Dok se svijet još uvijek oporavlja od šoka izbijanja rata s Iranom prije nešto više od sedmice, pred nama se odvija sukob koji nadilazi sve prethodne okvire. Ovo nije samo još jedan regionalni obračun ili klasična bitka za naftna polja, već potencijalna prekretnica u ljudskoj historiji koja bi mogla zauvijek promijeniti prirodu života na Zemlji.
Ono što se trenutno odvija na Bliskom istoku nije samo rat između država, već sukob koji pokreću sile željne ubrzati dolazak nove ere, bilo da je definisana vjerskim proročanstvima ili tehnokratskom utopijom.
Pozadina sukoba koji se utišava
Dok zvanični Washington i dalje insistira na priči o sprječavanju širenja nuklearnog oružja, stvarnost je mnogo složenija i zabrinjavajuća. Cijeli svijet je pogođen posljedicama zatvaranja Hormuškog tjesnaca, što stvara lančanu reakciju na globalnim tržištima i u ekonomijama od Bangladeša do Amerike. Posebno zabrinjava informativna tama koja je pala na ovaj sukob. Društvene mreže, koje su trebale biti platforma za nesmetano izvještavanje, bile su podvrgnute strogoj cenzuri. Zaljevske države ne žele da svijet vidi uništenje njihovih gradova, a Izrael je potpuno zaklonio scene Tel Aviva i Haife.
Čak i američka javnost, koja ovaj rat plaća porezima, ostaje lišena ključnih informacija. Pravi broj žrtava, okolnosti njihove smrti i obim razaranja ostaju skriveni iza vela tajnosti. Ovo postavlja temeljno pitanje da li Amerikanci, kao i svjetska javnost, imaju pravo znati istinu o sukobu koji se vodi u njihovo ime, posebno kada se sumnja da autonomni oružani sistemi donose odluke o životu i smrti, a ne o ljudima.
Paradoks nuklearne ekspanzije
Jedan od najvećih paradoksa ovog rata leži u njegovom zvaničnom opravdanju. Ako je cilj spriječiti Iran da dođe do nuklearnog oružja, onda ovaj rat postiže upravo suprotno. Poruka koju šalje svim manjim, ali dovoljno bogatim zemljama jeste da je jedina garancija protiv vojne intervencije i promjene režima posjedovanje nuklearnog arsenala. Sjeverna Koreja je najbolji primjer za to.
U svijetu gdje sigurnosne garancije, bilo formalne ili neformalne, više ne važe, svaka zemlja je prepuštena sama sebi. Kada nebo iznad Dubaija bude zatvoreno i ekonomija uništena na jednu generaciju, ko će vas štititi? Upravo ta spoznaja pokreće države da ubrzaju naoružanje. Ovaj rat, umjesto da sačuva postojeći poredak, postao je katalizator za njegovo potpuno rušenje i stvaranje svijeta u kojem bi nuklearne sile nikle kao gljive nakon kiše.
Teologija naspram tehnologije
Iza kulisa ovog sukoba stoje dva snažna, ali naizgled različita pravca koja teže istom cilju – Velikom resetovanju. Prvi je religiozan, sastavljen od određenih krugova kršćanskih cionista i vjerskih Jevreja koji vjeruju da njihova djela ubrzavaju Drugi dolazak i kraj svijeta. Uvjereni su da mogu prisiliti Boga na akciju, zaboravljajući ko je zaista gospodar historije.
Drugi tok je sekularen, ali njegova vizija nije ništa manje apokaliptična. To su tehnokratske elite koje žele uspostaviti vlast tehnologije kroz masovni nadzor i transhumanizam, spajajući čovjeka i mašinu. Obojica vide ovaj rat kao početak nove ere u historiji čovječanstva. Više nije sukob oko teritorije ili resursa, već teološki rat u kojem je sama priroda ljudskog postojanja u pitanju.
Cijena nečasnog ratovanja
U takvom meču, Amerika se suočava s pitanjem vlastite duše. Historija je pokazala da demokratska republika može voditi rat samo ako vjeruje da je dublja i suštinski superiornija od svog neprijatelja. Ovo uvjerenje se zasniva na iskrenom ponašanju i poštovanju pravila. Zato je slučaj bombardovanja škole za djevojčice blizu iranske mornaričke baze, pogođenog dva puta u razmaku od četrdeset minuta, toliko razoran za američki moral.
Kolektivna kazna, ubijanje nevinih na osnovu njihove krvi ili vjere, koncept je koji je Zapad oduvijek odbacivao kao groteskan i zao. Ako se ispostavi da su mašine same donosile takve odluke, ili ako su ljudi namjerno ciljali civile, svaka moralna razlika u odnosu na neprijatelja se gubi. Američka diplomatija također mora biti pod lupom. Jesu li pregovori s Iranom vođeni u dobroj vjeri ili su bili samo paravan za iznenadni napad? Ako je ovo drugo tačno, to je potez nedostojan velike sile, potez koji zauvijek onesposobljava svaku buduću diplomatsku inicijativu.
Strateška bespomoćnost i izraelski uticaj
SAD se nalaze u jedinstvenoj i opasnoj poziciji u ovom ratu. Prvi put u historiji, Amerika je u ratu s partnerom koji ima stvarnu moć donošenja odluka. Izrael nije članica NATO-a koja poštuje lanac komandovanja SAD-a. Ima svoje ciljeve, svoju agendu i, što je najopasnije, svoj nuklearni arsenal koji može koristiti nezavisno od volje Amerike.
Kako se američko bombardovanje fokusira na vojne ciljeve, strateška stvarnost na terenu postaje sve gora. Izraelska luka Haifa, ključna za eventualno iskrcavanje pojačanja, pretrpjela je ogromnu štetu od iranskih raketa. Američka ekonomija suočava se s rastućim cijenama nafte koje prijete kolapsom. Diplomatija koju vode ljudi poput Kushnera i Witkoffa, uključeni u vlastite poslovne interese, dodatno komplikuje već složenu situaciju. Cijela konstrukcija zasniva se na iluziji da se 93 miliona Iranaca može bombardovati do predaje, što je strateška besmislica.
Put ka katastrofi ili buđenju
Ako se ovaj rat ne zaustavi, posljedice će biti katastrofalne ne samo za Bliski istok, već i za cijeli svijet. Cijena nafte mogla bi dostići 300 dolara po barelu, svjetska tržišta bi se srušila, a lančana reakcija bi uništila ekonomije od Japana do Južne Koreje, ključnih američkih saveznika koji ovise o nafti iz Zaljeva.
Trenutno, dok se suočavaju s posljedicama zatvaranja Hormuškog moreuza, ove zemlje se pitaju zašto nisu bile konsultovane prije početka rata. Amerika se ponaša kao glavni nasilnik u školskom dvorištu, a takvo ponašanje u međunarodnim odnosima ne ostaje nekažnjeno na duže staze. BRICS se već stvara, savez zemalja koje traže alternativu dolaru i zapadnom finansijskom sistemu.
Rješenje može biti u posredniku koji nije dio problema, poput indijskog premijera Modija, koji ima dobre odnose i s Izraelom i s Iranom. Prvi korak mora biti trenutni prekid vatre i povlačenje snaga, jer zračne i pomorske snage to mogu učiniti odmah. Ako se to ne dogodi, eskalacija je neizbježna.
Hoće li iko u Washingtonu prepoznati ono što je Staljin znao, a Hitler nije, i to je trenutak kada treba stati? Ako je odgovor ne, svijet bi mogao biti suočen s upotrebom nuklearnog oružja od strane Izraela u očajničkom pokušaju da spasi ono što se može spasiti. Amerika tada neće imati kontrolu nad svojim “partnerom”. Predsjednik Trump će se suočiti s izborom: nastaviti nizbrdo ili pronaći način da pronađe posrednika koji može okončati krvoproliće. Historija nas uči da carstva propadaju kada zaborave svoja ograničenja. Da li će Amerika naučiti lekciju prije nego što bude prekasno, ostaje najveće pitanje ovog sukoba.
(Logicno)
Related posts:
POLITIČKA ANALITIČARKA TANJA TOPIĆ: “Imali smo u nekoliko navrata situaciju da političko rukovodstvo ne priznaje visokog predstavnika…”
ALEKSANDRA PANDUREVIĆ BEZ DILEME: “SNSD više nema kapacitet da vodi RS”
LOŠE VIJESTI ZA PALESTINCE: “U potpunoj smo koordinaciji po pitanju budućnosti Gaze!”
Dodik nakon sastanka s Orbanom: Zanimljivo je bilo slušati o njegovom odnosu sa Trumpom. Naše viđenje se poklapa u cijelosti
ZUKAN HELEZ O SUĐENJU DODIKU: “Neka se niko ne zanosi, Oružane snage BiH su spremne djelovati da zaštite državnost Bosne i Hercegovine”
Trump zaprijetio Mamdaniju: Ako postane gradonačelnik New Yorka, morat će…
Hoće li zaista biti zabranjena desničarska stranka AfD i to na vrhuncu popularnosti u Njemačkoj?
PROPUSTILI SMO SVE ŠANSE ZA PROMJENU SISTEMA: Spavajte mirno, Dejtona 2 neće biti
DAME I GOSPODO, MINISTAR RAMO ISAK: “Ja sam takav, ja vam ka`em, ja bi dodijelo sva tri moja sina…”
KOMENTAR HARISA IMAMOVIĆA: “OHR treba. Ali ne po svaku cijenu!”
Powered by YARPP.
