Bliski istok na ivici šireg rata, a svijet na ivici nuklearne kataklizme

Washingtonu je od ključnog značaja da sukob završi što prije, ali s obzirom na to da je jedan od osnovnih ciljeva rušenje postojećeg teokratskog režima u Iranu, takav cilj je teško ostvariv u kratkom

Izjava Donalda J. Trumpa da je kratkoročni rast cijena nafte „mala cijena za globalnu sigurnost“ treba se posmatrati u kontekstu već započetog vojnog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Irana te njegovih neposrednih geopolitičkih i ekonomskih posljedica.

U aktuelnoj fazi konflikta operativni ciljevi Sjedinjenih Američkih Država usmjereni su na degradaciju iranske sposobnosti razvoja nuklearnih kapaciteta i projekcije vojne moći u regiji Bliskog istoka. Te aktivnosti direktno utiču i na regionalni odnos snaga, posebno u kontekstu rivalstva između Irana i Izraela kao glavnog iranskog takmaca za ostvarivanje dominacije u regiji. Sukob koji se trenutno odvija podrazumijeva precizne udare na iransku infrastrukturu povezanu s nuklearnim programom, sisteme protivzračne odbrane, balističke raketne baze i logističke centre koji podržavaju iranske regionalne saveznike.

Istovremeno, Iran vodi strategiju asimetričnog odgovora. Umjesto konvencionalne konfrontacije s američkom i izraelskom vojskom, Teheran nastoji povećati troškove sukoba kroz indirektne i regionalne pritiske, uključujući prijetnje pomorskim komunikacijama i energetskim tokovima u Perzijskom zalivu.

Ključni geostrateški element u ovom sukobu je Hormuški moreuz. Ovim uskim pomorskim prolazom prolazi približno 20% globalne trgovine naftom. Svaka vojna eskalacija u tom prostoru – bilo kroz pomorske mine, napade na tankere, raketne udare ili blokadu plovidbe – ima velike i neposredne posljedice na svjetsko energetsko tržište.

Zbog toga su finansijska tržišta i energetski sektor izuzetno osjetljivi na razvoj događaja u regiji. Čak i ograničeni poremećaji u transportu energenata mogu izazvati nagli rast cijena nafte, što se već dešava. Takva situacija generira inflatorne pritiske i usporavanje ekonomskog rasta u velikim uvoznim ekonomijama poput Kine, Japana, Južne Koreje i država Evropske unije.

U tom smislu, sukob Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s Iranom nije samo regionalni vojni konflikt nego događaj koji direktno utiče na globalni ekonomski sistem. Kontrola ili destabilizacija energetskih koridora Perzijskog zaliva predstavlja ključnu stratešku dimenziju sukoba jer kroz taj region prolazi vitalni dio energetskog snabdijevanja industrijskih ekonomija Evroazije.

Zbog toga političke izjave koje minimiziraju ekonomske troškove rata treba posmatrati u širem kontekstu strateških kalkulacija. Rat protiv Irana, čak i ako ostane ograničenog intenziteta, nosi potencijal za ozbiljne poremećaje u globalnoj ekonomiji, energetskom tržištu i sigurnosnoj arhitekturi Bliskog istoka.

U striktno vojnom smislu, Sjedinjene Američke Države i dalje imaju jasnu operativnu i tehnološku prednost. Međutim, strateški ishod ovog sukoba daleko je složeniji. Ako Iran uspije produžiti trajanje rata, destabilizirati pomorske energetske koridore i proširiti konflikt na regionalne saveznike, sukob može prerasti u dugotrajni rat iscrpljivanja bez jasnog pobjednika.

U najcrnjem scenariju, odnosno u slučaju tzv. velike eskalacije, postoji mogućnost širenja konflikta i povezivanja drugih globalnih kriznih žarišta. Kada bi se, hipotetički, frontovi u Ukrajini i Perzijskom zalivu povezali kroz širi geopolitički blok koji bi uključivao Kinu, Rusiju, Iran i zemlje grupe BRICS s jedne strane, te NATO savez uz Sjedinjene Američke Države i Izrael s druge strane, svijet bi se mogao približiti opasnosti globalnog nuklearnog sukoba. Dodatna eskalacija mogla bi nastupiti i u indo-pacifičkom regionu ukoliko bi Kina otvorila krizu oko Tajvana.

Zbog toga trenutna američka vojna dominacija na taktičkom nivou ne mora automatski značiti političku ili stratešku pobjedu, naročito ako se sukob produži. Ishod rata između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s Iranom u velikoj mjeri zavisi od trajanja sukoba, regionalne eskalacije i uticaja energetskih poremećaja na globalnu ekonomiju.

Washingtonu je od ključnog značaja da sukob završi što prije, ali s obzirom na to da je jedan od osnovnih ciljeva rušenje postojećeg teokratskog režima u Iranu, takav cilj je teško ostvariv u kratkom roku.

Likvidacija vrhovnog vjerskog vođe Irana, Alija Hamneija, dodatno je homogenizirala iransko društvo koje je ranije bilo politički podijeljeno. Zbog toga je malo vjerovatno da će doći do brze promjene režima, čemu se nadaju politički krugovi u Washingtonu i Tel Avivu.

Trenutno Trumpova administracija još uvijek nema jasno definisanu izlaznu strategiju iz ovog sukoba, a političke posljedice mogle bi postati vidljive već na narednim izborima za američki Senat i Kongres.

(Faktor)