Sve dok se utjecaj lobija ne smanji i Sjedinjene Države ne uspostave normalniji odnos s Izraelom, takve epizode će se vjerovatno ponavljati, čineći Sjedinjene Države bezosjećajnim nasilnikom i ostavljajući sve nas u gorem položaju.

Kratka vijest: Rat u Iranu ne ide kako se očekivalo. Mogao bih reći da ne ide “po planu”, ali ta riječ se u ovom slučaju čini potpuno neprikladnom. Dok Amerikanci i drugi doživljavaju još jedan bliskoistočni debakl, žele znati ko je odgovoran. Od vitalne je važnosti krivicu svaliti tamo gdje pripada, ali podjednako je važno da oni koji nisu odgovorni ne budu pogrešno optuženi.

Nije iznenađujuće da neki posmatrači smatraju da se ovaj rat vodi u ime Izraela. Kao dokaz, oni ukazuju na izjavu američkog državnog sekretara Marca Rubia da je administracija znala da će Izrael napasti, predvidjela da bi Iran mogao uzvratiti američkim snagama u regiji i stoga je odlučila da preduhitri situaciju. Nadalje, izraelski premijer Benjamin Netanyahu mjesecima se snažno zalagao za još jedan rat, a postoji mnogo proizraelskih stručnjaka – poput bivšeg glavnog urednika Jerusalem Posta i sadašnjeg kolumniste New York Timesa Breta Stephensa – koji su u prošlosti više puta pozivali na rat protiv Irana i čak i sada brane trenutni rat, piše Stephen M. Walt za Foreign Policy.

Ovo postavlja očigledno pitanje: U kojoj mjeri “izraelski lobi” ovdje u Sjedinjenim Državama također snosi dio odgovornosti za rat? Međutim, prije nego što detaljno razmotrim to pitanje, potrebna su dva upozorenja.

Prvo, još je rano, i više dokaza o tome kako i zašto se ovo dogodilo sigurno će izaći na vidjelo u narednim mjesecima, zajedno s uobičajenim naporima da se podigne prašina i prebaci krivica ako stvari krenu još dalje. Za razliku od rata u Iraku 2003. godine, ovom sukobu nije prethodila duga kampanja da se rat proda američkom narodu, tako da je teže znati tačno ko ga je forsirao, a ko je izazivao sumnje.

Drugo, pri pokušaju procjene utjecaja bilo kakvog lobiranja, bitno ga je pravilno definirati. Kao što smo John Mearsheimer i ja jasno istakli u našoj knjizi iz 2007. godine o ovoj temi, izraelski lobi nije definiran religijom ili etničkom pripadnošću, već političkim stavovima koje njegovi članovi pokušavaju promovirati. To je labava koalicija grupa i pojedinaca čiji je zajednički cilj održavanje “posebnog odnosa” između Sjedinjenih Država i Izraela. U praksi, ovaj poseban odnos znači pružanje Izraelu velikodušne vojne i diplomatske podrške bez obzira na to šta on radi. Lobi se sastoji i od Jevreja i od nejevreja, a mnogi američki Jevreji nisu dio izraelskog lobija i ne podržavaju taj poseban odnos. Štaviše, neki ključni dijelovi lobija (poput kršćanskih cionista) nisu Jevreji.

Stoga bi bilo i analitički pogrešno i opasno razdorno kriviti američku jevrejsku zajednicu za rat, baš kao što je bilo pogrešno kriviti tu zajednicu za rat u Iraku 2003. godine. Zaista, još 2002-03. godine, ankete su pokazale da su jevrejski Amerikanci manje podržavali odlazak u rat protiv iračkog predsjednika Sadama Huseina nego američko stanovništvo u cjelini. Iako je Izraelski institut za jevrejsku narodnu politiku (JPPI) nedavno objavio anketu koja navodno pokazuje da većina jevrejskih Amerikanaca podržava trenutni rat protiv Irana, ovi rezultati potiču od pažljivo odabrane i odlučno nereprezentativne grupe ispitanika i gotovo sigurno su lažni. (Kao napomena, neodgovorno je od JPPI-ja da objavi tako sumnjive nalaze, jer riskira podsticanje upravo one vrste antisemitizma koju svi mi želimo spriječiti.) Također vrijedi napomenuti da su J Street , najveća mainstream liberalna proizraelska grupa, i progresivne grupe poput New Jewish Narrative i Jevrejski glas za mir već izdale javne izjave u kojima osuđuju rat.

Dakle, ko je odgovoran?

Prvo i najočitije, predsjednik Donald Trump i njegova grupa nespretnih i nesposobnih lojalista. Poput Georgea W. Busha 2003. godine, on je donio odluku i snosi krajnju odgovornost za posljedice. I, naravno, direktnu odgovornost snosi i Netanyahu, koji pokušava uspostaviti izraelsku hegemoniju nad cijelom regijom, ali nema šanse da to učini bez aktivne podrške SAD-a. Ali nijedan predsjednik ne djeluje potpuno sam – šta god Trump želi da vjerujemo – i dobro je poznato da Trumpa može utjecati ono što čuje od onih oko sebe. A Trumpov uži krug uključuje mnoge ljude koji su odani branitelji Izraela, dugogodišnji korisnici doprinosa za kampanju povezanih s Izraelom ili oboje. Trumpova dva izaslanika za Bliski istok – Steve Witkoff i Jared Kushner – obojica su vatreni pristalice Izraela, kao i američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee. Rubio, koji je također savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je refleksivni zagovornik posebnog odnosa tokom svoje karijere u Senatu i jedan od najvećih primalaca finansiranja proizraelske kampanje.

Sadašnja šefica osoblja Bijele kuće Susie Wiles radila je kao konsultantica za Netanyahuovu kampanju za reizbor 2020. godine. Osim direktorice Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard, koja je dovodila u pitanje pretjeranu američku podršku Izraelu u svojoj karijeri prije MAGA-e, teško je zamisliti bilo koga u višim slojevima administracije ko javno podržava distanciranje Sjedinjenih Država od Izraela.

Drugo, i sam Trump je priznao svoj dug prema vatrenim proizraelskim ličnostima poput pokojnog Sheldona Adelsona i njegove udovice Miriam. Kao što Eli Clifton i Ian Lustick prepričavaju u nedavnom članku u časopisu Nation (i knjizi koja će uskoro biti objavljena ), Trump je tokom svog obraćanja Knessetu u oktobru 2025. godine izdvojio Miriam Adelson – najveću pojedinačnu donatoricu na nedavnim američkim izborima – i čak nagađao da bi ona mogla više voljeti Izrael od Sjedinjenih Država. Slične zabrinutosti mogu objasniti i zašto su neki lideri Demokratske stranke oklijevali kritizirati Izrael zbog početka rata ili Trumpovu administraciju zbog pridruživanja, već su se umjesto toga fokusirali na neuspjeh u pažljivijem planiranju rata.

Treće, ovaj rat nije došao niotkuda. Svakako, Sjedinjene Američke Države i Iran su u sukobu decenijama, i ni Izrael ni lobi nisu jedini odgovorni za sumnjičavost s kojom svaka zemlja gleda na drugu. Ipak, lobističke grupe poput AIPAC-a, Fondacije za odbranu demokratija, Cionističke organizacije Amerike i Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana radile su na demonizaciji Irana tokom godina, sprječavanju američkih kompanija da posluju tamo i osujećivanju prethodnih pokušaja bivših iranskih predsjednika Akbara Hashemija Rafsanjanija i Mohammeda Khatamija da poboljšaju odnose. (Za dokaze o ovom posljednjem, pogledajte 10. poglavlje naše knjige iz 2007.)

Za razliku od J Streeta, ove grupe su radile prekovremeno kako bi osujetile sporazum iz 2015. godine kojim je smanjen iranski kapacitet obogaćivanja i nuklearni arsenal, te su na kraju uvjerile Trumpa da raskine sporazum 2018. godine, iako je Iran u potpunosti poštovao sporazum. Da Trump to nije učinio, naravno, bilo bi mnogo manje razloga za brigu o iranskom nuklearnom programu danas.

Konačno, time što je gotovo nemoguće da i demokratski i republikanski predsjednici izvrše značajan pritisak na Izrael, lobi je omogućio Netanyahuu da se upusti u „nepromišljenu vožnju“ širom regije, bilo da se radi o izraelskim kontinuiranim naporima da ugnjetava svoje palestinske podanike ili o ponovljenim napadima na Gazu, Liban, Jemen, Siriju, Iran, pa čak i Katar . Iako je Steven Simon u pravu kada kaže da Izrael nije “prisilio” SAD na ovaj posljednji rat – Trumpova administracija se dobrovoljno i entuzijastično uključila – uloga lobija u odbrani posebnih odnosa i omogućavanju Izraelu da nastavi remetiti mir pomaže nam da shvatimo zašto se Amerikanci stalno nađu upleteni u skupe sukobe daleko od kuće.

Zaključak: Kako se ova najnovija katastrofa bude odvijala, Amerikanci i drugi će s pravom htjeti pozvati odgovorne na odgovornost. Trebali bi se fokusirati na specifične grupe i pojedince – od predsjednika nadalje – koji su prihvatili izraelski pristup regiji i uspjeli uvjeriti sebe da bi još jedna orgija nasilja bila u interesu SAD-a. Sve dok se utjecaj lobija ne smanji i Sjedinjene Države ne uspostave normalniji odnos s Izraelom, takve epizode će se vjerovatno ponavljati, čineći Sjedinjene Države bezosjećajnim nasilnikom i ostavljajući sve nas u gorem položaju.

(Stephen M. Walt je kolumnist u časopisu Foreign Policy i profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard u sklopu kolegija Robert i Renée Belfer)

(Stav)

Related posts:

HLADAN TUŠ IZ BEOGRADA: Beogradski advokat naljutio Dodikovu kćerku, uslijedile su brojne reakcije iz Srbije… RUSKI MEDIJI O PROTESTIMA U SRBIJI: Sve podsjeća na “buldožer revoluciju” iz 2000. godine kada je smijenjen Slobodan Milošević! DODIKOV SPECIJALAC ZA PODIZANJE TENZIJA: Nedeljko Elek spomenuo Srebrenicu, ovakve reakcije iz Republike Srpske nije očekivao… VJEROVALI ILI NE: Dodikovi mediji objavili vijest o Vukanoviću, sve u službi režima… VELIKI ENERGETSKI PROJEKAT U ISTOČNOJ HERCEGOVINI: Porodica Adnana Terzića i blizak saradnik Elvedina Grabovice sa hrvatskim muzičkim zvijezdama u poslu teškom 5 miliona KM? PROPAST NAJVEĆE RUSKE INVESTICIJE U RS-u: Ukupan akumulirani gubitak dostigao skoro milijardu KM “BRATE MILORADE, NEMOJ TO DA RADIŠ”: Dodiku je već prestao mandat, izbori se moraju održati u roku od 90 dana! Muratović o raspodjeli prihoda: FBiH spašava od bankrota entitet RS, Bošnjaci u fusnoti Advokatica pojašnjava: ‘Presuda Dodiku mora se provesti, traženje privremene mjere ne zaustavlja izvršenje’ VASKOVIĆ OTKRIO NOVA SAZNANJA: „Dodik će slobodu potražiti u drugoj državi, Stanivuković neće biti kandidat…“

Powered by YARPP.

Odgovornost izraelskog lobija za američki napad na Iran – Amerikanci će tražiti pojašnjenje