Kongresmen Keith Self, taj navodni prijatelj Bosne i Hercegovine, kojeg je Elmedin Konaković eto “izlobirao”, ovih dana dijeli slike bivših crkava koje su bile predviđene za rušenje ali koje su kupili a zatim u džamije preuredili pripadnici bošnjačke dijaspore sa komentarom: “Neprijatelj je untar zidina grada”.
Krajem marta ove godine, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković sastao se u Washingtonu s kongresmenom Keithom Selfom, predsjedavajućim Pododbora za Evropu pri Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država.
Konaković i Self razgovarali su o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i širem regionu Zapadnog Balkana, razmatrali sigurnosne izazove, poput “malignih uticaja” i “hibridnih prijetnji” a Konaković je ponovio opredijeljenost Bosne i Hercegovine za jačanje strateških odnosa sa SAD, uključujući zajedničke projekte u oblasti sigurnosti, energetike i institucionalne otpornosti, koji doprinose stabilnosti, vladavini prava i ukupnom razvoju države.
Kongresmen Self je ponovo potvrdio snažnu podršku Amerike očuvanju mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini i istakao važnost nastavka transatlantskog partnerstva i podržao reformske procese koji će Bosnu i Hercegovinu voditi ka članstvu u Evropskoj uniji.
Tako zvuči oficijelna vijest na stranici ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Pozitivno i ohrabrujuće.
U stvarnosti, kongresmen Keith Self, taj navodni prijatelj Bosne i Hercegovine, kojeg je Elmedin Konaković eto “izlobirao”, ovih dana dijeli slike bivših crkava koje su bile predviđene za rušenje ali koje su kupili a zatim u džamije preuredili pripadnici bošnjačke dijaspore sa komentarom: “Neprijatelj je untar zidina grada”.
Znači za kongresmena Selfa, Bošnjaci su trojanski konji, pomoću kojih se Islam “infiltirirao” unutar kršćanske Amerike. Za Selfa Bošnjaci su – neprijatelji. Eto takvi su likovi američke administracije koji predsjedavaju amričkim Pododborima za Evropu i to su tipovi sa kojima se Konaković sastaje i onda dijeli slike kao da se radi o nekom diplomatskom uspjehu.
Još jednom se pokazuje tačnom već nekoliko puta napisana opservacija kako je Konaković poput legendarnog kralja Mide kojeg je pratila kletva da sve što dotakne pretvori u zlato. Naravno u slučaju Anti-Mide Konakovića sve što on “diplomatski” i “lobistički” dotakne pretvara se u grdan problem za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Pristojno rečeno.
Prisjetimo se i Konakovićevog učestvovanja po kojekakvim panelima odakle je legitimizovao narative o “radikalizacija Bošnjaka” te ugroženosti Hrvata, zagovaranja obnove Velike Srbije kroz projekat “Otvorenog Balkana” tj. “Srpskog sveta”, prihvatanje statusa zagrebačkog “finog dečka bošnjačke politike”, odbijanja da javno potvrdi kako je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, stalnog sastančenja sa predstavnicima Orbanovog propalog režima koji su ga svaki put ponizili i namagarčili, ponižavajućih molbi mračnjaku Szijjartu da interveniše i “smiri Dodika”, servilnog promovisanja i zagovaranja cionističkog projekta Južne interkonekcije i nebrojenih drugih manifestacija korisnog idiotizma u korist raznih stranih centara moći.
U kontekstu takvog Konakovićevog predanog destruktivnog uništavanja bošnjačkih interesa i pozicija ponovimo i još jednu raniju opservaciju: Konakovićev osobiti “diplomatski dodir” trebalo bi patentirati kao prvo namjenski suicidalno oruđe i oružje jer neprestano pokazuje gotovo čudnovatu sposobnost proizvodnje isključivo negativnih posljedica po narod kojem Konaković pripada i državu koju Konaković navodno predstavlja.
(Stav)










