Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a bi nam mogla dati naznake o razmjerama transatlantskog zanosa u zemlji, ali čak i ako to ne učini, očekujte značajne preokrete u narednim danima, zaključio je Mujanović.

 

 

 

Politolog Jasmin Mujanović objavio je dodatne informacije o odlasku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta.

 

 

Protekli dan ili dva proveo sam razgovarajući s izvorima u SAD-u i Evropi o Schmidtovom odlasku, ili onome što Evropljani uglavnom nazivaju njegovim “smjenom”.

 

 

Iz poštovanja prema svojim sagovornicima, namjerno ću biti nejasan o nekim aspektima ovog razgovora, a svaku od ovih tačaka trebali biste shvatiti kao moje sažete zaključke iz nekoliko različitih nizova podataka.

 

 

Schmidt je, lično, bio i ostao kategorički nepopularan. Nije ga voljela gotovo svaka relevantna prijestolnica, tako da u suštini niko nije tužan što ga vidi kako odlazi. Međutim, konsenzus u Evropi je da je Schmidtov odlazak ipak gotovo u potpunosti rezultat američkog pritiska i da je isti proizvod višeslojnog dogovora koji je postignut sa secesionističkim vlastima u Banjoj Luci, i da to ima i blagoslov Moskve.

 

 

Očekuje se da će i sam Schmidt ukazati na američku kampanju pritiska u Vijeću sigurnosti UN-a, kao što je FAZ već nagovijestio u jučerašnjem izvještaju.

 

 

Prvi put sam čuo za mogućnost da Italijan ili Britanac bude izabran za nasljednika Schmidta prije otprilike mjesec dana (uporedite moj post od 17. aprila). Ime Antonio Zanardi Lendi, je tačno, ali postoji nekoliko upozorenja. Kaže se da je on kandidat samih SAD-a, odnosno da su ga Amerikanci izabrali za tu ulogu.

 

 

Njegove prethodne pozicije u Beogradu i Moskvi su, kako se kaže, značajne za SAD. Nije jasno hoće li se ostatak Upravnog odbora PIC-a uopće zalagati za njegovu nominaciju, a ako ne, očekuje se (kako je izviješteno) da će SAD vršiti pritisak da Louis Crishock, supervizor za Brčko, djeluje kao neka vrsta privremenog visokog predstavnika.

 

 

To je neoptimalan ishod za SAD jer nije sasvim jasno da li bi privremeni visoki predstavnik mogao u potpunosti realizovati željenu agendu Washingtona.

 

 

Zašto SAD guraju ovaj kurs i zašto sada? Na osnovu svih mojih dosadašnjih razgovora, uključujući i one iz 2025. i kraja 2024. godine, evo šta smatram trenutnim stanjem:

 

 

1. SAD su prošle godine očigledno postigle sporazum sa Dodikom, za koji je on platio nekoliko miliona dolara bosanskog javnog novca putem svoje mreže američkih lobista i uticajnih osoba od novembra 2024. godine. Njegov glavni ustupak Washingtonu bio je da je on, u suštini, prihvatio svoju smjenu s dužnosti. Zauzvrat, SAD su ukinule sankcije protiv njega i cijelog njegovog režima.

 

 

2. To je, indirektno, također otvorilo put američkoj komercijalnoj diplomatiji sa Banjom Lukom, što je kao široki cilj očigledno glavni “pogled” Trumpove administracije na transatlantske odnose. Još preciznije u pogledu jugoistočne i istočno-centralne Evrope, SAD žele postati dominantni dobavljač LNG-a za regiju i kontinent, kako odvajanje EU (i susjednih zemalja EU) od ruske gasne zavisnosti postaje trajno.

 

 

3. Primarni izraz tog projekta u Bosni je plinovod Južni interkonektor (SIC), koji su SAD preuzele kao svoju vodeću inicijativu u zemlji, iako je zamišljen i prvobitno finansiran kao projekat EU. Dodik je, putem svojih direktnih veza s hrvatskom nacionalističkom HDZ-om, efektivno dao zeleno svjetlo projektu kao dio svog šireg dogovora sa SAD-om (tj. on i Čović su se složili da ukinu svoju političku blokadu).

 

 

Nakon toga došlo je do značajne sinergije između SAD-a, s jedne strane, i Dodika i Čovića, s druge strane, da projekat ne bi trebala realizovati samo američka firma, već firma koja je imala značajan pristup u Washingtonu. Stoga je AAFS Ltd, kompanija bez poznatih projekata ili zaposlenih, kojom upravlja brat Michaela Flynna (koji je ujedno i Dodikov registrovani lobista) i lični advokat predsjednika Trumpa Jesse Binnall.

 

 

4. Sada je AAFS zvanično vozilo sa posebnom namjenom (SPV), tj. fiktivna kompanija. Ali odakle ili od koga crpi svoja sredstva za finansiranje izgradnje… Cjevovod od 250 miliona dolara je nejasan. Pogotovo zato što se među zagovornicima firme priča da žele početi kopati ove godine i da stvar bude u suštini u funkciji do sljedeće godine.

 

 

Fantastična ideja, blago rečeno, ali ključno neriješeno pitanje je: odakle dolazi taj novac? Jer to nije EU, a koliko možemo reći, nije ni vlada SAD-a, niti BIH (barem ne u početku; očito će otplatiti eventualni dug).

 

 

5. Ipak, sljedeći korak(i) su u osnovi jasni: glavni zadatak sljedećeg visokog predstavnika bit će da pripremi novi zakon o državnoj imovini kako bi se otvorio put za početak izgradnje SIC-a. Rečeno mi je da nacrt zakona već postoji i da se smatra da je vrlo povoljan za Dodika i Čovića. Odsustvo tog zakona do sada je bila glavna prepreka za početak izgradnje SIC-a, a ujedno je i posljednji glavni uvjet za zatvaranje OHR-a. SAD to stoga u suštini vide kao paket aranžman: izgraditi SIC, zatvoriti OHR.

 

 

6. Ako sve ovo djeluje pomalo ubrzano, dijelom i zato što postoji zabrinutost unutar administracije u vezi sa novembarskim međuizborima u vezi sa nedavnim usvajanjem Zakona o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana.

 

 

Taj zakon, iako indirektno, pruža Kongresu alate za vršenje značajnog pritiska na administraciju u vezi sa sankcijama i potencijalno bi mogao poremetiti odnose sa Dodikom pod kontrolom demokrata u Kongresu.

 

 

Stoga je potrebno što prije započeti s radom.

 

 

7. Preovladava raspoloženje među Evropljanima je uzbuna, ali i šok. Dok su odnosi sa Washingtonom, očigledno, bili zategnuti, Bosna i Zapadni Balkan i dalje su područje od zajedničkog interesa. Sada Evropljani sve više smatraju ovaj američki napor u Bosni u suštini “anti-EU” pritiskom.

 

 

Ali im također nedostaje koherentna ili jedinstvena kontrastrategija. Bez većeg zaokreta u Briselu (npr. sankcije protiv Dodika) – što je malo vjerovatno s obzirom na savez Hrvatske s njim i Čovićem – očekuje se da će SAD uspjeti stvoriti nove činjenice na terenu.

 

 

Dodatni džoker bi mogla biti spremnost Berlina da se suprotstavi SAD-u, ali Merzova vlada je slaba i vjerovatno joj nedostaje ni volje ni kapaciteta da to učini.

 

 

Summa sumarum: Ovo je možda najznačajniji prelom u politici SAD-a i EU prema Bosni od 1995. godine. Oni koji su tvrdili da je Schmidtovo imenovanje bilo “nelegitimno” imat će velikih problema objašnjavajući šta god slijedi.

 

 

Odluka vlasti u Sarajevu da ne riskiraju fizičko hapšenje Dodika – uprkos prećutnoj međunarodnoj podršci za to u to vrijeme – imala je izvanredan učinak i rezultirala je njegovim političkim ponovnim rođenjem nakon što je gotovo završio u političkom zastoju.

 

 

Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a bi nam mogla dati naznake o razmjerama transatlantskog zanosa u zemlji, ali čak i ako to ne učini, očekujte značajne preokrete u narednim danima, zaključio je Mujanović.

 

(SB)

POLITOLOG JASMIN MUJANOVIĆ OTKRIO ŠOKANTNE DETALJE: “Moji američki i evropski izvori otkrili su sve o “smjeni” Schmidta i novom visokom predstavniku…”