Da li se Evropska unija približava 'vojnom Schengenu'? - Sarajevograd.CLICK

Evropska komisija je također spremna da se izdvoji novac za druge stavke koje su vitalne za vojno kretanje, kao što su vazdušni prijevoz velikog tereta, trajekti dvostruke namjene.

Evropa povećava izdvajanja za odbranu. Međutim, jedno pitanje je uglavnom zanemareno – kako što brže premjestiti vojnu opremu iz jedne zemlje u drugu u slučaju sukoba.

Godinama se priča o “vojnom Schengenu”, području u zoni Evropske unije bez kontrola pasoša u kojem se oružje i trupe mogu slobodno kretati podjednako lako kao i civili. Ipak, takav sistem i dalje nije ostvaren i za EU i za NATO, uprkos povećanim sigurnosnim zabrinutostima izazvanim ratom u Ukrajini.

Evropska komisija će 19. novembra predstaviti svoj posljednji pokušaj da to ostvari do kraja decenije. Preliminarna verzija dokumenta, u koji je RSE imao uvid, ukazuje na dva načina da se to postigne: prvo, ulaganje novca u stotine “uskih grla” širom kontinenta, kao što su željezničke pruge, luke i mostovi, uključujući i u zemljama kandidatima za članstvo u EU Ukrajini i Moldaviju, za koje se u tom tekstu smatra da je ključno da budu integrisane u vojno-transportne strukture EU.

I drugo, smanjenje birokratije kako bi se spriječilo da različiti nacionalni zakoni i birokratija ometaju napore za brzo i lako premještanje vojnih sredstava iz jedne zemlje EU u drugu.

Da li se Evropska unija približava ‘vojnom Schengenu’?

Ideja o “vojnom Schengenu” je 2017. postala je “prioritetna oblast” i Evropska komisija je sastavljala akcione planove 2018, 2022. I 2024. godine – međutim, postignut je slab napredak. Diplomate EU, govoreći za RSE pod uslovom da im se ne navode imena, rekle su da minimalni napredak svakako nije posljedica nedostatka truda.

Tema, kažu, obično je pri vrhu dnevnog reda kad god se raspravlja o saradnji EU i NATO-a, ali nijedna od tih organizacija, kažu, nikada je nije zaista prihvatila. NATO se dugo nada da će EU uložiti više zakonodavne energije i novca za vojnu mobilnost, posebno sada kada su 23 od 27 zemalja članica EU također dio tog vojnog saveza. Rat u Ukrajini je samo povećao urgentnost da se pojačaju svi aspekti povezani s odbranom.

Istovremeno, u EU je postojala frustracija što je NATO previše fokusiran na trošenje novca na skupu vojnu opremu, a mnogo manje na to kako je zapravo transportovati i učiniti dostupnom drugim članicama Alijanse.

Novi cilj NATO-a da se do 2035. troši 3,5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na vojnu opremu i dodatnih 1,5 posto na nevojna ulaganja – kao što je vojna mobilnost – donekle rješava to pitanje. Međutim, to je i dalje u velikoj meri u rukama pojedinačnih zemalja, kako ističe dokument Evropske komisije.

Iako države članice ostaju slobodne da odluče da li će dozvoliti stranim oružanim snagama da prelaze preko njihove teritorije u okviru njihove nacionalne sigurnosti i odbrane, EU mora imati okvir za vojnu mobilnost koji balansira vojne i civilne potrebe – navodi se u tekstu.

Da li se Evropska unija približava ‘vojnom Schengenu’?

Cilj sadašnjeg sastava Evropske komisije, kojem mandat ističe 2029, jeste da “uspostavi zonu vojne mobilnosti širom EU do kraja 2027. kao prvi korak ka postepenom postizanju ‘vojnog Schengena’ u dimenzijama regulative, infrastrukture i kapaciteta”. Pitanje je da li će novac biti dostupan ovog puta.

U posljednjem višegodišnjem budžetu EU (2021-2027), oko 1,7 milijardi eura namijenjeno je za dvostruku civilno-vojnu transportnu infrastrukturu, fokusirajući se na 95 projekata u 21 zemlji. Međutim, kako dokument navodi: “potražnja za finansiranjem EU značajno je premašila raspoloživa sredstva”. Za sljedeći dugoročni budžet (2028-2034), Evropska komisija je stoga predložila 17,65 milijardi eura za transportnu infrastrukturu dvostruke namjene, s fokusom na 500 kritičnih tačaka gdje transport vojne opreme treba da bude brži i efikasniji.

Ali, da li će ovo uspjeti? Pogotovo što članice EU uvijek razvodnjavaju početni prijedlog Komisije i više vole da preusmjere novac EU na sektore koji više “dobijaju glasove”, kao što su poljoprivreda, ribarstvo i druge vrste socijalne potrošnje.

Željeznica je također vid transporta na koji je potrošeno najviše novca kada je u pitanju vojna mobilnost. I to će se vjerovatno nastaviti. Ranije ove godine, EU se usaglasila oko četiri prioritetna multimodalna koridora za vojnu mobilnost – sjevernog, južnog, istočnog i centralnog. Sjeverni, koji uglavnom povezuje Holandiju s Njemačkom i Poljskom, i dalje s Ukrajinom, najviše je dosad urađen. Dokument Komisije ističe željezničku dionicu od 22 kilometra, koja povezuje zapad Ukrajine sa Slovačkom i ostatkom centralne Evrope i koja koristi evropski standardni kolosijek. Ona je puštena u rad u septembru.

Također se napominje da su “u toku pripremni radovi za primjenu evropskog nominalnog standardnog kolosijeka na evropskim transportnim koridorima koji povezuju Moldaviju i Ukrajinu s državama članicama EU”.

U velikoj mjeri je važno da će cijela EU, uključujući zemlje kandidate, ubuduće raditi sa istim širinama željezničkih kolosijeka. Ideja je da cijela Evropska unija, uključujući zemlje kandidate, ubuduće koristi jedinstveni željeznički kolosijek.

Evropska komisija je također spremna da se izdvoji novac za druge stavke koje su vitalne za vojno kretanje, kao što su vazdušni prijevoz velikog tereta, trajekti dvostruke namjene i vagoni s ravnom platformom za prijevoz teške vojne opreme poput raketa i tenkova.

Ipak, na kraju, najveće promjene koje bi EU mogla da napravi su u zakonima koji bi olakšali kretanje trupa i opreme. Dobijanje dozvole za vojni transport iz jedne zemlje EU u drugu može potrajati i do 45 dana. Cilj je, koji je postavio Brisel, tri dana. Ipak, iznenađujuće je što se harmonizovana pravila EU za prijevoz opasnog tereta ne primjenjuju na vojni transport, što znači da se često moraju dogovoriti ad hoc aranžmani. To bi se promijenilo, a Evropska komisija namjerava da insistira da se postigne još više.

Još jedan prijedlog je da dozvole za premještanje vojne opreme između država članica više neće morati da se obnavljaju na godišnjem nivou. One bi jednostavno važile dok se ne opozovu. Države koje nisu članice EU također mogu biti dio ove promjene. Ključ za ovo bi bio takozvani “Evropski unaprijeđeni sistem odgovora za vojnu mobilnost (EMERS)”, koji se može pokrenuti u roku od 48 sati poslije prijedloga Evropske komisije ili članice EU.

(Hayat)