Kina je tvrdila da je napad na Iran bio dio plana od samog početka te da su SAD, a ne Iran, zatvorile Hormuški moreuz. Prema Pekingu, Trump je unaprijed osigurao venecuelansku naftu, znajući da će to destabilizirati Zapadnu Aziju.

 

 

 

Dok se indirektni pregovori između SAD-a i Irana o teheranskim nuklearnim postrojenjima nastavljaju, vojna operacija kodnog naziva “Epski bijes”, koju su SAD i Izrael pokrenuli protiv Irana 28. februara, ozbiljno je uzdrmala ravnotežu snaga na Bliskom istoku.

 

 

U prvoj fazi operacije, mete su uključivale ključne članove iranskog rukovodstva, kapacitete protivzračne odbrane, komunikacijske i obavještajne centre, raketne baze, infrastrukturu Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i mornaricu.

 

 

Ubistvo Khameneija

 

 

Među ubijenim vođama bili su iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, iranski ministar odbrane, načelnik glavnog štaba i komandant IRGC-a. Američki predsjednik Donald Trump objavio je da je od početka velikih borbenih operacija u napadima ubijeno 48 vodećih ličnosti.

 

 

Nakon toga, pošto je Teheran uzvratio napadima širom Bliskog istoka, rat je brzo eskalirao u regionalni sukob. Iranska vojska izvela je napade balističkim i hipersoničnim projektilima te bespilotnim letjelicama (dronovima) na Izrael i američke vojne baze u Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Kataru, Bahreinu, Kuvajtu, Omanu, južnom Kipru i Iraku.

 

 

S druge strane, Izrael je, pozivajući se na napade Hezbollaha kao opravdanje, pokrenuo operacije širom Libana, ciljajući južni Bejrut. Izraelski ministar odbrane Israel Katz objavio je da je premijer Benjamin Netanyahu odobrio vojsci napredovanje u Liban i zauzimanje dodatnih strateških tačaka.

 

 

Američko-izraelska taktika

 

 

Za razliku od Zaljevskog rata 1991. i ratova u Iraku i Afganistanu 2013. godine, Pentagon je koristio baze na teritorijama arapskih saveznika u Zaljevu kao platforme za prednje napade.

 

 

Dok su SAD uništavale raketne baze i lansirne rampe u južnom i centralnom Iranu, Izrael se fokusirao na sjever zemlje, pokazujući jasnu podjelu posla.

 

 

Dok su izraelske zračne snage napadale s 200 borbenih aviona kako bi uništile protivzračnu odbranu zapadnog Irana, američka vojska je u prvom talasu napada ciljala mornaricu Revolucionarne garde kako bi spriječila iransku mornaricu da pokrene uzvratne napade na međunarodne brodove i brodove američke mornarice u Hormuškom moreuzu. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je u operaciji protiv iranskih ciljeva uništeno i potopljeno devet iranskih ratnih brodova te da će se nastaviti i s ostalima, dodajući da je i iransko pomorsko sjedište uglavnom uništeno.

 

 

Kako se ovi događaji odvijaju, SAD i Izrael imaju za cilj podržati iransku opoziciju intenzivnim napadima i vatrenim pritiskom, izazvati planirani masovni ustanak i provesti plan za promjenu režima.

 

 

Kada se događaji pažljivo analiziraju, mišljenje je da su američko-izraelske obavještajne službe nastojale prisiliti IRGC, Basij, Hezbollah, Quds Force, posredničke snage i sigurnosne organizacije da polože oružje kroz unutrašnje nemire, te strateški ciljati na podjelu zemlje koristeći taktiku “Trojanskog konja” i preuzimanje kontrole.

 

 

Međutim, američka javnost, koja je snažno podržavala ratove u Iraku 1991. i 2003. godine, nerado podržava ovu opciju, oslanjajući se na svoju tačnu intuiciju da niko ne zna kakve će biti posljedice u Iranu. U tom kontekstu, ankete provedene u februaru 2026. pokazale su da samo 21 posto Amerikanaca podržava napade na Iran, dok ih 49 posto smatra nepotrebnim i skupim, a 30 posto je bilo neodlučno.

 

 

S druge strane, čini se da Trump vjeruje da bi napad na Iran bio politička pobjeda ili da bi barem odvratio pažnju s Epsteinovih dosijea. Američki zastupnik Ted Lieu izjavio je da cijeli Epsteinov dosije sadrži informacije o Trumpu, pa je on započeo ovaj rat kako bi odvratio američku javnost od svojih zločina.

 

 

Ponekad uđete na povjerljivu sjednicu i izađete s boljim razumijevanjem ozbiljnosti situacije i obrazloženja vojne akcije. Ovo nije jedan od takvih trenutaka. I dalje smo zbunjeni kao i američki narod – izjavio je američki senator Brian Schatz nakon zatvorene sjednice.

 

 

Drugi senator, Ed Markey, rekao je nakon što je izašao sa zatvorenog brifinga o Iranu da je samo potvrdio ono što smo već znali – Donald Trump vodi ilegalni rat i nema plan kako ga okončati.

 

 

Ove izjave otkrivaju ozbiljan raskol između zakonodavne, izvršne i vojne grane američke vlasti i ukazuju na mogućnost novog “vijetnamskog sindroma” u budućnosti, što je jedna od najkritičnijih poruka ovog članka.

 

 

Zaista, dok rasprave o tome vraćaju li se “krstaški ratovi” u američku vojsku dolaze u prvi plan, događaji na američkom vojnom frontu vode do rasprava ne samo o vjerskom sporu, već i o sistematskoj obradi globalnog scenarija “Armagedona” unutar vojske.

 

 

U međuvremenu, SAD, s obzirom na gubitke nastale nakon iranskih raketnih napada, zatvaraju svoje ambasade u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu te pozivaju Amerikance da napuste 14 zemalja, nakon prvog ikada zabilježenog obaranja borbenih aviona F-15 u borbi “prijateljskom vatrom” od američkih borbenih aviona F-18.

 

 

Iranska odmazda

 

 

Iran usmjerava svoju odmazdu ne samo na Izrael, već i na američke vojne baze u zemljama Perzijskog zaljeva, a reakcije izazivaju i napadi na britanske baze na podijeljenom otoku Kipru.

 

 

Uprkos tome što je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao da Iran ne napada svoje susjede, već američko prisustvo u tim zemljama, iranske mete uključivale su nebodere, luke i naftnu infrastrukturu u gusto naseljenim gradovima Perzijskog zaljeva.

 

 

Među svim ciljevima, Iran se posebno fokusirao na uništavanje američke Pete flote u Bahreinu, koja posjeduje opsežnu bazu podataka o obavještajnim podacima i logistici, ratne brodove, razarače, podmornice, avione i nosače aviona, s ukupno 15.000 pripadnika osoblja i hiljadama naprednih projektila.

 

 

Međutim, čini se da iranski napadi postižu suprotno od stvaranja jaza između SAD-a i njihovih saveznika u Perzijskom zaljevu. Zemlje Perzijskog zaljeva, osim Omana, izdale su zajedničku izjavu sa SAD-om, potvrđujući svoje “jedinstvo” protiv iranskih napada.

 

 

S političko-vojnog gledišta, prioritet za Iran je osigurati opstanak države, piše profesor Mesut Hakkı Caşın za Daily Sabah.

 

 

Kako bi se prevazišao šok početnih napada, održalo dovoljno vojno i političko jedinstvo te produžio rat kako bi se sačuvala volja za borbom, potrebno je pokrenuti “tankerski rat” novih razmjera u Perzijskom zaljevu, kakav je viđen u iransko-iračkom ratu 1980-ih. Cilj bi bio brzo osigurati prekid vatre uz podršku ostatka svijeta usred globalne energetske krize.

 

 

Ciljanje naftne i plinske infrastrukture u Zaljevu, uključujući uspješne napade na saudijsku rafineriju Ras Tanura, tankere za naftu u blizini Hormuškog moreuza i katarska postrojenja za tečni prirodni gas (LNG), moglo bi utjecati na izvozne kapacitete ugljikovodika iz arapskih država Zaljeva.

 

 

Kao odgovor na iranske napade, Katar je obustavio proizvodnju tečnog prirodnog gasa (LNG). Ovaj ključni događaj uzrokovao je porast cijena gasa u Evropi za 50 posto.

 

 

Dok kruže snimci iranskih dronova koji se sudaraju s visokim zgradama, potencijalna šteta njihovom ugledu sigurnih utočišta za investitore i turiste mogla bi predstavljati dugoročni izazov viziji ekonomske diverzifikacije zemalja Perzijskog zaljeva.

 

 

Iako je iranski raketni rat protiv američkih baza i Izraela prouzrokovao ozbiljnu štetu u Izraelu, što je rezultiralo brojnim smrtnim slučajevima i povredama, iranski inventar projektila, municije i lansera nije dovoljan za održavanje rata protiv teškog bombardovanja i apsolutne zračne nadmoći američkih ratnih aviona. Također je važno napomenuti da su tokom 12-dnevnog rata iranske zračne snage i protivzračna odbrana već dokazali svoju neadekvatnost.

 

 

Stoga se Iran ne bori za pobjedu protiv američko-izraelskog napada u kontekstu tradicionalne vojne doktrine, već za očuvanje režima.

 

 

Karakteristično je da Kina Iranu pruža kontinuirane obavještajne podatke signala (SIGINT) i mapiranje terena koristeći svoju flotu od preko 500 satelita. Ova podrška pomaže Iranu da u stvarnom vremenu prati kretanje američkih pomorskih snaga u Perzijskom zaljevu.

 

 

Međunarodne reakcije

 

 

Dok se rat nesumnjivo posmatra sa zabrinutošću širom svijeta, Turska, kao susjedna zemlja, s pažnjom prati događaje i održava kontakt sa stranama radi diplomatskog rješenja.

 

 

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je da teže diplomatskom rješenju.

 

 

Mobiliziramo sve svoje resurse kako bismo oslobodili našu regiju iz ovog stiska – kazao je on.

 

 

Opisujući napade koje su SAD i Izrael pokrenuli protiv Irana kao “Netanyahuovu provokaciju”, Erdogan je pozvao na razum kako bi se spriječilo da regija bude uvučena u vatreni prsten.

 

 

Kao susjedi i braća, dijelimo bol iranskog naroda. Cijeli naš stav o nezakonitim napadima usmjerenim na Iran ide u tom smjeru. Iran je naš susjed. Naš prioritet je osigurati prekid vatre i otvoriti vrata dijalogu. Zbog toga se vatra mora ugasiti prije nego što se dalje proširi – dodao je.

 

 

Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan također je izjavio da Turska ima sposobnost odbrane te da je mogućnost širenja rata na Tursku mala. Fidan je također napomenuo da je trajanje napada na Iran neizvjesno, ali da se Turska priprema za moguće scenarije. Fidan je izjavio da su poduzete potrebne mjere kako bi se osigurala sigurnost turskih državljana u regiji te da trenutno ne postoji mogućnost migracije iz Irana u Tursku.

 

 

Na međunarodnom planu, UN, NATO i evropske zemlje pozvale su na prekid rata.

 

 

Kina je tvrdila da je napad na Iran bio dio plana od samog početka te da su SAD, a ne Iran, zatvorile Hormuški moreuz. Prema Pekingu, Trump je unaprijed osigurao venecuelansku naftu, znajući da će to destabilizirati Zapadnu Aziju.

 

 

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da Moskva nije vidjela nikakve dokaze da Iran razvija nuklearno oružje u vezi s američkim i izraelskim napadima na Iran.

 

 

Pet scenarija za budućnost

 

 

Prvi scenarij koji se ističe jeste da bi zračni napadi na instrumente iranske države mogli dovesti do narodnih ustanaka i promjene režima. Kao posljedica toga, SAD bi mogao postići dogovor s novom administracijom o sigurnosti u Zaljevu i administrativnim reformama. Nuklearne aktivnosti, projektili i vojni kapaciteti bili bi oslabljeni kako ne bi ugrozili Izrael, što bi dovelo do komercijalne saradnje u dovođenju iranskih naftnih i plinskih resursa na svjetska tržišta. Turska bi u ovom trenutku mogla preuzeti ulogu posrednika za prekid vatre.

 

 

Prema drugom scenariju, Iran bi mogao sve više ciljati energetsku infrastrukturu u zemljama Perzijskog zaljeva. Cilj bi bio nametnuti troškove međunarodnim tržištima kako bi prisilio SAD i njegove saveznike na prekid vatre prije nego što postignu svoj cilj svrgavanja režima. Iranski napadi na energetsku infrastrukturu Perzijskog zaljeva mogli bi dovesti do odmazde i uključivanja zemalja Perzijskog zaljeva u sukob.

 

 

Iranski raketni napad na azerbejdžanska naftna postrojenja u Bakuu mogao bi ubrzati energetske ratove. Ako se sukob proširi na kaspijske energetske resurse, Rusija bi mogla iskoristiti smanjenje energetskog tržišta kako bi otvorila vrata ukidanju embarga, što bi joj omogućilo ulazak na evropsko energetsko tržište.

 

 

Treći scenarij također je fokusiran na energiju, pri čemu bi Iran mogao poremetiti isporuke plina i nafte u Perzijskom zaljevu, koristeći ekonomski pritisak cijena energije na SAD kako bi ponovno uspostavio prekid vatre i vratio se za pregovarački sto. Međutim, Trumpova izjava da će američka mornarica pratiti tankere za naftu kroz Hormuški moreuz i njegov nalog Washingtonu da osigura brodove mogli bi signalizirati početak novog “rata tankerima”.

 

 

Četvrto, u okviru međunarodnog prava i člana 2. Povelje UN-a, ovaj sukob, utemeljen na pravno kontroverznim osnovama, riskira izazivanje haosa na Bliskom istoku i smrt hiljada civila, te potencijalno utiranje puta novim terorističkim napadima globalnih razmjera na američke građane u godinama koje dolaze.

 

 

U petom i najgorem scenariju, SAD bi mogle objaviti da “veliki talas” napada na Iran tek dolazi, ne isključujući mogućnost slanja američkih kopnenih trupa u Iran. To bi dovelo do rata koji uzrokuje dugoročnu nestabilnost na cijelom Bliskom istoku. Iako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio da sukob s Iranom neće biti “beskonačni rat”, već bi mogao trajati neko vrijeme, njegovi napadi na Liban i iranski udar na britanske baze na Kipru mogli bi dovesti do širenja rata. Ovaj pesimistični scenarij mogao bi rezultirati masovnim prilivom izbjeglica, poremećajima u trgovini i snabdijevanju energijom te nemirima unutar Irana.

 

(Stav)

Je li sukob Irana, SAD-a i Izraela početak Trećeg svjetskog rata?