Obećanje vazdušne nadmoći koja donosi brz trijumf istorijski se pokazalo kao „obećanje napisano na vjetru“, a najnovija kampanja administracije Donalda Trumpa protiv Irana, nazvana „Epski bijes“ (Epic Fury), mogla bi biti samo nastavak opasne iluzije.
Dok sekretar odbrane Pete Hegseth najavljuje najsmrtonosniju i najprecizniju kampanju u istoriji, analitičari upozoravaju da se radi o recikliranim teorijama starim više od vijeka.
Teorija uništenja gnijezda i jaja
Korijeni današnje strategije sežu do 1921. godine i italijanskog generala Giulija Douheta, koji je predložio revoluciju u ratovanju: umjesto rovova, pobjedu donosi masovno bombardovanje civila i infrastrukture. Douhet je vjerovao da je važnije uništiti pekaru ili željezničku stanicu nego rov, uz jezivu metaforu: „Nije dovoljno ubiti ptice u letu, već treba sistematski uništiti gnijezda i jaja“. Ove teorije inspirisale su Hitlera, ali i američke stratege poput generala Curtisa LeMaya, koji je nadzirao nuklearne napade na Japan.
Hegsethovo oslanjanje na kvantitet
Iako Pete Hegseth tvrdi da donosi inovativan pristup, njegovi brifinzi odjekuju Douhetovom opsesijom o „što većoj šteti u što kraćem vremenu“. Hegsethov fokus na ogroman broj naleta i pulses bombi podsjeća na propale ambicije iz Vijetnama, Iraka i Srbije. Strategija uništenja civilnog morala, kojom se stanovništvo želi nagnati na pobunu protiv lidera, često postiže suprotan efekat – umjesto predaje, bombardovanje rađa otpor i nacionalnu solidarnost.
Lekcije iz prošlosti: Od Vijetnama do „Šoka i straha“
Istorija američkih vazdušnih ratova puna je tehnoloških zabluda. U Vijetnamu su senzori koji „namirišu“ urin trebali zaustaviti Ho Chi Minhov put, ali su ih Sjevernovijetnamci nadmudrili životinjskim urinom. U „Pustinjskoj oluji“ 1991. godine, hvaljena preciznost aviona F-117A bila je upola manja od reklamirane. Slično se desilo i 1999. godine protiv Srbije, gdje su hiljade bombi uništile svega 13 od 300 tenkova, kao i tokom kampanje „Šok i strah“ 2003. godine, koja nije uspjela srušiti Sadama Huseina bez kopnenih trupa.
Vještačka inteligencija kao novi „kec u rukavu“
Danas Hegseth kao ključni adut ističe vještačku inteligenciju (AI) i autonomne sisteme, obećavajući nikad preciznije obavještajne podatke. Ipak, kritičari smatraju da ni najnaprednija tehnologija ne može promijeniti ljudsku prirodu. Zabluda o lakoj pobjedi, stara preko sto godina, ponovo prijeti da uvuče Sjedinjene Američke Države u još jedan dugotrajan i nasilan bliskoistočni metež iz kojeg neće biti jednostavnog izlaza.
(Raport)










