Bilo je riječi o zahtjevu vlasti u Banjoj Luci za brisanje odredbi Krivičnog zakona BiH koje se odnose na zabranu negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca, ali i zahtjeva za privremeno puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića.
Aleksandar Marton, politički analitičar i glasnogovorinik Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Bilo je riječi o zahtjevu vlasti u Banjoj Luci za brisanje odredbi Krivičnog zakona BiH koje se odnose na zabranu negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca, ali i zahtjeva za privremeno puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića.
Kako komentirate zahtjeve vlasti u Beogradu i Banjoj Luci za privremeno puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića?

Služi kaznu doživotnog zatvora i to je samo delimična uteha za porodice pobijenih u Srebrenici, Podrinju, Sarajevu i drugim mestima u Bosni i Hercegovini.
Zahtevi za njegovo puštanje na slobodu su čisto politikantstvo. Srpski nacionalisti i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji pokušavaju da pumpaju svoje “patriotske” mišiće.
Neki od tih koji traže puštanje, ranije su tražili zatvaranje Mladića jer je počinio ratne zločine. Mislim na Milorada Dodika. Danas on svira drugu pesmu. A od radikala koji vode Srbiju, ništa drugo i ne možemo očekivati. Samo politiku mržnje i relativizacije zločina i ratnih zločinaca.
Nedavno je vlast bh. entiteta Republika Srpska, na čelu s ministrom pravde Goranom Selakom, pokrenula je inicijativu za brisanje odredbi Krivičnog zakona BiH koje se odnose na zabranu negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca. Kako gledate na sve i može li doći do pomirenja u regiji ukoliko se svi ne suoče sa vlastitom prošlosti?
– Suočavanje sa prošlošću je lekovito za svako društvo. Istini je potrebno pogledati u oči. Pogledajte danas Nemačku. Demokratsko i moderno društvo u kom se ne beži od negativnog sagledavanja svega onog što je prouzročio nacistički režim u togu Drugog svetskog rata.
Na Balkanu, mnogi, u cilju političkih benefita, svoju političku borbu zasnivaju na negiranju zločina. Poneki idu onom linijom “da, činili su naši ratne zločine, ali su to radili i u drugi i treći”. To je krajnje pogrešno. Bitno je naglasiti da zločine nisu činili narodi, nego pojedinci sa imenom i prezimenom. Mnogi od njih su dobili i kazne za počinjena nedela, takođe svojim imenom i prezimenom. Nema kolektiviteta u zločinu. Samo lupeži i hulje zločine bacaju na leđa celog naroda, a skidaju odgovornost sa individue koja je zločin počinila.
A konkretan zahtev iz BIH vidim samo kao još jedno glupo mućenje vode u cilju političke borbe pred izbore koji nam dolaze na jesen.
GO SDBiH TUZLA: Koga to prima Jasmin Imamović? – Socijaldemokrate Bosne i Hercegovine
Banjalučki gradski oci odrekli su se partizana, osloboditelja Banje Luke od fašizma, no ustupili su mjesto četnicima, ustašama, nastavljajući pokušaje revitalizacije i prekrajanja povijesti. Gradska vlast na čelu sa Draškom Stanivukovićem, iako u opoziciji na entitetskoj razini, ne razlikuje se po stavovima od aktualne vlasti u RS-u po tom pitanju. Koliko je za širenje takvog narativa odgovoran režim u Beogradu?
Kad na vlasti u Srbiji imate šegrte Vojislava Šešelja, onda i ne možete očekivati ništa drugo do jeftini nacionalistički populizam. Nažalost, Vučić je Srbiju i bukvalno vratio u devedesete godine. On se redovno koristi pevanjem pesme o ugroženosti Srba u regionu. To mu je bitna karta u igri. Ali mu i tu sve više nedostaje materijala. Na Kosovu se više ništa ne pita. U Hrvatskoj su ga Srbi pročitali i izbegavaju njegov uticaj. U Crnoj Gori je spao na nesretnog i smešnog Milana Kneževića, koji nema snagu da uspori evropsku put Crne Gore, što je Vučićev cilj.
Sramotno: U Banjoj Luci osvanuo mural posvećen četniku Slavku Aleksiću
I ostaje BIH. Preko stalnog mešanja u unutrašnja pitanja države Bosne i Hercegovine i entiteta RS, Vučić pokušava da bude onaj koji se za puno toga pita i ko rešava krize. Naravno, pre toga ih napravi. U svemu tome mu pomažu i političari iz RS. Nemajući druge ideje i programe, u trenutku kada se entitet demografski prazni, a privreda stoji u mestu ili propada, i oni posežu za nacionalizmom. Kako Dodik, tako i Stanivuković, ali i mnogi drugi. Dodik je svoj put u močvaru mržnje odavno obavio. Nažalost, počeo je da ga sledi i mladi gradonačelnik Banjaluke. Čovek koji je bio nekakav vesnik promena. Dolazio u džamije, posećivao katoličke mise za Božić… Sada širi neku drugu priču. Za grad koji vodi, sramotnu. Bežati od antifašizma, u gradu koji je dao toliko žrtava, ali i heroja, u Drugom svetskom ratu, je ispod svakog nivoa.
Nažalost, to nam je svakodnevica i političari koji žele bolju Bosnu i Hercegovinu moraju naći odgovore na ovakve nesretne politike.
(SB)










