Posebnu zabrinutost, prema mišljenju našeg sagovornika, izazivaju javni nastupi pojedinaca koji se predstavljaju kao hrvatski lobisti ili politički predstavnici, a koji zagovaraju “treći entitet”, nazivaju BiH “propalom državom” ili Bošnjake “radikalnim faktorom”.

 

 

 

Hrvatska, kao susjedna država i članica Evropske unije i NATO-a, ima i potencijal i obavezu da bude iskren, predvidiv i konstruktivan partner Bosni i Hercegovini. Partnerstvo se, međutim, ne gradi deklaracijama, već kroz dosljedno poštovanje suvereniteta BiH, razumijevanje njenih unutrašnjih odnosa i odbacivanje narativa koji potiču nepovjerenje i destabilizaciju, poručuje na početku razgovora za Stav prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.

 

 

Posebnu zabrinutost, prema mišljenju našeg sagovornika, izazivaju javni nastupi pojedinaca koji se predstavljaju kao hrvatski lobisti ili politički predstavnici, a koji zagovaraju “treći entitet”, nazivaju BiH “propalom državom” ili Bošnjake “radikalnim faktorom”.

 

 

Evropska perspektiva

 

 

Takve izjave, primjerice govor Maxa Primorca (Heritage Foundation) u SAD-u ili kontinuirane kontroverze Željane Zovko (HDZ/EPP) u Evropskom parlamentu, ne doprinose stabilnosti niti evropskoj perspektivi BiH. Naprotiv, one stvaraju nove tenzije, produbljuju nepovjerenje i legitimiraju političke koncepte čije bi dugoročne posljedice bile štetne. U tom kontekstu, šutnja hrvatske diplomatije, uključujući izostanak bilo kakvog reagiranja ministra vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana, može se tumačiti kao prešutno odobravanje takvih narativa. Ako Hrvatska želi biti shvaćena kao iskreni prijatelj BiH, mora jasno distancirati državnu politiku od lobističkih konstrukcija koje su u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i evropskim vrijednostima, umjesto da provodi aktivnosti koje ugrožavaju stabilnost BiH i prava njenog najbrojnijeg naroda.

 

 

Važno je podsjetiti: put Bosne i Hercegovine ka EU ne vodi preko Zagreba niti bilo kojeg drugog regionalnog centra. Taj put prolazi isključivo kroz institucije države BiH i političku volju njenih građana, posebno Bošnjaka. Gubitak povjerenja Bošnjaka u euroatlantske integracije faktički zaustavlja taj put. Stoga upozoravam: ovakve politike, bilo iz Hrvatske ili od drugih aktera, dugoročno mogu odvratiti Bošnjake od evropskog puta – što bi bila strateška greška ne samo za BiH, već i za samu EU i cijeli region. Evropi trebaju stabilni partneri, a ne narativi koji stvaraju nove podjele – naglašava Bećirović.

 

 

Pitali smo ga čime su to dodatno ohrabreni hrvatski lobisti, koji kao što to već duže vremena propagira Milorad Dodik, u svjetskim centrima moći guraju teze da je BiH propala država i zagovaraju treći entitet. Globalnim gibanjima, nekonvencionalnim pristupom Donalda Trumpa, jačanjem političke desnice širom Evrope…?

 

 

Pojava hrvatskih lobista koji, paralelno s Miloradom Dodikom, u međunarodnim centrima moći zagovaraju teze o propaloj državi” i “trećem entitetu” rezultat je nekoliko međusobno povezanih procesa.

 

 

Prvo, riječ je o globalnom kontekstu. Jačanje radikalne političke desnice širom Evrope, rast populizma i nacionalizma, te promjene u američkoj vanjskoj politici, uključujući nekonvencionalniji pristup Donalda Trumpa, stvaraju okruženje u kojem radikalni ili revizionistički narativi lakše pronalaze prostor. U takvom ambijentu multietnički modeli i kompleksne države poput BiH postaju meta simplifikacija i pogrešnih (re)interpretacija.

 

 

Drugo, tu su regionalni interesi. Akteri koji zagovaraju promjenu ustavne arhitekture BiH ili slabljenje njenih državnih institucija koriste svaki međunarodni forum kako bi svoje ideje predstavili kao “realistične” ili “nužne”. Njihov cilj nije unapređenje Bosne i Hercegovine, nego ostvarivanje vlastitih političkih projekata kroz međunarodnu legitimizaciju.

 

 

Treće, postoji i profesionalna dimenzija. Lobisti – koji često nemaju institucionalnu odgovornost – nastoje privući pažnju senzacionalističkim porukama, svojim narativima prilagođavajući publiku kojoj se obraćaju. U svijetu u kojem se politička pažnja kupuje provokacijama, oni procjenjuju da im se takav pristup isplati.

 

 

Kombinacija globalnih trendova, regionalnih ambicija i komercijalne logike lobiranja stvara privid da su ovakve ideje “dozvoljene” ili “izvedive”. No, u stvarnosti, takvi narativi direktno ugrožavaju stabilnost Bosne i Hercegovine, ali i cijelog regiona. Stoga je važno da međunarodna zajednica prepozna ove pokušaje kao dio šireg obrasca destabilizacije, a ne kao legitimnu političku analizu – ističe Bećirović.

 

 

Helezove izjave emocinalne i refleksne

 

 

On je za Stav komentirao i izjave i poruke ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza upućene Primorcu i Zovko.

 

 

Izjave ministra odbrane Zukana Heleza treba promatrati u dva povezana sloja. Prvi je emocionalni i refleksni: one izražavaju frustraciju, ali i duboku zabrinutost koja postoji u dijelu bosanskohercegovačke javnosti svaki put kada se iz susjedstva ili međunarodnih krugova pojave narativi koji negiraju suverenitet BiH ili zagovaraju njenu prekompoziciju. U takvim trenucima politički odgovor često dolazi iz osjećaja nužnosti da se država simbolički odbrani.

 

 

Drugi sloj je politički i strateški. Takve reakcije, iako razumljive, mogu dodatno zaoštriti retoriku i otežati komunikaciju, posebno u diplomatskim okvirima gdje se očekuje odmjerenost i preciznost. Državni dužnosnici trebali bi nuditi odgovore koji su institucionalno utemeljeni, pravno jasni i koji štite interese Bosne i Hercegovine kroz argumentaciju, a ne kroz retoričko nadmetanje.

 

 

Retorički sukobi i medijski afekti rijetko rješavaju suštinska pitanja. Fokus treba biti na jačanju državne diplomatije, profesionalnog predstavljanja BiH na međunarodnoj sceni te na dosljednom raskrinkavanju dezinformacija i politiziranih konstrukcija. To je put koji donosi rezultate – ne samo reakcije, nego i trajnu zaštitu državnih interesa – navodi naš sagovornik.

 

 

Pitali smo Bećirovića i kako gleda na šutnju Ministarstva vanjskih poslova BiH, a nakon nimalo prijateljski nastrojenih prema BiH istupa Primorca i Zovko.

 

 

Ako je zapažena tišina Ministarstva vanjskih poslova BiH zaista tačna, onda se radi o propuštenoj prilici. Diplomatija ne znači da svaki incident mora eskalirati u javnu konfrontaciju, ali je osnovna funkcija državnih institucija aktivno štititi međunarodni položaj i dignitet države. To se postiže kroz strateška saopćenja, kontinuirani kontakt s međunarodnim partnerima, korektivne inicijative na forumima i dosljedno lobiranje za činjenice i stabilnost. Pasivnost ili odsustvo jasno artikulirane državne politike ostavlja prostor drugima da kreiraju narativ o BiH po svojoj volji, što dugoročno može biti štetno. Moj apel je jasan: državna diplomatija mora kombinirati hladnu, profesionalnu reakciju s aktivnim i sistemskim informiranjem međunarodne javnosti i partnera o realnom stanju u zemlji. Istovremeno, neophodno je graditi široku mrežu argumenata i savezništava koja demantiraju destruktivne i destabilizirajuće prijedloge – potcrtava Bećirović.

 

 

Zamolili smo ga da prokomentira i izjave Milorada Dodika nakon sastanka sa Draganom Čovićem u Banjoj Luci, kada je govorio o potrebi stvaranje trećeg entiteta, a pri tome lider HDZ-a je mudro šutio, tako da su se svi obrušili na Dodika. No, koliko je to zaista iz Dodikove glave ili je pak riječ o tome da se velikosrpski i velikohrvatski projekti nadopunjavaju i jedan drugom pomažu u razbijanju države BiH, kao što su to radili Karadžić i Boban u Grazu, a prije toga Milošević i Tuđman u Karađorđevu?

 

 

Iskustvo i historija regiona pokazuju da projekti koji ciljaju na teritorijalno-etničko preuređenje rijetko nastaju potpuno “autentično” i nezavisno. Takve ideje često nalaze saveznike, inspiraciju ili instrumente među različitim akterima, kako regionalnim, tako i međunarodnim. U nekim slučajevima pojedini lideri djeluju iz vlastitih interesa; u drugim slučajevima, njihovi prijedlozi rezoniraju s projektima drugih aktera koji vide korist u slabljenju centralnih institucija. U tom smislu nije neopravdano govoriti o komplementarnosti određenih projekata, čiji krajnji efekt može biti fragmentacija države i jačanje etničkih podjela.

 

 

Historijski primjeri koje ste spomenuli – od strategija Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu do Karadžića i Bobana u Grazu – pokazuju da ovakve inicijative imaju i međunarodne dimenzije, i lokalne saveznike. Dakle, nije riječ samo o “pričama iz pojedine glave”, već o kompleksnoj mreži interesa i ideja koje se međusobno nadopunjuju. U suštini, radi se o tome da susjedne države pokušavaju kompenzirati vlastite političke i teritorijalne interese preko Bosne i Hercegovine. Analiza i razotkrivanje takvih mehanizama ključni su kako bi se spriječilo ponavljanje destruktivnih scenarija iz prošlosti i zaštitila stabilnost države – pojašnjava on.

 

 

Ambasadori BiH u svijetu

 

 

Da li uopće bh. lobisti rade na promicanju interesa države BiH, ko su oni (ako uopće postoje), i kakvi bi ocijenio rad ambasadora BiH u svijetu, rade li svoj posao, lobiraju li, glasilo je naše pitanje.

 

 

Generalno, Bosna i Hercegovina još uvijek nema dosljedno i snažno koordiniranu lobističku strategiju na ključnim međunarodnim tržištima interesa. Pojedini ambasadori i diplomatska predstavništva rade predano i postižu konkretne rezultate, ali njihov učinak često je ograničen unutrašnjim političkim krizama, nedostatkom jedinstvene državne politike i nedovoljnih resursa. Efektivna vanjska politika zahtijeva više od karijernih ambasadora – potrebna je koordinacija sa sjedištem države, jasno i dosljedno komuniciranje interesa, te strateško lobiranje koje uključuje stručnjake, dijasporu i međunarodne partnere. Ocjena rada konkretnih ambasadora ne može biti generalizirana: postoje primjeri visokog profesionalizma, ali i situacije gdje je učinak skromniji zbog institucionalnih ograničenja, pa čak i nekompetentnosti. Bosna i Hercegovina mora razviti koordiniranu strategiju vanjske promocije, koja kombinuje javnu diplomaciju, stručno lobiranje i aktivni angažman s međunarodnim saveznicima i utjecajnom dijasporom. Bez takve strategije, druge strane dobijaju neometan prostor da oblikuju narativ o našoj zemlji prema svojim interesima – zaključuje on.

 

(Stav)

Bećirović o Primorcu, Zovko, trećem entitetu, “propaloj državi BiH”, “radikalnim Bošnjacima”, Helezovim izjavama…