Plan Mladenova kao zamka: Razoružavanje Gaze bez garancija o povlačenju Izraela

Dok zapadni centri moći kroz “odbore za verifikaciju” pokušavaju pacificirati palestinski otpor bez okončanja okupacije, Turska dosljedno ukazuje na neodrživost bilo kakvog plana koji ne podrazumijeva puni suverenitet Palestine i prekid genocidne politike

Novi diplomatski prijedlog koji je distribuirao Nikolaj Mladenov, visoki predstavnik “Odbora za mir”, dok se Gaza suočava s posljedicama više od dvije godine genocida, izazvao je oštre osude. Kritičari i analitičari upozoravaju da dokument predstavlja pokušaj da se Izraelu za pregovaračkim stolom ustupi ono što nije uspio u potpunosti ostvariti vojnom silom – potpuno razoružavanje Hamasa i drugih frakcija, bez ikakvih čvrstih garancija o povlačenju okupacionih snaga.

Plan predviđa proces u kojem bi se izraelska vojska povlačila u fazama, ali tek nakon što se potvrdi napredak u “identifikaciji, ograničavanju i prikupljanju” palestinskog naoružanja. Ključna tačka spora je tzv. “sigurnosni perimetar”. Naime, čak i u završnoj fazi, Izrael bi zadržao pravo na prisustvo unutar ovog pojasa sve dok se Gaza ne proglasi “sigurnom”. Kako plan ne definira veličinu niti rokove za napuštanje ovog perimetra, raste strah da bi privremena zona mogla postati trajna okupacija.

Palestinski analitičar Muhammad Shehada upozorava da bi Izrael ovim planom mogao zadržati oko 18 posto Pojasa Gaze, što uključuje najplodnije poljoprivredno zemljište, čak i nakon što bi palestinske milicije bile potpuno razoružane.

Provedba plana bila bi pod nadzorom Odbora za verifikaciju, tijela koje bi formirao visoki predstavnik, a u kojem bi sjedili predstavnici garanata i međunarodnih stabilizacijskih snaga. Kritičari ističu da bi ovakva postavka, uz podršku SAD-a, u praksi dala Izraelu apsolutnu kontrolu nad tempom procesa. Prelazak u svaku sljedeću fazu zavisio bi od potvrde odbora, što proces čini podložnim izraelskom odobrenju, dok se od Palestinaca traži da predaju oružje dok su izraelski tenkovi još uvijek unutar enklave.

Iako se od Hamasa traži razoružavanje, podaci pokazuju da je Izrael taj koji sistemski krši primirje i ne ispunjava obaveze iz prve faze. Mladenov je i sam priznao pred Vijećem sigurnosti UN-a da podjela Gaze prijeti postati trajna – više od dva miliona ljudi nagurano je na manje od polovine Pojasa, dok izraelska vojska kontrolira oko 60 posto teritorije, uključujući i širenje duž “Žute linije”.

Hamas je odbacio plan, insistirajući na tome da se pitanje oružja ne može rješavati odvojeno od potpunog povlačenja Izraela s palestinske teritorije.

Plan koji potpisuje Nikolaj Mladenov i famozni “Odbor za mir” teško se može nazvati mirovnim. To je dokument koji ignorira realnost na terenu koja je sadržana u izraelskim kršenjima primirja i nastavak napada, dok istovremeno zahtijeva od žrtve da se razoruža pred licem okupatora. Ovakav “Odbor za mir” zapravo služi kao diplomatski paravan za legalizaciju vojne kontrole, stavljajući sudbinu miliona Palestinaca u ruke komisija koje direktno zavise od volje Tel Aviva i Washingtona.

U moru ovakvih pristranih prijedloga, uloga Turske ostaje svijetao primjer principijelnosti. Dok zapadni centri moći kroz “odbore za verifikaciju” pokušavaju pacificirati palestinski otpor bez okončanja okupacije, Turska dosljedno ukazuje na neodrživost bilo kakvog plana koji ne podrazumijeva puni suverenitet Palestine i prekid genocidne politike. Takav stav Turske predstavlja jedini realan korektiv jednostranim inicijativama koje, pod plaštom stabilizacije, zapravo cementiraju aparthejd i trajnu okupaciju Gaze.

(Stav)