Da li Washington popušta Dodiku? Američki časopis upozorava na opasnu igru u BiH

Ako se nadležnosti države mogu postepeno demontirati bez ozbiljnih posljedica, onda problem nije samo u Sarajevu ili Banjoj Luci, već u Washingtonu. Odvraćanje, podsjeća autor, ne počiva samo na vojnoj moći, već na dosljednosti.

Ugledni američki magazin The National Interest objavio je tekst koji postavlja neugodno pitanje za Washington: da li Sjedinjene Države još uvijek imaju volju da provedu poredak koji su same uspostavile u Bosni i Hercegovini?

Povod za analizu je dugogodišnja strategija Milorad Dodik, koji, kako autor navodi, ne ruši državu frontalno, već je sistematski nagriza iznutra.

Blokade institucija, osporavanje nadležnosti države, prijetnje povlačenjem iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i sistema indirektnih poreza, najave paralelnih struktura vlasti.

Sve to bez formalnog proglašenja secesije. Dovoljno da oslabi sistem, ali nedovoljno da izazove odlučnu međunarodnu intervenciju.

Upravo u toj sivoj zoni, tvrdi autor, leži problem američke politike. Dodik je bio pod sankcijama, pa više nije. Diplomatski kanali nikada nisu zatvoreni.

Finansijska podrška Bosni i Hercegovini nastavila je teći bez suštinske promjene okvira. Poruka koja se time šalje, prema analizi, jeste da su posljedice ograničene, a da je testiranje granica dopušteno.

Tekst dodatnu dimenziju vidi u Dodikovim vezama s Moskvom i njegovim susretima s ruskim predsjednikom Vladimir Putin.

U trenutku kada Rusija traži tačke pritiska prema Zapadu, Balkan ostaje prostor gdje je dovoljno proizvesti političku nestabilnost da bi se oslabila kohezija euroatlantskih struktura.

No najprovokativnija teza teksta nije da je Bosna pred raspadom, nego da je kredibilitet američkih garancija na testu.

Ako se nadležnosti države mogu postepeno demontirati bez ozbiljnih posljedica, onda problem nije samo u Sarajevu ili Banjoj Luci, već u Washingtonu. Odvraćanje, podsjeća autor, ne počiva samo na vojnoj moći, već na dosljednosti.

Posebno se ističe važnost Oružanih snaga BiH kao jedne od najvažnijih poslijeratnih reformi. Njihovo eventualno razbijanje ili paralelizacija značila bi povratak na sigurnosnu fragmentaciju devedesetih.

Slično važi i za sistem indirektnog oporezivanja, koji finansira državni nivo vlasti. Ako se taj mehanizam politizira ili razgradi, sama funkcionalnost države dolazi u pitanje.

Zaključak analize je jasan i nimalo diplomatski: nije potreban novi mirovni sporazum niti dramatična intervencija.

Potrebna je dosljedna primjena postojećih pravila. Sankcije koje zahvataju šire političke i finansijske mreže, jasna veza između međunarodnog novca i poštivanja ustavnog poretka, te nedvosmislena poruka o sigurnosnim garancijama.

U suprotnom, upozorava tekst, jaz između američke retorike i američke moći postat će vidljiv svima. A u međunarodnoj politici, percepcija slabosti često je jednako opasna kao i stvarna slabost.

Bosna i Hercegovina tako se ponovo pojavljuje ne samo kao lokalno pitanje, nego kao test vjerodostojnosti Zapada. Pitanje koje visi u zraku glasi: da li je Dejton još uvijek čvrst okvir ili samo dokument koji vrijedi dok ga svi poštuju.

(Stav)