HDZ i SNSD imaju dugoročan politički savez zasnovan na međusobnoj zaštiti interesa, bez obzira na povremene (dogovorene) retoričke razlike

 

 

 

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović kazao je kako se Ured visokog predstavnika (OHR) treba transformirati.

 

 

Ja bih volio da novi visoki predstavnik bude čak izmješten u briselske prostore jer ako naš put ide tim pravcem, zašto to ne uraditi? Da ima ograničen kapacitet u ovlastima i da bude zaštitni mehanizam za dejtonsku Bosnu i Hercegovinu. Sve ostalo moramo biti u stanju sami rješavati – rekao je Čović za FTV.

 

 

Čović je govoreći o projektu Južne plinske interkonekcije podsjetio da je strani investitor uključen u projekat zbog nemogućnosti postizanja unutrašnjeg dogovora:

 

 

Nismo znali odraditi svoj posao. Ponudili smo varijantu da napravimo novu kompaniju u Mostaru. Zatim da napravimo zajedničku kompaniju s udjelima BH Gasa, Plinacra i Elektroprivrede Mostara s jednakim udjelima. Ništa od toga nije prošlo. Pojavio se američki partner koji je kazao: Mi to želimo voditi. Ja sam svjesno podržao – naglasio je.

 

 

Nije podržao skeptične tvrdnje o riziku ovog projekta za BiH:

 

 

Svaki partner koji dolazi iz tog prostora dobit će našu apsolutnu podršku. Po svaku cijenu. Kakav rizik preuzima BiH ako dođe partner i uloži milijardu i po dolara? Ako ništa ne napravi, odlazi odavde – smatra on.

 

 

Čović je odbacio kritike o savezu s SNSD-om koji blokira institucije i evropski put.

 

 

 Mi sarađujemo s SNSD-om 20 godina. Partnerstvo se zasniva na povjerenju i dogovoru. Razlike između nas su ogromne. Mi želimo euroatlantske integracije, SNSD razmišlja o evropskom putu, ali ne o NATO savezu – istakao je.

 

 

Kazao je kako sličnu ili čak veću saradnju ima i sa strankama u Federaciji, te da je otvoren i za nove saradnje:

 

 

Nermin Nikšić i ja se sastanemo godišnje 30 puta. Milorad Dodik i ja možda tri puta.

 

 

Na optužbe da zajedno blokiraju institucije, odgovorio je:

 

 

To apsolutno nije tačno. Kad ne znate kako ćete upravljati državom, okrivite nekoga. Pokrenuli su proces razdruživanja u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti prije četiri godine kada su se HDZ, SNSD i Trojka dogovorili da naprave vlast. Nisu imali pravo na to. Postoje ustavni mehanizmi zaštite. Ne možete smijeniti predstavnika bilo kojeg naroda u Vijeću ministara bez procedura u Domu naroda. Morate s njima sjesti i dogovarati vlast. Nije se pričalo o blokadi koju je prošle godine osam mjeseci radio Klub Bošnjaka – izjavio je Čović.

 

 

Osvrnuvši se na pitanje izbornog zakonodavstva i izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Čović je naglasio da je to nužna potreba hrvatskog naroda.

 

 

 Dobijete odgovor da nema smisla da se Hrvatima biraju predstavnici u domovima naroda, pogotovo ne u Predsjedništvo punih 16 godina. A kad krenemo tražiti rješenja, opet se zatvore. Neko još vjeruje da će neko izvana, a mislim dominantno na dio bošnjačke politike, uraditi posao i na neki način transformirati BiH. To se nikada neće desiti. BiH ne može biti klasična građanska država – poručio je Čović.

 

 

Ove Čovićeve poruke, na prvu, djeluju umirujuće i “državnički”, ali kada ih hirurški precizno seciramo, vidi se nekoliko vrlo jasnih političkih ciljeva, ali i kontradikcija.

 

 

Ideja o transformaciji OHR-a nije nikakva novost. Čović, stari politički lisac, djelimično prati američki narativ, koji podržava i Brisel, da BiH mora preuzeti više odgovornosti i da OHR ne može vječno ostati u sadašnjem obliku.

 

 

Međutim, ključna razlika je u tome što američka politika prema BiH nikada nije podrazumijevala slabljenje države zarad etničkih centara moći. Naprotiv. Washington podržava funkcionalnije institucije, NATO put i očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Čovićev koncept “ograničenog OHR-a” dolazi iz sasvim drugog političkog interesa, a to je da se smanji mogućnost međunarodne intervencije u krizama, u čijem kreiranju i sam aktivno učestvuje.

 

 

Za razliku od Dodika, koji otvoreno napada OHR, Čović koristi umjereniji i proevropski ton što je inače njegova taktika, ali u konačnici gura ideju slabijeg međunarodnog utjecaja u BiH i podjele države.

 

 

Vrlo je zanimljivo kako pokušava redefinisati svoj odnos sa Miloradom Dodikom i SNSD-om. Tako naglašava da su između njih razlike ogromne, posebno oko NATO-a, a potom otvoreno priznaje da sa SNSD-om sarađuje 20 godina na principu “povjerenja i dogovora”.

 

 

To samo potvrđuje da HDZ i SNSD imaju dugoročan politički savez zasnovan na međusobnoj zaštiti interesa, bez obzira na povremene (dogovorene) retoričke razlike. Čović pokušava ostaviti utisak evropskog političara, dok Dodik zagovara otvoreno antizapadnu politiku, ali u ključnim institucionalnim pitanjima njih dvojica nastupaju sinhronizirano.

 

 

Stavovima o Južnoj plinskoj interkonekciji otkriva nam još jednu stvar. Čović pitanje energetike vidi prvenstveno kroz političku kontrolu. Insistiranje na novoj kompaniji u Mostaru nije bilo samo tehničko pitanje nego pokušaj stvaranja paralelnog centra upravljanja energetskim tokovima. Kada kaže da je “svjesno podržao” američkog partnera, to zvuči kao pokušaj da projektu da geopolitički legitimitet i neutralizira kritike da HDZ kroz energetiku pokušava graditi dodatne poluge autonomije.

 

 

Najvažniji dio ipak je ono što govori o Izbornom zakonu i “nemogućnosti da BiH bude klasična građanska država”. Tu je suština njegove politike. HDZ već godinama insistira na modelu koji bi praktično trajno etnički cementirao politički sistem. Čović to predstavlja kao zaštitu hrvatskog naroda. No, time se zapravo dodatno produbljuje etnička podjela zemlje.

 

 

Koristi formulaciju da “Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnike”, što je postalo nezaobilazan dio njegove “političke koreografije”, ali ne govori o činjenici da veliki broj građana BiH uopće nema pravo kandidature zbog etničkog modela izbornog sistema. Njegov fokus ostaje isključivo na kolektivnim etničkim pravima, a ne na građanskim.

 

 

Čovićeva ključna poruka je da HDZ želi ostati nezaobilazan faktor bez kojeg se ništa ne može odlučiti. Zato stalno insistira na “dogovoru legitimnih predstavnika”, jer taj koncept HDZ-u garantuje trajnu političku moć bez obzira na demografske ili političke promjene.

 

(Stav)

Čović ne prijeti kao Dodik, ali je opasniji: Evropski rječnik i politika podjela