Dok vam objašnjavaju kako spašavaju zemlju od ruskog gasa, najveća pljačka strateške infrastrukture u historiji Bosne i Hercegovine dešava se u Sarajevu. Projekat Southern Interconnection, koji se reklamira kao prekretnica za energetsku sigurnost, zapravo je aranžman u kojem se državni suverenitet daje netransparentnoj američkoj kompaniji bez ijednog realizovanog projekta, dok građani dobijaju uvozni monopol pod izgovorom geopolitičkih ciljeva koji nemaju veze s njihovom dobrobiti.

 

 

 

Logički portal je prvi podigao uzbunu – ko stoji iza AAFS-a

 

 

Dok su glavni mediji izvještavali o optimističnim izjavama saveznog ministra energetike Vedrana Lakića, portal Logic je objavio analizu koja je otkrila pravo lice industrije. To je skandal vrijedan 400 miliona KM, a ključno pitanje koje niko u vladi ne želi čuti je: ko stoji iza AAFS Infrastructure and Energy LLC

 

 

Logično, otkrili su da je to kompanija registrovana u Wyomingu, američkoj saveznoj državi poznatoj kao prijestolnica korporativne tajnosti. Wyoming ne zahtijeva javno objavljivanje stvarnih vlasnika, omogućava anonimne upravne odbore i minimalno finansijsko izvještavanje. Kompanija koja se pretvara da upravlja strateškom energetskom infrastrukturom Bosne i Hercegovine nema transparentnu vlasničku strukturu. Niko ne zna ko su pravi investitori, koji fondovi, koje banke, koji politički interesi stoje iza ove pravne konstrukcije.

 

 

Svi pokazatelji ukazuju da AAFS nije operativna kompanija, već posebno vozilo kreirano isključivo za ovaj projekat. To znači da nema vlastite kapacitete za implementaciju, neće graditi gasovod već će ga dati trećim kompanijama, nema vlastiti bilans stanja koji bi garantovao projekat i služi isključivo kao platforma za politički siguran transfer kapitala.

 

 

Potpredsjednik AAFS-a je Jesse Binnall, advokat koji je predvodio pravne napore Donalda Trumpa da poništi rezultate predsjedničkih izbora 2020. godine. Binnall nema iskustva u energetskom sektoru, nikada nije gradio gasovod, nikada nije vodio infrastrukturni projekat. Njegova uloga nije inženjering, već pružanje političke zaštite.

 

 

Predsjednik AAFS-a je Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost koji je priznao krivicu za laganje FBI-ju, a kasnije ga je Donald Trump pomilovao. Porodica Flynn nije energetska dinastija, već sigurnosno-politička mreža. Kada brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost dođe u Sarajevo da pregovara o gasovodu, to nije poslovni poziv, već misija.

 

 

Javno dostupni podaci AAFS tima ne uključuju nijednog iskusnog inženjera za energetiku, nijednog direktora projekta sa referencom na završeni projekat, niti jednog stručnjaka za inženjering, nabavku i građevinske ugovore. Ovo nije tim koji gradi gasovod. Ovo je tim koji pregovara o političkim aranžmanima.

 

 

Lakićev odgovor koji je potvrdio sve, umjesto da išta negira

 

 

Nakon što je Logically objavio istinu, na scenu je stupio savezni ministar energetike, rudarstva i industrije, Vedran Lakić. Njegova konferencija za novinare trebala je smiriti javnost i negirati optužbe o kontroverznom sporazumu. Umjesto toga, Lakić je potvrdio najgore strahove i dodao nove razloge za zabrinutost.

 

 

Lakić je izjavio da će projekat Južne međuveze predstavljati prekretnicu za energetski sektor Bosne i Hercegovine. Nakon godina nedostatka političke volje, kako je rekao, uslovi za ostvarenje su konačno stvoreni. Ovi uslovi uključuju usvajanje pravnog okvira i predstojeće zaključenje ugovora sa američkim investitorom.

 

 

Ali ono što je Lakić rekao sljedeće otkriva pravu priču. Izjavio je da je Evropska unija naredila Bosni i Hercegovini da prestane uvoziti ruski gas. Ova informacija, iako nikada zvanično potvrđena iz Brisela, služila je kao savršen alibi. Na konferenciji je Lakić otkrio da je američka kompanija AAFS pokazala interes za izgradnju gasovoda, nakon čega je ministarstvo primilo pismo namjere. I to je bilo to. Nema javnog tendera, nema poređenja ponuda, nema tržišne konkurencije. Jedna firma nas je kontaktirala i dobila sve.

 

 

Političke stranke koje učestvuju u vladi postigle su dogovor da posvete maksimalnu pažnju implementaciji projekta. Ovaj ugovor također uključuje direktno uključivanje imena investitora u Zakon o Južnoj međuvezi. Ovo je presedan bez presedana. Umjesto da se usvoji opći pravni okvir koji bi omogućio svakom investitoru da ulaže pod jednakim uslovima, zakon se mijenja kako bi odgovarao jednoj kompaniji.

 

 

Lakić je potvrdio da zakon uključuje i ogranke prema gradovima Grude, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf i Čapljina, kao i novu rutu od Kladanja do Tuzle. Time ćemo započeti gasifikaciju u industrijskom dijelu Bosne i Hercegovine, rekao je ministar. Ime investitora je također dodano u zakon.

 

 

Vladavina prava ili njeno potpuno ukidanje

 

 

Ono što Lakić i Nikšić rade nije samo loš posao, već sistematsko rušenje vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Umjesto da poštuju osnovne principe tržišne ekonomije, vlasti su odlučile dati monopol na stratešku infrastrukturu jednoj kompaniji bez ikakvog tendera.

 

 

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava i funkcionalnu tržišnu ekonomiju, situacija bi izgledala potpuno drugačije. U normalnoj zemlji, gas bi se uvozio od onoga ko ponudi bolju cijenu. To znači da bi se uvozili i ruski i američki gas, kao i bilo koji drugi gas, ovisno o tome ko je konkurentniji. To je osnova svakog ozbiljnog tržišta. Konkurencija snižava cijene, a niže cijene znače niže troškove za građane i ekonomiju.

 

 

Ali umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol. Oni ne grade tržište, već ga uništavaju. Oni ne stvaraju konkurenciju, oni je zabranjuju. Ne štite interese građana, već interese netransparentne kompanije sa političkim vezama u američkom rukovodstvu.

 

 

Lakićeva izjava da je EU naredila Bosni i Hercegovini da ne uvozi ruski gas je ključna. Čak i ako je to tačno, a također je kontroverzno jer takva naredba nije javno objavljena nigdje, zašto bi to značilo da mora biti uveden američki monopol? Zašto se gas ne može uvoziti iz Norveške, Azerbejdžana, Katara ili bilo koje druge zemlje osim Rusije? Zašto se ne može raspisati međunarodni javni tender na koji bi se svi zainteresovani dobavljači mogli prijaviti

 

 

Odgovor je jednostavan: jer ovaj posao nema nikakve veze sa gasom. Ovaj dogovor se odnosi na političke veze, sigurnosne mreže i kapitalne transfere pod izgovorom energetskog projekta. AAFS nije izabran zato što je najbolji ili najjeftiniji. AAFS je izabran jer ima veze s Trumpovim advokatom i bratom Michaela Flynna.

 

 

Katastrofa predstavljena kao uspjeh

 

 

Lakić ovu katastrofu predstavlja kao uspjeh. Govori o prekretnici, o gasifikaciji industrijske zone, o strateškoj investiciji. Ali ono što ne kaže jeste da će građani Bosne i Hercegovine plaćati skuplji gas jer nema konkurencije. Ono što ne kaže jeste da je država izgubila svu kontrolu nad strateškom infrastrukturom. Ono što ne kaže jeste da su zakoni mijenjani bez javne debate kako bi se udovoljilo jednoj kompaniji.

 

 

Predsjednik AAFS-a Joseph Flynn govorio je o strateškim globalnim investicijama iz perspektive Sjedinjenih Američkih Država. Primijetite da nije rekao iz perspektive Bosne i Hercegovine. Rekao je iz perspektive Sjedinjenih Država. Potpredsjednik AAFS-a Jesse Binnall dodao je da je važno cijeloj administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa da projekat uspije. Oni su otvoreni. Ne kriju da ovaj projekat služi američkim interesima.

 

 

Ali zašto bi Bosna i Hercegovina služila američkim interesima na vlastitu štetu? Zašto bi građani plaćali skuplji gas samo zato što neko u Washingtonu želi prodati američki LNG Evropi? Zašto bi tržišna ekonomija bila uništena, a monopol uspostavljen samo zato što je neko u Briselu rekao da ruski gas ne bi trebao biti uvožen

 

 

Sigurnosne implikacije koje su prigušene

 

 

Direktor kompanije, Amer Bekan, zahvalio se partnerima iz SAD-a i istakao da je projekat izuzetno važan za sigurnosni aspekt u zemlji. Ovo je posebno zabrinjavajuća izjava. Koje su tačno sigurnosne implikacije naftovoda kojim upravlja kompanija povezana sa Trumpovim advokatom i bratom bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost? Ko će imati pristup toj infrastrukturi? Koje sigurnosne provjere će biti izvršene? Koje garancije će biti pružene

 

 

Kada kompanija sa ovakvim profilom preuzme kontrolu nad strateškom energetskom infrastrukturom, to više nije samo ekonomsko pitanje. To postaje pitanje nacionalne sigurnosti. I niko nema odgovor na to pitanje.

 

 

Lakić je dodao da će Energoinvest nastaviti biti uvoznik gasa. Projekat je 100% američka investicija i Vlada FBiH neće finansijski učestvovati u projektu. To bi trebalo zvučati dobro. Amerikanci ulažu, mi ne dajemo novac. Ali istina je suprotna. Ne dajemo novac, ali dajemo mnogo više. Dajemo pravni monopol. Pružamo stratešku infrastrukturu. Imamo suverenitet nad vlastitim energetskim resursima. Budućnost naših građana stavljamo u ruke netransparentne kompanije bez ijednog realizovanog projekta.

 

 

Tri scenarija – nijedan od njih nije dobar za Bosnu i Hercegovinu

 

 

Analiza portala Logno identificirala je tri moguća scenarija. U prvom scenariju, SAD guraju projekat kroz sve faze. AAFS finansira sredstva iz američkih sredstava. Izgradnju preuzima jedan od velikih izvođača. AAFS preuzima naknadu za razvoj, vlasnički udio i dugoročne prihode od upravljanja infrastrukturom. Oni profitiraju bez ikakve izgradnje, a Bosna i Hercegovina ostaje sa monopolom i skupim gasom.

 

 

U drugom scenariju, projekat usporava zbog političkih promjena u SAD-u ili Bosni i Hercegovini. Finansiranje kasni. Postoje veliki igrači koji preuzimaju kontrolu. AAFS ostaje broker sa minimalnim udjelom. Politički kapital se pretvara u novac bez završenog projekta, a Bosna i Hercegovina ostaje bez gasovoda i sa izgubljenim godinama.

 

 

U trećem scenariju, finansiranje ne uspijeva. Projekat je obustavljen. Bosna i Hercegovina ostaje bez gasovoda. AAFS bez odgovornosti. Država je godinama izgubljena u proceduralnim zamkama. Ako projekat ne uspije, odgovornost će snositi lokalne vlasti, dok će se AAFS povući bez posljedica.

 

 

U sva tri scenarija, Bosna i Hercegovina gubi. Jedino pitanje je koliko će izgubiti.

 

 

Zaključak – nema uspjeha bez vladavine prava

 

 

Ono što Lakić i Nikšić rade nije uspjeh, već katastrofa. Iskoristili su geopolitičke okolnosti da zaobiđu sve pravne norme, unište tržišnu ekonomiju i favorizuju kompaniju koja nema poslovni kredibilitet. Oni su omogućili da se strateška infrastruktura nacije preda ljudima čija je jedina kvalifikacija bliskost Trumpovom krugu.

 

 

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava, gas bi se uvozio od onoga ko ponudi bolju cijenu. To znači da bi postojala konkurencija između ruskog, američkog, norveškog, katarskog i bilo kojeg drugog gasa. To znači da bi građani platili najnižu moguću cijenu. To znači da bi ekonomija bila konkurentnija. To znači da bi država imala koristi od svoje strateške pozicije umjesto da je preda.

 

 

Ali umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol pod izgovorom geopolitike. Prodaju priču o energetskoj nezavisnosti, a zapravo uvode zavisnost od jedne kompanije. Govore o diverzifikaciji dok zapravo uvode novi monopol. Slave uspjeh dok zapravo potpisuju kapitulaciju.

 

 

Američka ambasada u Sarajevu ne skriva svoj entuzijazam. Rekli su da je Bosna i Hercegovina napravila veliki korak ka diverzifikaciji snabdijevanja energijom. Ali pitanje koje ne žele čuti je: diverzifikacija prema američkom LNG-u, koji je skuplji od ruskog gasa. Prema monopolskoj poziciji jedne kompanije. Prema gubitku suvereniteta nad vlastitom infrastrukturom.

 

 

Iako ova pitanja ostaju bez odgovora, jedno je sigurno. Južni Interkonektor više nije energetski projekat. Postala je test demokratskih institucija Bosne i Hercegovine. Da li će djelovati u interesu građana ili u interesu politički povezanih privatnih interesa pokazaće se u danima kada ovaj zakon dođe u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

Ako se usvoji bez temeljne revizije, bez javne rasprave, bez odgovora na pitanja o stvarnim vlasnicima, bez garancija za građane, onda više neće biti sumnji. To nije bila greška. To je bila namjera. Namjera da se država proda onima koji imaju političke veze, a ne poslovne vještine. Namjera da se zaobiđu svi pravni okviri koji štite tržišnu ekonomiju. Namjera da se Bosna i Hercegovina pretvori u poligon za obuku geopolitičkih igara velikih sila, dok njeni građani plaćaju cijenu u vidu energije, korupcije i gubitka svakog suvereniteta nad vlastitim resursima.

 

 

Ovo nije uspjeh. Ovo je katastrofa. I zvat ćemo je pravim imenom sve dok nas oni uvjere u suprotno.

 

(Logicno)

Southern Connection – Prodaja države pod izgovorom energetske nezavisnosti