Dodikove „otrovne strelice“ prema Europskoj uniji uobičajen su dosadašnji narativ, ali ovoga puta stižu nakon nove blokade europskog puta od strane SNSD-ovih državnih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića.
EU je u ozbiljnoj sistemskoj krizi, krhka kao zajednica, bez liderstva, ideologije, ugrožene budućnosti i prespektive, društveno i socijalno razorena zbog migracija, okrenuta militarizaciji i novim ratovima, čije su vrijednosti propale, a ekonomija se survala. EU ne nudi više ništa, osim nestabilnosti, nesigurnosti i potpune neizvjesnosti. Dozvoliti da nama uzima suverinitet zbog nekih dalekih njihovih ciljeva, može da bude samo utočište za naivne, napisao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a u autorskom tekstu u režimskoj beogradskoj „Politici“.
Dodikove „otrovne strelice“ prema Europskoj uniji uobičajen su dosadašnji narativ, ali ovoga puta stižu nakon nove blokade europskog puta od strane SNSD-ovih državnih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića.
Dodikove blokade europskog puta i odnos predsjednika SNSD-a prema srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar.
Summit Europskog vijeća održat će se 18. i 19. decembra i to je bila zadnja prilika da se u ovoj godini na dnevnom redu ovog foruma nađe pitanje otvaranja pristupnih pregovora BiH s Europskom unijom. Da bi se uopće ovo pitanje našlo na dnevnom redu Europskog vijeća, najprije bi trebalo biti na dnevnom redu Summita EU – Zapadni Balkan dan ranije, 17. decembra. Time što prošlog ponedjeljka Vlada nije odlučivala o upućivanju Zakona o sudovima i o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću u parlamentarnu raspravu, BiH je izgubila šansu da se ove godine otvori pristupni dijalog s Unijom.
Kad su SAD pristale na to da se Miloradu Dodiku ukinu američke sankcije, pod uvjetom da on prestane blokirati političke procese, da prihvati presudu Suda BiH kojom je isključen iz političkog života države i da se iz politike povuče u privatnost, činilo se da je BiH dobila šansu za normalizaciju svog europskog puta. Međutim, protivno odluci Suda BiH, Dodik je, uz asistenciju njemu podložnog entiteskog pravosuđa održao poziciju šefa stranke, SNSD-a, a na izborima za entitetskog predsjednika njegov je kandidat proglasio pobjedu, iako ona još nije potvrđena, zbog očitih nepravilnosti i prevara u procesu, i to tako obimnih da dovode u pitanje vjerodostojnost njegove pobjede, upozorava Gjenero, te dodaje:
Sve je ostalo provizorij, jedini tko je racionalno reagirao na novonastalu situaciju je Visoki predstavnik međunarodne zajednice koji je nastavio sustezati proračunska sredstva SNSD-u, dok god tu stranku vodi Dodik, koji bi prema načelima vladavine prava morao biti privatna osoba.
ZA KOGA RADI DODIK?
Za koga sad igra Dodik, tek će se pokazati. Naravno da on za svoje poteze ima potporu totalitarnog režima Vladimira Putina, a odnosi s autoritarnim režimom Aleksandra Vučića sigurno nisu tako loši kao što se to čini nekima u BiH, jer da jesu, onda ne bi bilo problema s izbornom prevarom i ne bi ishod izbora za entitetskog predsjednika odlučili glasovi što ih je SNSD-u osigurala „sestrinska” SNS i glasače dovela iz Srbije (kao što je na parlamentarnim, predsjedničkim pa i lokalnim izborima Dodik „dostavljao” Vučiću i SNS-u glasače iz „svog” entiteta u BiH.
Gnjev Dodika i njegovih ministara u blokiranom Vijeću ministara BiH prije svega je usmjeren na aktera s europskom potporom, Visokog predstavnika Christiana Schmidta, a takav izbor protivnika može ići na ruku i američkoj politici na Balkanu, znamo li da je administracija predsjednika Trumpa bila sklona ideji da bi Schmidt morao otići, te da je on ostao na dužnosti prije svega zbog toga što uživa europsku potporu.
VARNICE OKO GLAVNOG PREGOVARAČA
U ovom trenutku kaos u BiH odgovara i Rusiji i Americi, a takva situacija dodatno slabi stratešku poziciju Europe. Pristupni proces je ključ kojim EU želi mijenjati BiH i učiniti je stabilnom održivom jedinstvenom državom. Nažalost, niti domaće proeuropske snage u BiH nisu „odradile svoj zadatak”. U BiH nitko niti ne razmišlja o formiranju europske koalicije, koja bi okupila sve zagovornike članstva BiH u EU, a bez toga nema niti stabilnog pristupnog procesa, pa niti prvog ozbiljnog koraka prema tome – kvalitetnog izbora glavnom pregovarača i formiranja njegova tima.
Izbor glavnog pregovarača, što su ga također blokirali Dodikovi izaslanici u Vijeću ministara, morao bi biti dio političkog konsenzusa, a BiH bi morala odabrati na tu poziciju politički neutralnog profesionalca, koji ne bi smio biti politička osoba, nego netko, ili iz javne uprave, ili akademske zajednice, ili ciivilnog društva, vrhunski poznavatelj acquisa, široko prihvatljiv u društvu i sposoban s jedne strane mobilizirati pristaše pristupanja, a s druge okupiti vrhunske eksperte za svako od pregovaračkih poglavlja. Nacionalni ključ najmanje je važan kod izbora glavnog pregovarača, ali je silno važno da taj na toj poziciji bude tijekom cijelih pregovora, naravno ako se dokaže kao dorastao poslu.
Neprihvatljivo je mijenjati glavnog pregovarača nakon izbornog ciklusa i odabir prilagođavati nekim budućim odnosima snaga i podjelama dužnosti po nacionalnom ključu, zaključio je Gjenero.

(SB)










