Iran ne smije ponoviti libijsku grešku i ne smije vjerovati Amerikancima

Dok se delegacije Irana i Sjedinjenih Država pripremaju za historijske direktne razgovore u pakistanskoj prijestolnici, iz Sjeverne Afrike stiže snažno upozorenje koje Teheran treba shvatiti izuzetno ozbiljno. Moussa Ibrahim, bivši ministar informisanja libijske vlade koji je svjedočio padu režima Muammara Gadafija nakon NATO intervencije 2011. godine, poručuje Iranu da ne ponovi fatalnu grešku svoje zemlje, koja je platila najvišu moguću cijenu vjerujući Zapadu.

Pregovori kao nastavak sukoba drugim sredstvima

Prvi susret uživo između američke i iranske delegacije od američko-izraelskog napada na Iran u februaru zakazan je za subotu u Islamabadu. Američku delegaciju će predvoditi potpredsjednik J.D. Vance, a uključuje specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa i zeta predsjednika Donalda Trumpa, Jareda Kushnera. Sa iranske strane, pregovarački tim bi mogao predvoditi predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf.

Moussa Ibrahim, koji sada obavlja funkciju izvršnog sekretara African Heritage Foundation, izrazio je dubok skepticizam prema američkim namjerama u intervjuu za RT. Prema njegovim riječima, obje strane pristupaju pregovorima s potpuno različitim shvatanjem mira i sukoba. Iako vjeruje da su Iranci iskreni u pokušaju pronalaska rješenja, za Amerikance to nije diplomatija mira ili rješavanje sukoba, već samo kontrola eskalacije.

Interes SAD-a za haos na Bliskom istoku

Ibrahim je posebno naglasio da je zapravo vrlo korisno za Washington da nastavi sijati haos u regiji. Sjedinjene Države žele osigurati da sve regionalne sile u nastajanju ostanu pod kontrolom i da regija nikada ne bude ujedinjena. Ovo nije samo teorija zavjere, već realpolitičko razmišljanje koje je decenijama oblikovalo američku vanjsku politiku.

Bivši libijski ministar rekao je da Amerikanci dolaze na razgovore u nadi da će pronaći način da sukob ostane živ, ali ne toliko eskaliran kao što je bio u posljednjim sedmicama. Žele sačuvati obraz i pronaći druge načine ekonomske, političke i diplomatske prirode da kazne Irance i njihove prijatelje u regiji. Drugim riječima, pregovori nisu kraj sukoba, već samo promjena njegovog oblika.

Lekcija koju Iran ne smije zaboraviti

Ibrahimovo upozorenje Iranu je kristalno jasno. Savjetuje teheranskim vlastima da budu vrlo oprezne, da ne vjeruju američkim planovima za mir i da nikada ne odustanu od svog suvereniteta i odvraćanja. Njegove riječi dolaze iz vlastitog bolnog iskustva. Libija, rekao je, bila je vrlo snažna afrička zemlja i izuzetno stabilna. Ali nekada su vjerovali da bi mogli imati prijateljske odnose sa Zapadom, i platili su izuzetno visoku cijenu za to.

Godine 2003. Gaddafijev režim je dobrovoljno napustio svoj program oružja za masovno uništenje, dozvolio međunarodnim inspektorima neometan pristup i započeo proces normalizacije odnosa sa Zapadom. Nekoliko godina kasnije, 2011. godine, iste sile su predvodile vojnu intervenciju koja je završila smrću Gadafija i potpunim kolapsom libijske države. Danas zemlja više ne postoji kao funkcionalna država, već je podijeljena na frakcije koje se međusobno bore za moć i resurse.

Suverenitet kao temelj sigurnosti

Pouka za Iran je više nego jasna. Povjerenje u zapadne garancije bez vlastite vojne i političke snage nije put ka sigurnosti, već pravo u propast. Iran posjeduje značajne vojne kapacitete, uključujući balističke rakete i uticaj preko regionalnih saveznika. Upravo te sposobnosti odvraćanja Ibrahim smatra ključnim za opstanak iranske države. Odustajanje od njih u zamjenu za nečije prazno obećanje bilo bi historijski katastrofalno.

Posebno je zabrinjavajuće što američku delegaciju ne vode profesionalni diplomati, već politički operativci poput Vancea i Kushnera, što sugeriše da pregovori nisu toliko usmjereni na postizanje trajnog mira koliko na domaće političke tačke u Washingtonu. Predsjednik Trump i njegov tim već su pokazali kako tretiraju međunarodne sporazume povlačenjem iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. godine, uprkos tome što Teheran u potpunosti ispunjava svoje obaveze.

Bez iluzija i bez uživanja

Iran se danas suočava sa istom vrstom iskušenja s kojom se Libija suočavala prije petnaest godina. Želja za ukidanjem sankcija i normalizacijom odnosa s moćnim svjetskim silama je razumljiva i ljudska. Ali Ibrahimova poruka iz ruševina nekada prosperitetne Libije trebala bi odjeknuti u dvoranama iranske moći. Zapadne sile nemaju interes za snažan, nezavisan i ujedinjen Bliski istok. Njihov interes leži u podjelama, kontroli i eksploataciji.

Stoga bi Teheran trebao ući u pregovore u Islamabadu bez ikakvih iluzija. Svaki sporazum mora biti zasnovan na međusobnom poštovanju suvereniteta i bez odricanja od ključnih odbrambenih kapaciteta. Kada bi Iran ponovio libijsku grešku i povjerovao da su američka obećanja vrijednija od njegove vlastite snage, našao bi se na opasnom putu koji vodi ka istom haosu koji danas vlada od Tripolija do Bengazija. Libijska krv ne smije biti prolivena uzalud, a njena najveća lekcija je upravo ova: ne vjerujte onima koji su vam jučerašnje prijateljstvo prodali kao garanciju za sutrašnji opstanak.

(Logicno)