Imamo nestabilan međunarodni poredak. Ameriku koja se mijenja zavisno od administracije i politike Donalda Trumpa. Evropu bez jasne strategije prema Balkanu. Otvorene regionalne ambicije Beograda i Zagreba. I unutrašnju političku iscrpljenost Sarajeva.

 

 

 

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović potvrdio je kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja bi trebala biti potvrđena na sutrašnjoj sjednici stranačkog Predsjedništva. Gostujući u emisiji “Jutro za sve” na BHRT-u kazao je kako je namjerno dopustio da proces kandidiranja traje duže kako bi stranački organi imali dovoljno vremena za procjenu i konsultacije.

 

 

 Ja sam namjerno dopustio da ovo dugo traje. Ja se sam kandidovati neću. Kazali smo im da izvrše ispitivanje po dubini, i u javnosti i u SDA. Dobio sam podršku od 100 posto, svi regionalni i kantonalni odbori su me podržali. Ostaje da se to završi sutra na Predsjedništvu SDA. Pobijedit ću, ako Bog da – rekao je on.

 

 

Govorio je i o protivkandidatu Denisu Bećiroviću, aktuelnom članu Predsjedništva BiH.

 

 

Mislim da kandidat Trojke, koji je odgovoran za zakon u RS-u koji je unazadio poziciju Bošnjaka uz podršku četrnaestorke, gdje imate osuđene i optužene ljude za spengavanje, te predsjednike stranaka povezivane sa Sky aplikacijom, nema zdravu podršku. Oni su izgubili povjerenje građana. Mislim da je narod s pravom sit ove vlasti i da je svjestan da će, ako ostane Bećirović, ostati i Trojka – istakao je predsjednik SDA.

 

 

U utrku za “prvog u Bošnjaka” ulazi i predsjednik Stranka za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić. On je početkom aprila za Dnevnik D Federalne televizije potvrdio da se kandidirao s ambicijom pobjede.

 

 

Obratit ću se direktno građanima i u tu utakmicu ulazimo s namjerom da pobijedimo – istakao je Efendić.

 

 

Dodao je kako računa na širu podršku građana Federacije BiH koji žele političke promjene.

 

 

Govoreći o aktuelnom mandatu, Efendić je kritikovao poteze Denisa Bećirovića.

 

 

Smatramo da je član Predsjedništva iz reda Bošnjaka napravio veliku grešku na početku mandata. Sve četiri godine traju posljedice pogrešne odluke da pristane na igru HDZ-a i SNSD-a i imenuje njihovog predsjedavajućeg Vijeća ministara, iako se vlast mogla formirati bez njih – poručio je Efendić.

 

 

Prije dvadesetak dana predsjednik Savez za bolju budućnost Fahrudin Radončić izjavio je za Face TV da će se kandidirati za člana Predsjedništva BiH ukoliko se kandidira i Bakir Izetbegović, jer vjeruje da ga može pobijediti.

 

 

Očekujem da će se on kandidirati i želim da se kandidiram – rekao je Radončić.

 

 

Dodao je kako bi Izetbegovića pobijedio kada bi postojao elektronski sistem brojanja glasova.

 

 

Na pitanje ko ima najveće šanse za pobjedu – Denis Bećirović, Semir Efendić, Bakir Izetbegović ili Fahrudin Radončić – Radončić je odgovorio kako Izetbegović i dalje ima snažnu biračku bazu.

 

 

 Izetbegović je imao 110.000 glasova, njegova stranka 260.000 na prošlim izborima. Ako uspostavi disciplinu unutar stranke, imat će 250.000 do 260.000 sigurnih glasova SDA, uz podršku Islamske zajednice, i bit će veoma jak kandidat. Bećirović pokušava da se distancira od Trojke, ali sada radi posao Konakovića koji odlazi, fotografiše se na međunarodnim susretima, što jeste dobro, ali nema značajnijeg političkog iskoraka. Mislim da će ga skupo koštati i lapsus njegove supruge koja nije spomenula ubijenu djecu opkoljenog Sarajeva. U tom smislu, pobjednik će se tražiti na relaciji Izetbegović–Radončić. Efendić je mlad i ambiciozan, poznat u Novom Gradu (općina u Sarajevu) i može uzeti dio glasova – rekao je Radončić.

 

 

U vremenu brutalne geopolitike, u kojem velike sile interese stavljaju iznad principa, a male države opstaju isključivo snagom političke organizacije, međunarodnog lobiranja i savezništava, Bosna i Hercegovina djeluje kao zemlja koja još vjeruje da će je spasiti citiranje Ustava i “historijski govori”.

 

 

U tom političkom okviru možda nema boljeg primjera od Bećirovića.

 

 

Njegov politički nastup godinama je školski primjer sterilne, birokratizirane i suštinski impotentne politike koja proizvodi mnogo riječi, a veoma malo rezultata. Bećirović govori gotovo identičnim jezikom u svakoj situaciji: Ustav Bosne i Hercegovine, Dejtonski mirovni sporazum, međunarodno pravo, evropske vrijednosti, mir, stabilnost, multietničnost. Sve formalno tačno. Sve politički već hiljadu puta izgovoreno. I gotovo ništa novo, snažno ili efikasno.

 

 

Problem nije u tome što Bećirović pokušava da brani državu. Problem je način na koji to radi, sve više podsjećajući na činovnika koji čita Dejtonski sporazum, Ustav i citira članove zakona zavaljen u udobnu fotelju ispijajući u miru i tišini popodnevni čaj, dok se oko njega vodi žestok geopolitički rat čiji “geleri” svako malo zaspu i našu zemlju.

 

 

A politika ova unutrašnja i geopolitika danas nisu seminari iz ustavnog prava u Neumu. One su danas odnos moći.

 

 

Da li bi Bakir Izetbegović, uprkos svim kritikama koje ga prate, u ovom trenutku bio politički korisniji i efikasniji član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka?

 

 

Za razliku od Bećirovića, Izetbegović iza sebe ima politički kapital i iskustvo stečeno u najtežim političkim sukobima postdejtonske Bosne i Hercegovine. Zna kako funkcionišu odnosi sa Beogradom i Zagrebom. Godinama je pregovarao sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. Razumije logiku međunarodnih pregovora i igara, pritisaka i političke trgovine. Zna kada treba spustiti ton, a kada zaoštriti i zategnuti. I možda najvažnije, politički protivnici ga doživljavaju kao ozbiljnog igrača, a ne kao političara protokolarnih saopćenja.

 

 

To ne znači da je Izetbegović bez grešaka niti da je njegova politika bila idealna. Naprotiv, godinama je nosio teret kritika zbog kadrovske politike, sporosti, kompromisa i unutrašnjih slabosti SDA.

 

 

Slična percepcija, iako govorimo o drugačijem političkom profilu, prati i Fahrudina Radončića. Bez obzira na kontroverze koje ga godinama prate, Radončić je političar koji razumije medije, politički marketing i centre moći. Za razliku od Bećirovića, koji uglavnom djeluje kroz institucionalni i deklarativni okvir, Radončić je uvijek nastupao ofanzivno, direktno i politički agresivno. Njegova prednost je sposobnost da brzo prepozna politički momentum, nametne temu i komunicira jezikom koji dio birača doživljava kao odlučnost, a ne birokratsku distancu.

 

 

Ni Semir Efendić nije bez političkih aduta. Za razliku od Bećirovića, koji već godinama djeluje gotovo identično, sterilno bez obzira na politički trenutak, Efendić nastupa operativnije i konkretnije. Njegova politička snaga leži u tome što je terenski političar, neko ko razumije lokalnu organizaciju, infrastrukturu vlasti i direktnu komunikaciju s biračima. Efendić nema međunarodnu težinu kakvu imaju Izetbegović ili Radončić, ali ima političku energiju i sposobnost da artikuliše nezadovoljstvo dijela probosanskog biračkog tijela koje je razočarano Trojkom.

 

 

Problem za Bećirovića nije samo u tome što ima jake protivnike, nego što svi oni, uprkos ogromnim razlikama, djeluju politički konkretnije, konfliktno spremnije i operativnije od njega, posebno u ovim turbulentnim vremenima koja vape za “prvim u Bošnjaka” koji će znati kada treba biti uglađen i fin s leptir mašnom, a kada lupiti šakom od sto.

 

 

Izetbegović donosi iskustvo i međunarodne kontakte. Radončić politički instinkt i agresivnu komunikaciju. Efendić energiju i terenski politički profil. Nasuprot tome, Bećirović i dalje ostavlja utisak političara čija se politika uglavnom završava na govorima, saopćenjima i formalnom pozivanju na principe, te hvaljenjem s kim se sve sastao, ali bez konkretnih rezultata po državu čiji je jedan od trojice ravnopravnih šefova.

 

 

To ne znači da su njegovi protivkandidati bez grešaka niti da su njihove politike bile idealne. Naprotiv, svaki od njih nosi ozbiljan politički teret i kontroverze. Ali politika i geopolitika nije izbor za najomiljenijeg političara i čija supruga se bolje oblači i u kojem butiku, nego za politički najupotrebljivijeg aktera u datom trenutku.

 

 

Imamo nestabilan međunarodni poredak. Ameriku koja se mijenja zavisno od administracije i politike Donalda Trumpa. Evropu bez jasne strategije prema Balkanu. Otvorene regionalne ambicije Beograda i Zagreba. I unutrašnju političku iscrpljenost Sarajeva.

 

 

U takvom ambijentu, ne traži se član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka koji će držati “historijske govore”, nego neko ko zna pregovarati, razumije odnos snaga kako u državi, tako i na geopolitičkoj sceni i može politički parirati ljudima poput lidera SNSD-a i HDZ-a koji su na direktnoj vezi s Beogradom i Zagrebom u kojima i dalje snuju o velikodržavnim projektima i podjeli ove zemlje.

 

(Stav)

Vrijeme krize traži lidere: Ko ima autoritet u najtežim trenucima?