“Današnja BiH ovih 30 godina razapeta je država između Brisela i Dejtona. Brisel traži da bržim putem idemo ka Evropi, a noge su nam sputane Dejtonskim okovima.”
Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH, govorio je za FTV o značaju 22. maja, datuma prijema Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije, političkim blokadama koje usporavaju evropski put zemlje, ulozi međunarodne zajednice te ostavci visokog predstavnika Christiana Schmidta. Poručio je da BiH bez promjene ustavnog aranžmana ne može postati članica Evropske unije niti NATO-a.
Govoreći o 22. maju, danu kada je Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije, Lazović se prisjetio događaja iz 1992. godine i perioda kada je država međunarodno priznata, ali i već suočena s agresijom.
„Bosna i Hercegovina je već tada ušla u, da tako kažem, jedan aranžman kojeg mi tada nismo znali, ali koji se faktički kreirao u Beogradu i Zagrebu. I Bosna i Hercegovina je u raspadu bivše Jugoslavije platila najveću cijenu.“
Istakao je kako su referendum održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, potom međunarodno priznanje 6. aprila i prijem u UN 22. maja bili ključni momenti za državnost BiH.
“1. mart je datum koji je, kako ga ja zovem, rođendan ove države i da nije bilo 1. marta ne bi bilo 6. aprila kada je tadašnja Evropska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu, a 22. maja kada su Ujedinjene nacije dale legitimitet Bosni i Hercegovini kao međunarodno priznatoj državi.”
Lazović smatra da 22. maj nije adekvatno tretiran kroz institucije i zakonodavni sistem BiH.
“Samo ga pominjemo, ali on nigdje nije verificiran kroz sistem, kroz zakone da bi bio obilježavan.”
Vožnja pod ručnom kočnicom
Govoreći o političkom pravcu države, Lazović je poručio da BiH nema alternativu evropskim i euroatlantskim integracijama, ali da postojeći ustavni sistem predstavlja ozbiljnu prepreku.
“Često govorim da BiH ovih 30 godina vozi pod ručnom kočnicom, jer nekad je ona malo spuštena, nekad zategnuta, sve zavisi od političkih igara koje se odvijaju na prostoru BiH.”
Dodao je da sadašnji ustavni aranžman proizvodi stalne blokade koje onemogućavaju provođenje reformi koje zahtijeva Evropska unija.
“Ustav se mora mijenjati i blokade koje su ugrađene u ovaj Ustav konačno se moraju otvoreno postaviti na sto i razgovarati o njima.”
Prema njegovim riječima, rješenje vidi u implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga i jačanju individualnih prava građana.
“Ili ćemo postati evropska država kao i sve druge u kome će pojedinac i individua biti stub tog ustava ili ćemo ostati zarobljenici nekih etničkih politika.”
Kritika poteza Christiana Schmidta
Komentarišući ostavku visokog predstavnika Christiana Schmidta, Lazović je rekao da su brojne špekulacije prisutne u javnosti, ali da je Schmidt i vlastitim potezima doveo sebe u tešku političku poziciju.
“Njegova pozicija u BiH nije samo negirana od strane Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske, već je on svojim nekim potezima svoju poziciju složio na način da gotovo sve političke partije pa i neke civilne strukture su imale neki kritički odnos prema njemu.”
Posebno je kritikovao odluku o suspendovanju Ustava Federacije BiH prilikom formiranja vlasti.
“Mislim da je to velika greška koja je okrenula ogroman broj građana BiH protiv njega.”
Između Brisela i Dejtona
Ocijenio je i da BiH trenutno prolazi kroz period u kojem će se odlučivati da li će zemlja ubrzati evropski put ili ostati zarobljena u etničkim kavezima.
“Današnja BiH ovih 30 godina razapeta je država između Brisela i Dejtona. Brisel traži da bržim putem idemo ka Evropi, a noge su nam sputane Dejtonskim okovima.”
Lazović smatra da Evropska unija ima mehanizme da izvrši pritisak na domaće političke aktere kako bi se provele reforme i implementirale presude Evropskog suda za ljudska prava.
„Evropa treba da insistira na provođenju toga i prisiliti domaće političare na realizaciju toga.“
Na kraju je izrazio razočarenje domaćim političkim strukturama zbog nedostatka jedinstvene strategije prema međunarodnoj zajednici.
„Kad god smo mi bili jaki, složni i Amerika je vodila računa o tome, a kad smo ovako nejedinstveni, onda se oni okreću onima koji drže ručnu kočnicu svojim rukama.“
(SB)









