bio u prilici da sklopi takav deal bez da iz Sarajeva ima adekvatan odgovor i reakciju kojom bi se balansiralo to što je dogovorio i ono što je interes države Bosne i Hercegovine.
Međutim, u današnjim okolnostima odgovor iz političkog Sarajeva je jajarska šutnja i neviđeno poginjanje pred američkom diplomatijom. Istom onom diplomatijom koja nas je iz statusa quo dovela skoro do podjele države. Jer, ako se dogodi ono što je visoki predstavnik Christian Schmidt najavio u posljednjem izvještaju VS UN i državna imovina oslobodi zabrane, Rs će postati upotpunjena država unutar državne zajednice Bosne i Hercegovine. A to je korak do raspada.
U vremenu dok su smjeli govoriti, bolje rečeno bulazniti, politički predstavnici Trojke, te nemušte političke ljušture uvjeravale su nas kako je Milorad Dodik gotov i politički sahranjen. A onda šok, Dodikovi savjetnici skinuti sa SDN liste sankcija, Dodik odličnim blefom ukinuo zakone koji nisu bili na snazi, a onda i on i svi njemu bitni skinuti s iste liste sankcija.
Niko od tih političkih ljuštura iz Trojke nije imao smjelosti upitati Amerikance zašto nam ovo radite? Kako bi ih i upitali, kad su upravo Amerikanci diplomatski oci tog projekta koji je očito odradio svoju rolu u rastakanju Bosne i Hercegovine i sad se čeka samo da Ameri puste vodu i pošalju ih tamo gdje su Trojkaši zamišljali Dodika.
Za taj projekat Trojka smo od početka znali i ispisali sijaset ovih virtualnih hartija. I oni nikom ko vidi i iole je pismen nisu iznenađenje.
Postavlja se međutim pitanje gdje je ona druga politička polutka Sarajeva. Nigdje i uživa u tome. Jer, ta polutka, čiju polovinu opet sama drži SDA, uživa u havariji nametnutog projekta, trlja ruke i kezi se svjesna da je iduća godina vrijeme njihovog povratka na vlast.
A ko hoće vlast on mora klimati Amerikancima, u ozbiljnoj mjeri i Britancima, ali i mučati na razbijanje Bosne i Hercegovine po šavovima. Dodik vodi s visokih 5:0 i prijeti da će razvaliti državu do faze u kojoj je više niko ne može sastaviti.
Amerikanci mu daju podršku u Vijeću sigurnosti UN, de facto predajući jurisdikciju nad Bosnom i Hercegovinom Srbiji i Hrvatskoj, a iz Sarajeva mračni muk koji najavljuje još mračnije vrijeme.
Osim Semira Efendića na skidanje sankcija niti jedan predsjednik sarajevskih stranaka nije reagovao.
Dakle, osim što već godinama tapkamo u mjestu dok nam izvana režiraju tragi-komediju, Sarajevo je odlučilo igrati mrtvog svjedoka vlastitog umiranja. Kao da je šutnja danas vrh diplomatske finese i kao da se historija ne uči iz posljedica šutnje. Dok se nad nama preslaguju geopolitičke karte, mi brojimo stare račune i ponosno brinemo da li će nam ostati sjedište neke komisije ili barem fotelja s grijanim sjedalom.
Nepravda je postala rutina, izdaja se službeno praktikuje, a oni koji bi morali viknuti ŠAPUĆU. I ne šapuću iz straha, njihova šutnja je profesionalni odabir. Kao da su potpisali ugovor sa sudbinom da će, ako već ne mogu spasiti državu, makar spasiti svoje mandate. Zar nije paradoksalno da ljudi koji su obećavali državničku hrabrost sada mjere svoje riječi na vagi recepcija u ambasadama.
Dodik igra šah, mi igramo loto. On uzima figure, mi crtamo planove na ubrusima kafića. On pregovara, mi kukamo. On sije sjeme paralize, a iz Sarajeva dopire zvuk aplauza šutnje. Nisu to više političke igre; to je predstava u kojoj su glavni akteri odavno prodali scenario, a mi plaćamo pozorišnu ulaznicu.
I kad jednom budu brojali krhotine, neće ih naći po birtijama ili na tržnicama, naći će ih u parlamentarnim zapisnicima, u tajnim aneksima i u zapisima ambasada. Sve ono što ostane od države biće zbir komada papira s pečatima i lažnim potpisima. I taman kad pomisliš da je vrhunac poniženja dostignut, oni nas iznenade ne novim udarom, već svojim potpisom na novom aranžmanu.
Zelena polutka političkog Sarajeva uživa! Ne zato što ih je briga za državu, već zato što vole vlast. Vlast im omogućava da gaze granice savjesti i potom mirno sklone prljavu odjeću u ormar kodeksa. I dok objašnjavaju kako „realpolitika“ nema alternativu, zaboravljaju da realnost ima zube i da će svaki ugriz jednog dana ostaviti trag.
Trojka? Bila je samo iluzija hrabrosti, zloupotrijebljena u političkom selfiju. Glasni kada se dijele plakati i tihi kada se dijeli država. A mi, obični, opet ispisujemo žalbe koje niko neće čitati, jer šta vrijedi zbor u vremenu kad su jezici podijeljeni po mjeri interesa i pasoša.
I dok Ameri mašu paravanom „stabilnosti“, zaboravljaju da stabilnost nije moguće graditi rušeći temelje. Njihovi papiri mogu privremeno preurediti mapu, ali ne mogu promijeniti krv koja nas vezuje za ovu zemlju, makar je oni pokušali predati na zalog budućim trgovinama. Oni daju sankcije i skidaju ih, podižu i spuštaju ruke; mi, međutim, ostajemo da podižemo komade.
Za kraj, ne trebamo čekati ni okretati glavu prema ambasadama kao da su svjetionici. Treba viknuti glasno. Ako to ne uradimo, naša tišina će postati sudska presuda. Oni koji slave danas svoj povratak na vlast biće sutra optuženi za ono što su danas legalizovali.
Ali i političke lutke u Sarajevu i oni iz Washingtona koji im drže glave oborene i jezike svezane u čvor, svi oni moraju znati da je naša veza s ovom državom u krvlju natopljenim temeljima i zemlji, a ta veza se ne briše diplomatskim olujama, kompromisima i sponzorskim odlukama legalno korumpiranih koje u Americi zovu lobistima.
I zbog te veze, za razliku od naših lidera nećemo i ne smijemo biti nijemi i gledati, nisu ni oni prije nas. Možda će i taj put biti put nestanka, ali barem nećemo pasti kao ćurke oborenih glava!
(Nap)
Related posts:
KONAKOVIĆ DEMANTUJE MEDIJSKE NAVODE: “Niko nije tražio da EUFOR hapsi, uvijek je tražena asistencija…”
Vukanović: “Dodik je shvatio da se preigrao i sad pokušava da se vrati na fabrička podešavanja”
Za kojim osobama se raspisuje Interpolova crvena potjernica: Objavljujemo proceduru ako Milorad Dodik bude uhapšen u stranoj zemlji
NJEMAČKA TELEVIZIJA ANALIZIRALA: “Evo koliko ljudi čuva Dodika i šta misle u vrhu policije o sukobu s njegovim obezbjeđenjem”
FATALNA GREŠKA: Pregovori s Miloradom Dodikom značili bi kraj Bosne i Hercegovine kakvu danas poznajemo…
DODIK I STEVANDIĆ BLIJEDI OD NERVOZE: Naredno zasjedanje Komisije za kontrolu Interpolovih fajlova počinje za koji dan
MAKAREVIĆ DOBIO INFORMACIJE PREKO NJEMAČKIH KANALA: “Najmanje dvije zemlje trenutno razmatraju uvođenje sankcija RS-u”
DŽENAN ĐONLAGIĆ UPOZORAVA: HDZ koristi krivično pravni proces i državni puč Milorada Dodika za realizaciju ciljeva tzv. Herceg-Bosne…
SVE JE KRENULO OD AJANOVIĆEVE PRIJAVE: Ministra Zukana Heleza ispitivala SIPA u prostorijama Ministarstva
NERVOZA U ČOVIĆEVIM REDOVIMA: “Nakon mandata Željka Komšića, postoji opasnost od kandidature…”
Powered by YARPP.
