„Da to nismo učinili, ne bi bilo Daytona i moguće ne bi bilo kraja borbi u Bosni i Hrvatskoj“, navodi.

 

 

 

Peter Galbraith nepravedno je zaboravljen u našoj političkoj javnosti. Ovaj bivši američki ambasador u Zagrebu (1993–1998) dragocjeni je akter mnogo važnih događaja u vezi sa ratnom sudbinom naše zemlje.

 

 

Galbraith je bio jedini američki učesnik i ključni posrednik u zaključenju sva tri mirovna sporazuma: Vašingtonski sporazum o formiranju Federacije BiH (mart 1994), Erdutski sporazum za Hrvatsku (12. decembar 1995.) i Dejtonski mirovni sporazum. (novembar/decembar 1995), piše Fuad Đidić za !Odgovor.ba.

 

 

Posebno je zanimljivo da je general Atif Dudaković nedavno članovima „Kruga99“, tokom boravka u Bihaću, izjavio kako bi ovaj hrabri diplomata morao dobiti najmanje status počasnog građanina Bihaća zbog zasluga u odbrani ovog grada u najtežim danima opsade iz proljeća 1995.

 

 

Nasrtaji iz Evrope i Hrvatske

 

 

U povodu tri decenije Dejtona, ali i dilema oko zaključenja sporazuma sa Ukrajinom, ambasador Galbraith jučer se oglasio jednim posebno interesantnim tekstom objavljenim sa naslovom Važne lekcije Daytona za Ukrajinu.

 

 

U ovom kratkom, ali za nas uznemirujućem tekstu on je otkrio javnosti malo poznate detalje o evropskim inicijativama o razmjeni teritorija Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom.

 

 

Dok bivši ambasador šalje apel Trumpovoj administraciji o konsekvencama zaključenja mirovnog sporazuma sa Rusijom, upozoravajući: jedna lekcija iz naših pregovora između Hrvatske i Bosne izuzetno je relevantna za trenutne američke mirovne napore za Ukrajinu.

 

 

Njegov tekst, također, dolazi u trenutku ogoljenih teritorijalnih pretenzija Hrvatske prema BiH. Galbraith posve diplomatski upozorava kako niti u ono vrijeme nije bilo lahko oduprijeti se svim nasrtajima koji su uporno dolazili iz Evrope ili, tačnije, iz Hrvatske, o razmjeni teritorija između dvije suverene zemlje.

 

 

David Owen htio da Neum pripadne Hrvatskoj

 

 

No, pogledajmo što je bio stvarni sadržaj inicijative razmjene teritorija koje otkriva ambasador Galbraith u  tekstu u magazinu The National.

 

 

„Moram biti posve otvoren“, piše ambasador Galbraith, „ovaj plan je privukao interes američkog State Departmenta, a za njega je bio posebno zainteresiran predsjednik Tuđman. Tim planom bilo je predviđeno da Bosna ustupi Neum Hrvatskoj u zamjenu za to da Hrvatska i bošnjačkim i srpskim dijelovima zemlje odobri pristup Jadranu južno od Molunata [pri samoj granici Hrvatske s Crnom Gorom]“.

 

 

 

 

Istovremeno je evropski pregovarač lord David Owen, kao ključni inicijator ove ideje, želio da Hrvatska također, kao kompenzaciju za Neum ustupi Bosni i Hercegovini teritorij sjeverno od Brčkog kako bi stvorio kopneni koridor između dva dijela bosansko-srpskog entiteta.

 

 

„Ja sam se protivio čak i raspravi o promjenama međunarodno priznatih granica Hrvatske, jer ako dopustimo i jednu promjenu, Srbija će shvatiti da su teritorijalne promjene moguće i da nikada nećemo postići trajni mirovni sporazum“, napisao je Galbraith.

 

 

„Međutim, nisam se brinuo samo za srbijanskog Slobodana Miloševića piše Galbraith i, tvrdi – u Hrvatskoj je bilo mnogo ljudi koji su imali teritorijalne ambicije u Bosni, pa čak i – što je još maštovitije – u dijelovima srpske Vojvodine.“

 

 

Promjene granica i dalje san srpskih iredentista

 

 

Uprkos nekim internim raspravama o Neumskom sporazumu, navodi bivši američki ambasador, administracija tadašnjeg predsjednika Billa Clintona zauzela je čvrst stav protiv bilo kakvih promjena granica.

 

 

„Da to nismo učinili, ne bi bilo Daytona i moguće ne bi bilo kraja borbi u Bosni i Hrvatskoj“, navodi.

 

 

Peter Galbraith ispravno zaključuje o iskušenjima u kojima se danas nalazi Bosna i Hercegovina.

 

 

„Čak i danas postoje iredentisti u Srbiji i entitetu bosanskih Srba koji bi željeli pripojiti Republiku Srpsku Srbiji. Za sada znaju da su ta vrata čvrsto zatvorena“, piše bivši američki ambasador u Hrvatskoj.

 

 

Međutim, on upozorava da čak i sama pomisao i sama rasprava o američkom planu da se Ukrajina prisili da se odrekne teritorija pruža priliku srpskim iredentistima da to isto urade u Bosni i zatraže pripajanje Srbiji.

 

 

Prekrajanje Ukrajine kao ohrabrenje

 

 

Galbraith oštro upozorava: ako Rusija prođe nekažnjeno s teritorijalnim osvajanjem, autoritarni vođe drugdje će vidjeti da je moguće napasti susjeda i anektirati teritoriju.

 

 

Osnovica ove bosanskohercegovačke krize i zakivanja političkog kretanja zemlje položena je u hrvatsko-srpske ambicije razmjene teritorija Bosne i Hercegovine i, čvrsto je povezana sa rastućom opasnosti promjene ukrajinskih granica sa Trumpovim mirovnim planom na djelu.

 

 

Ovakav Trumpov pristup neće učiniti Balkan mirnijim, nego, naprotiv, to će ga učiniti daleko opasnijim, zaključak je nekadašnjeg ambasadora Petera Galbraitha.

 

(SB)

AMERIČKI DIPLOMATA JE BIO SVJEDOK BROJNIH DOGAĐAJA: Kako su propale evropske ideje o teritorijalnoj razmjeni Neuma