Zašto je gradnja Američke ambasade u Sarajevu mapa puta za rješavanje državne imovine

Projekat Južne plinske interkonekcije otvorio je brojna neriješena pitanja u našoj zemlji. Ono možda najvažnije, jeste pitanje rješavanja državne imovine Bosne i Hercegovine.

 

 

 

Ekspert za državnu imovinu Muharem Cero ranije je predložio nekoliko modaliteta rješavanja pitanja državne imovine koji će pratiti već postojeći ustavni i zakonodavni okvir na osnovu kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više navrata donio presude kojom je spriječeno i onemogućeno da niži nivoi vlasti postaju titulari ili raspolažu česticama državne imovine.

 

 

Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i visokog predstavnika već godinama su ignorisane djelovanjem prvenstveno vlasti manjeg bh. entiteta koje nisu ni krile da se državna imovina BiH na administrativnom području tog entiteta, kao i nekih kantona u Federaciji BiH knjiži ili koristi bez obzira na zabranu raspolaganja i nepostojanja elemenata državnog subjektiviteta na nivoima entiteta.

 

 

Međunarodno pravo predviđa da samo države mogu naslijediti prava i obaveze država prehodnica što je kontekst u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina. To je faktički prihvaćeno potpisivanjem Dejtona, pa nije jasno o kakvoj entitetskoj imovini govore vlasti RS-a budući da je po međunarodnom pravu BiH nastavila svoje postojanje kao država, samo sa modificiranom unutrašnjom strukturom.

 

 

Sporazum o pitanjima sukcesije iz 2001. godine kojima Bosna i Hercegovina sa ostalim državama nasljednicama nasljeđuje imovinu SFRJ, samo to dodatno utvrđuje.

 

 

Vlasništvo i kontrola nad tim česticama imovine svakako se može rješavati unutrašnjim političkim prilikama, usvajanjem relavantnih zakona, što bi u konačnici bilo u interesu svih građana. Zbog nemogućnosti postizanja dogovora, OHR je ranije morao nametnuti zabranu raspolaganja jer je primijećen trend kojim niže jedinice sebi pripisuju državno vlasništvo.

 

 

 Zakon o zabrani je uspostavio mogućnost izuzimanja imovine pod zabranom, a nadležna komisija Vijeća ministara koja se bavi tom tematikom u više navrata, ali uz utvrđivanje opšteg interesa to pravo i koristila – ističe Cero.

 

 

U tom kontekstu kada je riječ o Južnoj interkonekciji, prvenstveno kako bi se pravno zaštitio investitor kroz potvrdu ustavnog suvereniteta države potrebno je primjeniti ili već postojeći model izuzimanja čestica državne imovine putem rada Komisije ili lex specialisom utvrditi kriterij općeg interesa zajedno sa procedurama i modalitetima.

 

 

Ovi modeli su na tragu modela raspolaganja državnom imovinom primjenjenog u tzv. procesu prijenosa vlasništva u ostvarivanju prava izgradnje Američke ambasade u Sarajevu – Mapa puta Maršalke (naziv nekadašnje vojne kasarne gdje se trenutno nalaze institucije Univerziteta u Sarajevu i ambasada SAD-a).

 

 

Podsjetimo da je izgradnja Američke ambasade u Sarajevu primjer zakonitog rješavanja prodaje državne imovine. Otvorena 2010. godine, zgrada Ambasade SAD-a predstavlja model kojim bi se mogla ucrtati mapa puta za sve naredne jedinice državnog vlasništva za koje se utvrdi da postoji interes da pređu u privatno vlasništvo investitora.

 

 

Zbog nepostojanja državnog zakona, SAD su 2005. godine tražile od državnog parlamenta da odluči nakon pozitivnog mišljenja Komisije za državnu imovinu. Nakon parlamentarne odluke, potpisan je ugovor, a novac je uplaćen na račun Centralne banke BiH.

 

 

Južna interkonekcija

 

 

Trasa Južne interkonekcije u dijelu kretanja preko imovine pod zabranom zahvata i imovinu (šumsko i poljoprivredno zemljište) koje podliježe restituciji i povratu pravno nasilno oduzete privatne imovine, te bi s toga uvidom u historijat grunta nužno bilo utvrditi činjenično stanje, a kroz samo rješavanje tog pitanja i rješiti način obeštećenja- bilo putem zamjenske imovine ili pak novčano- naglašava Cero.

 

 

Posebno ističe kako bi pravna nesigurnost u procesu realizacije projekta Južne interkonekcija mogla usporiti ili onemogućiti cijeli proces te bi kao posljedica za FBiH nastupili arbitražni procesi sa ogromnom materijalnom štetom.

 

 

Svaki drugi pristup bi relativizirao potvrdu suvereniteta Bosne i Hercegovine, a što bi zapravo bilo otvaranje izmjene ustavnopravnog karaktera BiH po anti-dejtonskom modelu (od državne zajednice do konfederaliziranja Bosne i. Hercegovine). Posljedice i jednog i drugog ne treba posebno objašnjavati- kaže Cero.

 

 

Najvažnije je istaći kako historijat grunta mora odražavati BiH kao vlasnika, odnosno sukcesora, sto entiteti nikako ne mogu biti.

 

 

Državna imovina bi se mogla kupovati, odnosno s njom se raspolagati, na način da tako pribavljena sredstva budu izvorni prihodi BiH čime bi se punio budžet pa bi država imala na raspolaganju milijarde KM koje bi onda mogla ulagati u razvoj.

 

 

Za sada se sve odvija u nekoj sivoj zoni. Pred sudom u Strazburu počinju se podnositi zahtjevi za restituciju, a suštinsko pitanje uspostave institucionalnog okvira i ubrzavanje procesa ostaje otvoreno.

 

(Stav)

Zašto je gradnja Američke ambasade u Sarajevu mapa puta za rješavanje državne imovine

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-