Za simpatizere HDZ-a BiH Milović je neka vrsta političkog konvertita ili “otpadnika” jer je okrenuo leđa vladajućoj strukturi i počeo kritizirati politiku koju je ranije javno opravdavao.

 

 

 

Sjećate li se bivšeg uredika na BHRT-u Tvrtka Milovića, omiljenog novinara lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je svojim „vatrenim“ istupima u javnosti aktivno zagovarao politiku HDZ-a BiH!?

 

 

Podsjetimo, prije četiri godine Hrvatska republikanska stranka je osnovala inicijativni odbor stranke u Kiseljaku. U inicijativni odbor su izabrani: Pavao Softić, Tvrtko Milović, Miro Perić i Željko Budimir.

 

Upravo je Milović u svojim javnim osvrtima potvrdio da je ušao u politiku kroz Hrvatsku seljačku stranku (HSS) pod vodstvom Marka Tadića.

 

 

Te 2006. godine bio je dio koalicije Hrvatsko zajedništvo, koja je formirana s eksplicitnim ciljem da se politički suprotstavi i “sruši” HDZ na tadašnjim izborima.

 

 

Milović se politički aktivirao i kroz druge opcije, kao što su kandidatura na listi stranke MOST za Hrvatski sabor (11. izborna jedinica) i kasniji angažman u koalicijama okupljenim oko Hrvatske republikanske stranke (HRS) i Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP).

 

 

Etiketa “HDZ-ovca” proizlazi iz njegovih kasnijih novinarskih i analitičkih stavova koji su često branili interese i politiku Hrvatskog narodnog sabora (HNS) i Dragana Čovića u BiH.

 

 

Tvrtko Milović nedavno je preuzeo funkciju glasnogovornika “Hrvatske petorke”, novog političkog bloka u Bosni i Hercegovini.

 

 

Ova koalicija okuplja pet opozicionih hrvatskih stranaka — HDZ 1990, HRS, HNP, HSS i HDS — koje su se ujedinile kao alternativa i politički odgovor na višegodišnju dominaciju i politiku HDZ-a BiH.

 

 

U svojoj novoj ulozi glasnogovornika, Milović je zadužen za javne istupe i predstavljanje stavova ovog bloka.

 

 

MILOVIĆU JE DANAS ZLO

 

 

HDZ ĆE RIJEŠITI PROBLEM LEGITIMNOG PREDSTAVLJANJA TAKO ŠTO ĆE SVIMA BITI ZLO

 

 

U posljednjih mjesec dana u Zagrebu su se zbile dvije konferencije na temu Položaja Hrvata u BiH u kontekstu nedostajućeg legitimnog predstavljanja.

 

 

Prije dvadeset godina sam bio prvi novinar koji je pisao o ovoj, tada kompleksnoj temi. Od političara samo je Božo Ljubić imao običaj ukazati na problem legitimiteta u BH političkoj zbilji. Iako smo već imali iskustvo Alijanse, kolege novinari tada o tome nisu znali ništa, ili vrlo površno.

 

 

Od tada do danas, mislim da je na temu legitimnosti zastupanja i izbornog zakona kao neodvojivog dijela istog problema, samo Jure Gudelj napisao više tekstova.

 

 

Stoga čudi da ni Jure ni ja nikad nismo pozvani ni na jednu konferenciju o ovoj važnoj temi.

 

 

Dapače, više sam konferencija na ovu temu organizirao nego što sam sudjelovao!

 

 

Ne znam koliko je zasluga moja, koliko Jurina, a koliko svih ostalih, ali danas svaka šuša zna sve o legitimnom zastupanju i potrebi izmjena izbornog zakona.

 

 

Ova činjenica ne sprječava HDZ, kao glavnu sporednu ulogu u činjenici što nemamo izmijenjen Izborni zakon, da dvadesetu godinu od spoznaje ovog problema, i dalje temelji svoju cjelokupnu politiku na ovoj temi.

 

 

Za one koji ne znaju, ove godine sam nešto uključeniji u političke procese. I gdje god dođem svi znaju sve o legitimitetu i izbornom zakonu. I onda, ako me ne znaju, što je općeraširena pojava u Hercegovini, krenu mi objašnjavati što je legitimitet i kako je neophodno izmijeniti Izborni zakon.

 

 

Zlo mi je.

 

 

Dvadeset godina pišem i slušam o tom. Želim čuti da će električna energija pojeftiniti za 10%. Slaži me da ćeš asfaltirati neku cestu. Obećaj mi bolje „zdravstvo školstvo i tako to“.

 

 

Al jok. Na sjednici Mladeži HDZ-a „govora je bilo o legitimnom zastupanju i neophodnim izmjenama izbornog zakona“.

 

 

Dobro mladeži.

 

 

Bio sam i ja mlad. I ja sam se bavio legitimnim predstavljanjem i izbornim zakonom. Sad bih se vratio u prošlost i nabio se nogom u dupe. Bolje da sam moler bio.

 

 

Velika je sreća što me u zadnje vrijeme nitko nije zvao da govorim na ovu temu. Ne bih bio ugodan. Govorio bih o korupciji i nepotizmu. Ekonomiji. Svemu onom što naš narod mrzi slušati.

 

 

E sad, hoće li i narodu, kao i meni, nakon dvadeset godina, pozliti od Jedne i jedine teme?

 

 

Moglo bi, poručuje Milović.

 

 

Milović je godinama bio jedan od najglasnijih javnih zagovornika Čovićevog “legitimnog predstavljanja”, ali je, sudeći po posljednjim istupima – “iznenada progledao”.

 

 

Kao i mnogi drugi unutar stranke Most ili Hrvatske republikanske stranke (HRS), Milović je počeo otvoreno kritizirati način na koji Čovićev HDZ koristi koncept tzv. „legitimnog predstavljanja“ isključivo kao alat za očuvanje vlastite političke moći.

 

 

Milović i dalje pravno i teorijski smatra da konstitutivni narodi trebaju birati svoje predstavnike.

 

 

Njegovo ogorčenje, izraženo kroz izjave da mu je “zlo od te priče”, ne znači nužno promjenu njegovog temeljnog stava o ustavnom uređenju, već otpor prema pretvaranju tog pojma u dnevno-političku mantru kojom se skreće pažnja s korupcije, iseljavanja i nefunkcionalnosti institucija.

 

 

Prelazak u tabor oštrih kritičara Dragana Čovića kulminirao je Milovićevim angažmanom u opozicionim hrvatskim opcijama (Most i HRS). Te stranke optužuju HDZ BiH da je obesmislio hrvatsku nacionalnu politiku u BiH, svodeći je na vječite neuspješne pregovore o Izbornom zakonu, dok se stvarni problemi građana u Srednjoj Bosni i u Hercegovini potpuno ignoriraju.

 

 

Kao urednik i kolumnista, Milović je branio narative koje je predvodio HDZ BiH, a danas je na suprotnoj strani. Danas Milović optužuje HDZ BiH da je pojam “legitimnog predstavljanja” pretvorio u paravan za korupciju i opstanak na vlasti, dok se narod masovno iseljava.

 

 

Za simpatizere HDZ-a BiH Milović je neka vrsta političkog konvertita ili “otpadnika” jer je okrenuo leđa vladajućoj strukturi i počeo kritizirati politiku koju je ranije javno opravdavao.

 

 

Dragan Čović je školski primjer političkog konvertitstva, s obzirom na to da je njegova karijera prošla kroz radikalnu transformaciju – od uvjerenog Jugoslavena i komunističkog kadra do „velikog Hrvata“ koji simbolizira nacionalizam u Bosni i Hercegovini.

 

 

(NE)LEGITIMAN HRVAT

 

 

Za vrijeme kampanje za XI izbornu jedinicu, general Željko Glasnović je oštro napao Milovića, koji je tada bio kandidat na konkurentskoj listi stranke Most. Glasnović je javno izjavio da je Milović “sarajevski Srbin” i da uopće nije novinar.

 

 

Njegov politički krug, predvođen Slavenom Ragužem, predsjednikom HRS-a, stao je u njegovu odbranu navodeći da su takve optužbe izraz nemoći desnog radikalizma koji svakog neistomišljenika proglašava “srpskim agentom” ili “sarajevskim kadrom”. Istaknuto je tada da je Milovićeva obitelj, unatoč crnogorskim i srpskim korijenima uz koje se veže to prezime, generacijama integrirana u hrvatski korpus u BiH.

 

 

Činjenica je kako je Milović kasno „progledao“ po pitanju politike Dragana Čovića, te kako je promijenio nekoliko političkih opcija, a s obzirom da se bliže oktobarski izbori, ne bi bilo iznenađenje da Čovićevi mediji, baš kao u slučajevima Željka Komšića i Slavena Kovačevića – i Milovića proglase „nelegitimnim“.

 

(SB)

DANAS MU JE ZLO: Tvrtko Milović – od omiljenog Čovićevog urednika – do žestokog protivnika i kritičara tzv. „legitimnog predstavljanja“…