Potpisivanje sporazuma o Južnoj interkonekciji u Dubrovniku, koje je pratila proširena delgacija bh. HDZ-a otvorilo je nekoliko pitanja
Jučer je na samitu Inicijative tri mora u Dubrovniku potpisan Sporazum o projektu Južne interkonekcije Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Bosnu i Hercegovinu predstavljala je predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto (HDZ) koja je sporazum potpisala sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem. Zanimljivo je ko se od prvobitno nominovane delegacije BiH našao na ekonomskom forumu koji okuplja 12 predsjednika država i vlada, te čak 1.200 sudionika.
Koliko je moguće vidjeti sa objavljenih fotografija sa događaja na kojem su BiH i susjedna Hrvatska načelno potpisale međudržavni sporazum o projektu energetskog povezivanja izgradnjom plinovoda, iz BiH prisustvovali su osim Krišto, njen stranački šef Dragan Čović koji u bh. političkom sistemu trenutno obnaša funkciju dopredsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH te njegova najveća politička nada Darijana Filipović, trenutno zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta BiH i kandidatkinja HDZ-a za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Dok federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Vedran Lakić (SDP) proviruje na ponekoj od fotografija, iza Krišto od kadra koji ne dolazi iz HDZ-a BiH stoji jedino Elmedin Konaković (NiP), ministar vanjskih poslova BiH. Obojica su bili i dio prvobitno objavljenog spiska predstavnika BiH na samitu Inicijative tri mora.
Ako vam se čini da je delegaciju Bosne i Hercegovine u susjednoj Hrvatskoj na događaju koji je predstavljen kao iznimno važan za budućnost BiH, činio zapravo predominantno HDZ, u pravu ste. Kako se to dogodilo?
Šta rade državni zastupnici Čović i Filipović čiji domen rada nikako nije međunarodno predstavljanje države u ovom kapacitetu, stavljajući se u isti rang sa državnim ministrom vanjskih poslova ili sa predsjedavajućom Vijeća ministara? Jesmo li se jučer probudili nakon izbora u oktobru, pa je Filipović osvojila mandat za Predsjedništvo BiH? Ili da nije ovo pak bio događaj prekogranično povezanih HDZ-ovih kadrova?
Iako je poželjno na navedena pitanja dobiti zvaničan odgovor, još je nekoliko fragmenata djelovanja HDZ-a problematično.
Prvo, Čović je bez obzira na hvalospjeve o potpisivanju Sporazuma o Južnoj interkonekciji kao “izuzetnom” momentu u novijoj bh. historiji, ipak insinuirao da je bilo onih koji “su željeli napraviti sve da se taj potpis (na sporazum, op. a.) ne dogodi”.
Nastavljajući svoj narativ, u potpunosti usklađen sa SNSD-om koji ide tako daleko da bez obzira na postojanje činjenica objektivne stvarnosti, tvrdi da su predstavnici probosanskih stranaka oni koji blokiraju ili zaustavljaju procese unutar institucija države, Čovićeva matra po kojoj je BiH žrtva unutrašnje nefunkcionalnosti, fakturiše se svima osim njegovoj i partnerskim strankama. U prilog tome i sljedeće.
Jučer su se Filipović i Čović nakon formalnog dijela potpisivanja Sporazuma o Južnoj interkonekciji sreli i sa bivšim ambasadorom OSCE-a u BiH Jonathanom Mooreom koji je ranije doveden u vezu sa kompanijom Lucas Compton koja pruža lobističke usluge vladi manjeg bh. entiteta RS za 40.000 dolara mjesečno. Moore je prije nekoliko mjeseci naveo da “do sada nije obavljen nikakav posao” u okviru novog lobističkog angažmana Vlade RS-a te da bi svaki eventualni budući rad “bio u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom”.
Svakako da bi bio, samo je pitanje da li u skladu sa “duhom” ili slovom Dejtona, kako to vole reći u RS-u.
Sadržajan razgovor s dugogodišnjim prijateljem Jonathanom Mooreom na Inicijativi triju mora, zajedno s Darijanom Filipović, o aktualnim prilikama, ekonomiji, energiji i infrastrukturi. Konstruktivni savjeti i stavovi dugogodišnjih i predanih partnera Bosne i Hercegovine nastavljaju doprinositi razvoju naše zemlje – istakao je Čović.

Dakle, posjeta predstavnika institucija BiH na događaju potpisivanja međudržavnog sporazuma sa Hrvatskom ogrnuta je bojama HDZ-a. Kao možda i cijeli projekat?
Nažalost, svjedočimo tome da se se ključni infrastrukturni i energetski projekti države pretvaraju u platformu za promociju jedne političke opcije i njenih kadrova, pa onda problem više nije samo protokolaran. Državni interesi se privatiziraju, a slika iz Dubrovnika ostavlja dojam da se vanjska politika i strateški projekti BiH sve češće vode izvan institucionalnog okvira.
(Stav)










