Prema svemu što je uslijedilo nakon demonstracija, studenti su zadali težak udarac režimu Aleksandra Vučića.
Nikola Krstić, novinar iz Beograda, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ epilog masovnih demonstracija studenata održanih nedavno na beogradskoj Slaviji, na kojima se okupilo više od 100.000 građana.
Prema svemu što je uslijedilo nakon demonstracija, studenti su zadali težak udarac režimu Aleksandra Vučića.
Nakon spektakularnih scena s beogradske Slavije, uslijedile su reakcije iz Kine od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vučić je, naravno, pokušao umanjiti broj okupljenih na studentskim demonstracijama i ponovno govorio o mogućoj ostavci. Jesu li studenti iznenadili Vučića brojnošću na beogradskom skupu, znamo li kako je pokušao onemogućiti građane iz drugih dijelova Srbije da željeznicom ili autobusom dođu na skup u Beograd?
Uopšte više nije bitno da li su Studenti u blokadi iznenadili ovaj gangsterski režim u Beogradu svojom brojnošću, već što su utvrdili svima nama, nakon godinu i po dana, nakon uspona i padova, svih svojih krivudanja i lelujanja, da je ovo jedan sasvim novi i drugačiji politički uragan koji će počistiti čitav ovaj četrdesetogodišnji pakao u kojem živimo. Naravno da su kerberi i karakondžule iz Srpske napredne stranke pokušavali na sve moguće načine da sabotiraju dolazak ljudi na ovaj skup, ali, uprkos svemu, oni su došli, što mnogo govori o tom unutrašnjem gorivu koje daje dodatnu snagu.
Zaista bih voleo da ljudi razumeju da se ova pobuna u Srbiji ne bavi samo smenom jednog autokrate i njegove mafijaške kamarile, iako je to primaran i nedvosmislen cilj, to očigledno mora stalno da se objašnjava. Ova buna protiv naprednjačkih dahija nastaje iz vrlo duboke društvene pukotine, koja se, mic po mic, otvarala ispod čitavog ovog sistema izgrađenog na pljački, ratnim zločinima, trazicionim muljažama, privatizacijama, sveopštem poniženju ljudi, kao i neprestanom razaranju svakog oblika zajedništva, svođenja ljudi na nivoe robova.
Režim Aleksandra Vučića jeste najgnusobnije lice tog višedecenijskog procesa i sada je vreme da se taj proces već jednom zaustavi. Zborovi, plenumi, samoorganizacija i stalno umrežavanje ljudi su klica jednog drugačijeg društvenog odnosa, suprotnog ovom predatorskom kapitalizmu koji nas je pretvorio u jeftinu radnu snagu, međusobne neprijatelje, usamljenike, podstanare sopstvenih života i taoce Kartela. Put je dug i trnovit, ali je barem ocrtan.
Prateći izvještaje režimskih medija stječe se dojam da je Vučićev političko-informativni aparat u svojevrsnoj panici nakon demonstracija na Slaviji. Kakav je vaš stav?
Borba će tek da se rasplamsa u budućnosti, stoga ceo politički establišment se možda i nalazi u stanju šoka jer očigledno više ne znaju kako da se nose s ovim čudom. Ono što se 23. maja u Beogradu dogodilo jeste signal da ovaj pokret ima potencijal da preraste okvire klasične političke smene i postane istorijski obračun sa epohom koja je od Srbije napravila zlatnu jamu za tajkune, ratne zločince, svakojake manijake, investitorske lešinare i multionacionalne aždaje.
Neće taj proces biti pravolinijski niti romantičan; biće poraza, kompromisa, korumpiranja, unutrašnjih lomova i kontradikcija, ali jednom kada ljudi ovde osete da politika nije nešto što se događa tamo negde, nego je stvaran prostor u kojem mogu aktivno da deluju – tada više nema povratka na staro.

Završen skup na Slaviji, studenti poručili da su njihovi zahtevi
Očekujete li da nakon svega Vučić odgodi raspisivanje izbora i mogu li studenti sami i bez pomoći opozicije srušiti režim?
Lično mislim da neće biti izbora dok ne prođe EXPO 2027. godine, ali nikada se u ovoj zemlji ništa ne odvija po pravilima i unapred zadatim scenarijima. Ono što je mnogo važnije od samog datuma izbora jeste činjenica da je ovaj talas otpora pokazao i režimu i čitavom društvu da faktor vremena više ne igra presudnu ulogu. Računali su na iscrpljivanje, apatiju i zaborav, na onu dobro poznatu logiku po kojoj će ljudi nakon nekoliko meseci da se vrate svojim bednim rutinama, kreditima, poslovima i pukom preživljavanju. Međutim, ispostavilo se da se ispod te prividne pasivnosti godinama taložio bes mnogo dublji od dnevne politike, kao što sa Vam malopre rekao, stoga smo svedoci te erupcije.
(SB)









