Trump i suradnici daju stalno nove i nejasne ciljeve i razloge napada na Iran, kao i vremenskog okvira za njihovo ispunjavanje.

 

 

 

“Imamo praktički neograničene zalihe ovog oružja. Sjedinjene Države su opskrbljene i spremne za VELIKU POBJEDU!!!”, napisao je američki predsjednik Donald Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social, ustvrdivši da SAD posjeduju goleme zalihe streljiva srednje i više srednje klase te da s takvim zalihama može ratovati “zauvijek”.

 

 

No, upravo to “zauvijek” brine mnoge promatrače i izravno uključene sudionike zbivanja – od arapskih zemalja/saveznika, koje trpe iranske napade odmazde i upozoravaju Washington da im se zalihe resursa protuzračne obrane ubrzano “tope”, do svih mogućih aktera na globalnim tržištima dok cijene energenata divljaju, a Teheran je u međuvremenu Hormuški tjesnac, ključnu rutu opskrbe svijeta zaljevskom naftom i plinom, blokirao i prijeti uništenjem svih brodova koji pokušaju proći. Izrael za to vrijeme sve dublje prodire u Libanon ne bi li neutralizirao šijitsku militantnu skupinu Hezbolah, iranskog oslabljenog proxyja u regiji.

 

 

BBC je u ponedjeljak navečer, kroz pero Jeremyja Bowena, urednika tema međunarodnih odnosa, istaknuo da ni tri dana nakon početka novog rata Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana i dalje nema nikakvih naznaka kamo ovaj sukob i udari na Iran vode, unatoč smaknuću više desetaka visokih dužnosnika, uključujući vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hameneija. Bowen ističe da se sada već radi o regionalnom ratu, s obzirom na to da Iran izvodi osvetničke udare na američke baze u arapskim zemljama u regiji – uključujući i britanske na Cipru – te na Izrael i rat očito eskalira.

 

 

U međuvremenu, Trump je predstavio svoj “koncept” pobjede, odnosno ciljeve američke operacije “Epski bijes” i izraelske nazvane “Ričući lav”. “Uništit ćemo njihove projektile i sravniti sa zemljom njihovu raketnu industriju. Bit će potpuno, ponovno, uništena. Uništit ćemo njihovu mornaricu. Osigurat ćemo da teroristički posrednici u regiji više ne mogu destabilizirati regiju ili svijet, napadati naše snage i ne koristiti više svoje improvizirane eksplozivne naprave ili bombe uz cestu, kako ih se ponekad naziva, tako da teško rane i ubiju tisuće i tisuće ljudi, uključujući mnoge Amerikance”, izjavio je u ponedjeljak Trump.

 

 

Trump također tvrdi da Iran razvija projektile koje mogu dosegnuti SAD, što je izjava koja nije potkrijepljena procjenama američkih obavještajnih službi, upozorava Bowen. Također, da je zemlja blizu toga da razvije nuklearno oružje, što proturječi njegovim vlastitim tvrdnjama prošlog ljeta da je SAD uništio iranske nuklearne lokacije i komplekse.

 

 

Hegsethove riječi zlokobnog prizvuka

 

 

Ipak, iako je spominjao i razloge poput promjene režima, zaustavljanja teheranskog programa balističkih raketa, pomoći prosvjednicima i odmazde za smrt američkih vojnika, Donald Trump se, kako ocjenjuje Financial Times, jako muči da objasni zašto je pokrenuo još jedan rat na Bliskom istoku, a razlog sukoba u kojem su ubijene stotine Iranaca i šest američkih vojnika ostaje nejasan.

 

 

U ponedjeljak navečer njegov državni tajnik Marco Rubio ponudio je još jedan razlog, najnoviji u nizu – prema Rubiju, SAD je znao da je Izrael spreman napasti Iran, a osvetu bi dijelom trpio i SAD. “Znali smo da ćemo, ako ih preventivno ne napadnemo prije nego što pokrenu te napade, pretrpjeti veće žrtve”, rekao je on novinarima u Kongresu. Republikanski predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson kasnije je ponovio istu tvrdnju.

 

 

Sukob je već destabilizirao tržišta nafte i doveo vitalnu brodsku rutu gotovo do zastoja. Prema Crvenom križu, do sada su ubijene stotine Iranaca te šest Amerikanaca, a vjerojatnije je i više američkih smrtnih slučajeva, rekao je Trump. No, unatoč svemu, Trumpov vremenski okvir za okončanje rata promjenjiva je kategorija te govori o četiri do pet tjedana, ali kaže da može biti i duže, koliko je potrebno. Oružja, kako je rekao, ima za voditi rat “zauvijek”. I opet se postavlja pitanje, koliko je potrebno – za što?

 

 

U međuvremenu, CNN u utorak nagađa o tri moguća ishoda Trumpova rata s Iranom, odnosno kako bi pothvat mogao uspjeti – ili katastrofalno poći po zlu. Kako se navodi, ministar obrane Pete Hegseth u ponedjeljak je bombastičnom izjavom i najavom – kakvima obično počinju američki ratovi – obećao pobjedu nad Iranom: “Ovo ćemo završiti pod uvjetima ‘Amerika na prvom mjestu’, po izboru predsjednika Trumpa, ničijim drugim, kako i treba biti”, poručio je on u Pentagonu.

 

 

No, njegova izjava, podsjeća CNN, zlokobno podsjeća na jedno drugo obećanje, dano 2001. godine. “Ovaj sukob započeo je prema tajmingu i uvjetima drugih, završit će na način i u trenutku koji mi izaberemo”, poručio je tadašnji predsjednik George W. Bush naciji istraumatiziranoj napadima 11. rujna. Nedugo zatim poveo je Ameriku u ratove koji su trajali gotovo dva desetljeća, a ta povijest može samo ojačati strahove da Trumpova druga administracija nikako da zapamti mučne lekcije nedavne prošlosti.

 

 

Razmjeri kockanja koje Donald Trump poduzima pokretanjem rata zajedno s Izraelom, sažeti su u širini mogućih ishoda. Rizik je da bi sukob utemeljen na upitnom obrazloženju mogao izazvati kaos diljem Bliskog istoka i na kraju odnijeti tisuće života civila, a istovremeno lansirati pokretanje novih terorističkih napada na Amerikance u idućim godinama. S druge strane, postoji i alternativni scenarij, prema kojem bi Trump mogao ostvariti stratešku pobjedu ako uspije neutralizirati regionalnu prijetnju Irana i potaknuti rađanje slobode u zemlji.

 

 

“Rat koji je Trump pokrenuo neopravdan je i nezakonit. No, to nužno ne znači da će biti neuspješan”, rekao je povjesničar i stručnjak za vanjsku politiku Max Boot tijekom konferencijskog poziva Vijeća za vanjske odnose u ponedjeljak, kritizirajući predsjednikovu oholost. Dok rat ulazi u četvrti dan, SAD i Izrael najavljuju pojačavanje napada, a preostalo vodstvo u Teheranu odlučno je u tome da izazove regionalni kaos.

 

 

U takvim okolnostima, kako navodi CNN, čini se da su moguća tri sveobuhvatnija ishoda.

 

 

Tri scenarija

 

 

Najoptimističniji scenarij jest da zračni napadi na glavne instrumente iranske državne represije potaknu narodni ustanak, a takav “novi” Iran bi mogao preobraziti Bliski istok. Kaotičnija i možda vjerojatnija mogućnost jest da preživjeli iranski čelnici izgrade novi režim. Ipak, američka operacija i dalje bi mogla uspjeti ako uništi nuklearne, raketne i vojne kapacitete koji Iran čine regionalnom prijetnjom. To bi za Izrael mogao biti prihvatljiv ishod, ali bi moglo dovesti do budućih ratova kako bi se spriječilo da novi režim obnovi svoje sposobnosti.

 

 

Najgori scenarij, prema CNN-u, jest da Iran postane poput Libije, zarobljen u vakuumu moći u državi razorenoj godinama autoritarizma. U takvim uvjetima mogli bi izbiti frakcijski ili čak građanski rat, kaos koji bi se izvozio i izazvao izbjegličku krizu, a iranske zalihe urana ugrožavale bi ekstremističke skupine.

 

 

Trump je govorio o promjeni režima i želji da Irancima pruži slobodu. Obećao je uništiti nuklearni program za koji je već tvrdio da ga je izbrisao. Hegseth je u ponedjeljak naglasio potrebu za osvetom Amerikanaca ubijenih u iranskim terorističkim napadima ili od milicija koje podupire Iran tijekom američke okupacije Iraka. Državni tajnik Marco Rubio tvrdio je da su SAD pokrenule preventivni rat jer je Izrael planirao napasti Iran, a američke trupe u regiji bile bi izložene odmazdi.

 

 

Istovremeno, ako nejasna obrazloženja razotkrivaju administraciju koja zapravo ni ne zna zašto je ušla u rat, cijela kampanja bi se već mogla nalaziti u nevolji. “Zapravo, ne postoji jasna strategija. I trebamo čuti od predsjednika što on želi”, izjavila je demokratska senatorica Jeanne Shaheen za CNN u ponedjeljak. “Ovo je prilika za stvarnu prekretnicu na Bliskom istoku ako budemo uspješni. Ali uopće nije jasno kako će se to odvijati”, dodala je. No, kako se ističe, za Trumpa je nepreciznost značajka, a ne anomalija – održavanjem ratnih ciljeva nejasnima, on sebi stvara politički prostor da proglasi pobjedu kad god to poželi.

 

 

Također, čini se da je naučio jednu lekciju iz Iraka i Afganistana, a to je da veliki kopneni ratovi nose rizik zaglavljivanja u močvari. Ipak, teško je sjetiti se ijednog primjera u kojem je zračna sila iznjedrila promjenu režima i stvaranje stabilne države nasljednice. Iako je Trump u ponedjeljak inzistirao da mu operacija neće “dosaditi”, neki od njegovih kritičara sumnjaju u njegovu izdržljivost ako će režim opstajati.

 

 

Čini se također, kako se navodi, da Trump već sužava svoje ratne ciljeve. U ponedjeljak je rekao da je plan iskorijeniti iransku mornaricu, raketne programe i buduće nuklearne ambicije. I on i Hegseth činili su se kao da postavljaju temelje za izliku ako se režim obnovi, implicirajući da bi na Irancima bila krivnja ako ne iskoriste priliku. Neki analitičari, pak, povlače usporedbe s Trumpovom strategijom rušenja režima u Venezueli, gdje je privremena čelnica Delcy Rodríguez postavljena kako bi surađivala s Washingtonom nakon operacije specijalnih snaga u kojoj je zarobljen predsjednik Nicolás Maduro.

 

 

Washington već desetljećima pokušava, ali ne uspijeva, pronaći umjerene iranske dužnosnike s kojima bi mogao surađivati. Nakon atentata na ajatolaha, čini se da postoji još manje poticaja da se takve osobe pojave, no u najgorem slučaju, američki vojni uspjeh koji nije praćen širim političkim zaokretom mogao bi ipak učiniti regiju sigurnijom. “Mislim da će iz ovog rata jasno proizaći vrlo promijenjen režim, čak i ako se održi”, smatra Elliott Abrams, viši suradnik u Vijeću za vanjske odnose i bivši visoki dužnosnik za vanjsku politiku u Bushovoj administraciji. “Neće postojati vrhovni vođa koji je doista vrhovni na način na koji su to bili [ajatolah Ruholah] Homeini i Hamenei”, zaključio je Abrams.

 

 

To bi tada, kako dodaje, bila zemlja u velikoj mjeri bez sposobnosti uporabe sile. “Mislim da do završetka ovoga, čak i ako potraje samo još tjedan dana, uopće neće imati nuklearni program. Vjerojatno neće imati lansere projektila, a možda ni same projektile. Neće imati mornaricu”, zaključio je.

 

 

Ratovi se gube i u javnom mnijenju

 

 

Takav degradirani Iran značio bi i šire geopolitičke posljedice. U prvom redu, to bi Rusiji i Kini oduzelo trećeg člana njihove protuzapadne osovine, a moglo bi usporiti i isporuke dronova i projektila za ruske vojne operacije u Ukrajini.

 

 

Ipak, ono što se toliko puta u Washingtonu činilo logičnim i vjerojatnim kada je u pitanju američka vanjska politika na Bliskom istoku, često je stvarnost tog područja okrenula naglavce – Washington je, primjerice, osmislio bezbroj strategija kako bi napokon dobio rat u Afganistanu i slao dodatne postrojbe kako bi ugušio pobunu u Iraku, no Amerika je iz tih ratova ipak izašla poražena.

 

 

Ipak, i sam Trump ima problema s razumijevanjem stanja, što lako može voditi neuspjehu. Iako se činilo da napreduje u sklapanju nuklearnog sporazuma s Teheranom, on nikada nije ponudio Hameneiju izlaz koji bi mu omogućio da sačuva obraz. Umjesto toga, zahtijevao je potpunu kapitulaciju i u pregovore uložio toliko vlastitog ugleda da si je ostavio malo prostora osim da nametne svoje crvene linije ili izgubi globalnu vjerodostojnost.

 

 

Istovremeno, izgledi za slom režima koji prodire u svaku poru društva čine se dalekima. Čak i ako bombardiranja ozbiljno oslabe sigurnosne snage Islamske Republike, one bi i dalje nadjačavale protivnike režima, koji nemaju organizirano vodstvo, a Hameneijevo mučeništvo moglo bi njegove pristaše učiniti još nemilosrdnijima od onih koji su ubili tisuće prosvjednika tijekom posljednjeg ustanka protiv teokracije u prosincu i siječnju. Uvijek je teško predvidjeti kada bi totalitarni režimi mogli pasti, no što se dulje režim održava, to su izgledi za političku preobrazbu manji.

 

 

S druge strane, produljeni američki angažman u Iranu, čak i kada su tjedni, a kamoli mjeseci u pitanju, značio bi snažan politički pritisak na Trumpa, koji treba brzu pobjedu u godini međuizbora. Nova anketa CNN-a u ponedjeljak pokazala je da gotovo šest od deset Amerikanaca ne odobrava Trumpovu odluku o vojnoj akciji u Iranu. Iako ga većina republikanaca podupire, to bi se moglo promijeniti u slučaju popratne krize – primjerice, ako šokovi na tržištu nafte potaknu rast domaće inflacije. Njegova odluka da ne zatraži odobrenje Kongresa za napad, kao i njegovo odbijanje da ga podrobnije objasni, mogli bi mu se obiti o glavu.

 

 

Moderna američka povijest pokazuje da ratovi ne propadaju samo na stranim bojištima, nego se jednako često gube u javnom mnijenju kod kuće, a suprotno nekim uvjeravanjima i optimizmu dužnosnika, nitko još ne zna kako će ovaj rat završiti, zaključuje u svojoj analizi CNN.

 

(CNN)

CIJELI SVIJET KAO NA IGLAMA: “Jedna rečenica iz 2001. sada zlokobno odzvanja u ušima mnogih Amerikanaca”