Bošnjaci Kosova pred novim izborima: Jedinstvo ili politička nebitnost

Pravi test zrelosti za Redžepi, Demirija i Balje neće biti njihovi govori na predizbornim skupovima, već sposobnost da potisnu lične sujete i pred narod izađu s jedinstvenom platformom

Kosovo se opet nalazi u vrtlogu vanrednih parlamentarnih izbora. Veliki albanski politički tabori preslaguju se u dubokoj krizi međusobnih neslaganja, a bošnjačka zajednica, po ko zna koji put, pred biračke kutije izlazi razjedinjena, fragmentirana i opterećena ličnim animozitetima svojih lidera.

Pitanje koje se nameće uoči 7. juna nije samo ko će dobiti mandat, već da li će Bošnjaci, kao zajednica, uopće imati snage da artikuliraju sopstvene interese ili će ostati svedeni na nivo statističke greške i kvorum-majstora.

Paradoks Kurtijeve ere

Činjenica je da je tokom vladavine Albina Kurtija položaj manjinskih zajednica, pa tako i bošnjačke, doživio određene institucionalne pomake. Otvoren je prostor za veće učešće, a retorika inkluzivnosti dala je nadu u bolje sutra. Međutim, upravo taj “povoljan vjetar” iz kabineta premijera razotkrio je ključnu slabost bošnjačke politike, a to je nedostatak autentične, jedinstvene i snažne političke artikulacije koja dolazi “iz prve ruke”.

Bošnjaci ne smiju dozvoliti da njihov status zavisi isključivo od dobre volje bilo kojeg lidera. Njihov glas mora biti autonoman, snažan i, što je najvažnije, jedinstven. Bez toga, svako unapređenje statusa ostaje samo kozmetički zahvat, a ne suštinska pobjeda zajednice.

10.000 glasova rasutih u tri kolone

Podaci s prethodnih izbora su poražavajući podsjetnik na cijenu razjedinjenosti. Dok srpska zajednica s oko 41.000 glasova disciplinirano osigurava devet poslanika i betonira svoj utjecaj, bošnjački lideri s ukupno 10.000 glasova vode “rat do istrebljenja” između tri ključna subjekta – koalicije “Vakat”, Nove demokratske stranke (NDS) i Socijaldemokratske unije (NDS).

Poziv Emilije Redžepi (NDS) na formiranje zajedničke liste i “jedinstven nacionalni nastup” zvuči logično i neophodno. Ipak, taj poziv nailazi na zidove šutnje ili, s druge strane, oštre kritike. Rasim Demiri (Vakat) bira taktiku javnog neoglašavanja, dok Duda Balje (SDU) insistira na “dosljednosti” i odbijanju “političke trgovine”, optužujući druge za oportunizam.

Dok lideri vode debate o tome ko je “autentičniji” predstavnik naroda, narod gubi. Rezultat te borbe za mrvice institucionalne moći je poražavajuća izlaznost i politička marginalizacija. Bošnjaci su postali taoci tri ili četiri imena koja decenijama ne mogu sjesti za isti sto, čak ni kada je u pitanju opstanak zajednice u ruralnim sredinama poput Župe i Podgore, gdje su ekonomska decentralizacija i ekonomsko snaženje samo pusti snovi na papiru.

Jedinstvo kao imperativ

U situaciji kada se izbori na Kosovu ponavljaju ciklično, bošnjačka zajednica nema luksuz da ponavlja stare greške. Razmrvljenost glasova direktno vodi slabljenju pregovaračke pozicije. Ako se resursi nastave rasipati na tri ili više lista, Bošnjaci će u parlamentu služiti samo kao brojka za popunjavanje kvoruma, bez stvarne moći da utječu na budžete ili kadrovsku politiku.

Pravi test zrelosti za Redžepi, Demirija i Balje neće biti njihovi govori na predizbornim skupovima, već sposobnost da potisnu lične sujete i pred narod izađu s jedinstvenom platformom. Snaga naroda jeste u jedinstvu, ali snaga lidera je u odgovornosti da to jedinstvo omoguće.

U suprotnom, 7. juni će biti samo još jedan dan u kojem su Bošnjaci sami sebi potpisali političku nebitnost, dok su njihovi lideri, u potrazi za “čistim principima” ili “tišinom moći”, zaboravili na narod koji bi trebali predstavljati.

(Stav)