Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH
Sprečavanjem da jedinice tadašnje Jugoslavenske narodne armije drugog maja 1992. godine zauzmu zgradu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine odbranjeno je Sarajevo i država Bosna i Hercegovina.
Drugi maj jedan je od ključnih datuma u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.
Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je dan kasnije Sarajevo zatvoreno i počela je opsada koja će trajati 1.425 dana.
Pokušaj jedinica JNA da zauzmu zgradu Predsjedništva kulminirao je na Skenderiji, gdje ih zaustavljaju Specijalna jedinica RMUP-a i Teritorijalna odbrana RBiH koju su činili građani Sarajeva.
Agresor je pokušao zauzeti i druge značajne objekte u centru grada, zgrade Skupštine i Općine Centar, s ciljem da eliminišu rukovodstvo RBiH. Grad je ostao bez struje i vode. Padale su granate, pucalo se iz automatskog naoružanja.
Tog 2. maja oko 13 sati oklopna vozila i tenkovi krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Grada.
Suprotstavili su im se hrabri, ali neiskusni i veoma slabo naoružani branioci.
Predsjednika RBiH Aliju Izetbegovića uhapsile su jedinice JNA predvođene generalom Vojislavom Đurđevcem.
Izetbegović je uhapšen na sarajevskom aerodromu, po povratku sa pregovora u Lisabonu. Potom je odvezen u Lukavicu u kasarnu bivše JNA, odakle su vođeni pregovori putem televizije. Direktna veza između zarobljenog Izetbegovića, članova Predsjedništva Stjepana Kljujića, Ejupa Ganića i Fikreta Abdića, te generala JNA Vojislava Đurđevca realizirana je upravo putem televizije.
Predsjednik Izetbegović je razmijenjen 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici.

Svijet su obišle i fotografije i snimci zapaljenih tramvaja na Skenderiji, u centru Sarajeva, kao i eksplozije granate na uglu ulica Dalmatinska i Titova, preko puta zgrade Centralne banke BiH.
Drugog maja 1992. godine izgorjela je i zgrada glavne pošte u Sarajevu, koju je granatirao srpski agresor. Objekat je u potpunosti izgorio tog dana.
Požar u pošti nije izazvan iz vana, nego iznutra. Diverziju unutar pošte izazvala dva uposlenika pošte, inžinjera iz Beograda i Zadra kako bi onesposobili poštu i komunikaciju u općinama Stari Grad i Centar. Počinioci su uhapšeni nakon čega su priznali da su podmetnuli požar. Na kraju su razmijenjeni za pripadnike Armije Bosne i Hercegovine koje je zarobio agresor.
Opsada Sarajeva naočigled cijelog svijeta trajala je 1.425 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani…
Međutim, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora.
(Stav)










