Dodjelom diplomatskih pasoša pjevačima, sportašima i biznismenima stvara se privid bliskosti s uspjesima i prikupljaju se jeftini politički poeni, iako ti dokumenti nemaju gotovo nikakvu praktičnu funkciju za obavljanje njihovih poslova.

 

 

 

Odluka ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedina Konakovića, da iskoristi diskreciono pravo iz Pravilnika o izdavanju diplomatskih pasoša i dodijeli ove isprave nizu javnih ličnosti, ponovno je gurnula u prvi plan raspravu o kriterijima i svrsi ovog ekskluzivnog dokumenta. Dok jedni u ovome vide opravdanu institucionalnu podršku zaslužnim građanima, u javnosti se malo zna o vrijednosti diplomatskih pasoša bez ID akreditacije.

 

 

Diplomatske pasoše tako je nedavno dobio kompletan tim i stručni štab nogometne reprezentacije BiH. Prethodno, u aprilu iste godine, pasoš je uručen i muzičkoj zvijezdi Zdravku Čoliću, nakon serije sarajevskih koncerata, uz obrazloženje da je riječ o dugogodišnjem promotoru BiH na međunarodnoj sceni. Među nagrađenima su se našli i hrvatski putopisac te influencer Kristijan Iličić, kao i grupa najcitiranijih bh. istraživača s prestižne Stanfordove liste.

 

 

Ministarstvo je ranije, u februaru 2025. godine, pasoše dodijelilo i vodećim privrednicima, proglasivši ih “ekonomskim ambasadorima”. Među njima su Petar Ćorluka (Violeta), Senad Džambić (Bingo), Hajrudin i Izudin Ahmetlić (Hifa), Rusmir Hrvić (AS Holding), Amel Kovačević (BH Telecom) i Mirza Ustamujić (Energoinvest).

 

 

Mit o privilegijama

 

 

Međutim, dok javnost uglavnom raspravlja o tome ko je zaslužio, a ko ne, u sjeni ostaje činjenica da većina građana uopće ne razumije elementarnu funkciju ovog dokumenta. U javnom prostoru se rijetko čuje surova diplomatska realnost: diplomatski pasoš, sam po sebi, ne donosi apsolutni imunitet niti trajnu povlasticu u inozemstvu.

 

 

Bh. diplomate, ambasadori, konzuli i ostalo osoblje raspoređeno u inozemstvu, na aerodromima i graničnim prijelazima mogu se samo “slikati” sa diplomatskim pasošem ako uz njega nemaju i službenu identifikacijsku karticu (ID) koju izdaje ministarstvo vanjskih poslova zemlje domaćina.

 

 

Upravo je ta ID kartica jedini stvarni dokaz da osoba ima reguliran boravak u toj zemlji po osnovu diplomatskog posla. Bez nje, strane policijske i pogranične službe, čim uoče duži boravak, odmah traže zvanični ID. Ako ga nositelj nema, nikakav pasoš posebne boje ne može ga spasiti od standardnih procedura i zakona države u kojoj se nalazi.

 

 

Statusni simbol umjesto alata za rad

 

 

Zloupotreba ili prekomjerna dodjela ovog dokumenta osobama koje nisu profesionalne diplomate i nemaju nikakve diplomatske misije otvara pitanje degradacije same institucije. Dok za sportske, ekonomske i kulturne ambasadore ovaj pasoš predstavlja lijep gest i olakšano putovanje u zemlje s viznim režimom, za međunarodnu diplomaciju on polako gubi na težini.

 

 

U zemlji u kojoj se elementarne stvari često pogrešno tumače, diplomatski pasoš je od ključnog alata za obavljanje državnih poslova postao prestižna nagrada.

 

 

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke i predsjednik PDP-a i Pokreta „Sigurna Srpska“, poručio je nedavno, nakon višestrukih kontrola na granici s Republikom Hrvatskom, kako je BiH već uputila prosvjednu notu, dok je Grad Banja Luka reagirao prema hrvatskom konzulatu.

 

 

Stanivuković je kazao da ne traži sažaljenje, ali da višestruke kontrole kojima je bio izložen smatra neprimjerenim.

 

 

„Ne tražim nikakvu milost. Život je borba i ide dalje. Smatram da čovjek treba da bude primjer i da se drži dostojanstveno“, rekao je on na press konferenciji koju je održao ispred konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci.

 

 

On smatra da je razlog njegovog tretmana selektivan.

 

 

Kazao je da je za sporni govor u Hrvatskoj već platio kaznu od 700 eura, koju nije osporavao.

 

 

„Četrnaest puta sam pretresan i zadržavan. Izdvoje vas iz kolone, čekate po pola sata, pretresaju vozilo i lične stvari, a zatim dovode pse. Smatram da to nije civilizacijski odnos. Ovo nije jedan događaj, već kontinuirano postupanje koje traje mjesecima i pokazuje silu i moć.“

 

 

„Ovo nije odnos prema meni kao pojedincu, već prema funkciji gradonačelnika i narodu iz kojeg dolazim“, rekao je.

 

 

Kazao je da će pokušati još jednom putovati preko Hrvatske, ali da, ukoliko se isti tretman nastavi, neće više ići dok se okolnosti ne promijene.

 

 

„Neću odustati od ideje saradnje, ali neću ni trpjeti poniženje. Nikada neću dozvoliti da me tuđe loše ponašanje promijeni. Ostaću pristojan, ali to ne smije da se tumači kao slabost”, kazao je Stanivuković.

 

 

Prosvjedna nota i diplomatske inicijative

 

 

Stanivuković je kazao da je reagirao i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, te da je već upućena prosvjedna nota prema Hrvatskoj, a da je Grad Banja Luka uputio reagiranje hrvatskom konzulatu. Stanivuković je dodao i da se razmatra uvođenje diplomatskih pasoša za gradonačelnike širom BiH.

 

 

„Iz ovog slučaja proistekla je ideja da svi gradonačelnici u Republici Srpskoj, ali i u cijeloj BiH, dobiju diplomatske pasoše. To bi olakšalo njihov rad i kretanje”, kazao je Stanivuković.

 

 

Bilježimo još jednu reakciju iz susjedstva, također iz diplomatskih krugova.

 

 

-Stanivuković s tim diplomatskim pasošem ne dobija ništa, ukoliko nema akreditaciju, CD iskaznicu, a ne može je dobiti, pa mu tako ne vrijede imuniteti, navodi se u komentaru za „Slobodnu Bosnu“.

 

 

Krhko je (ne)znanje

 

 

Dakle, Stanivuković je ponovno pokazao neznanje. Može imati diplomatske pasoše i opet bez akreditacije ga mogu hapsiti, suditi, zadržavati na granici.

 

 

Podsjetimo, Stanivuković je zadržan jer je odbio pregled prtljaga, odnosno, nije postupao po upozorenju policijskog službenika i nije se podvrgnuo graničnoj kontroli.

 

 

Dodjelom diplomatskih pasoša pjevačima, sportašima i biznismenima stvara se privid bliskosti s uspjesima i prikupljaju se jeftini politički poeni, iako ti dokumenti nemaju gotovo nikakvu praktičnu funkciju za obavljanje njihovih poslova.

 

 

Zahtjev političara da dobiju diplomatski pasoš kako bi izbjegli redovne granične kontrole pokazuje bazično nerazumijevanje međunarodnog prava. Kako su diplomatski krugovi već upozorili, vjerovanje da “obojena knjižica” bez akreditacije i državnog naloga nudi imunitet od pretresa ili hapšenja pred stranim organima predstavlja opasno igranje s ugledom institucija.

 

 

Degradacija države

 

 

Pretvaranjem službene isprave u statusni simbol ili vrstu nagrade za zaslužne građane srozava se kredibilitet bosanskohercegovačke diplomacije u očima stranih država i njihovih pograničnih službi.

 

 

Kada se podvuče crta, potezi državnog ministra Konakovića i panični zahtjevi lokalnih političara poput Stanivukovića ne mogu se nazvati nikako drugačije nego populizmom i šarlatanstvom.

 

 

Dodjela diplomatskih pasoša pjevačima, sportašima i biznismenima predstavlja klasični jeftini populizam s ciljem prikupljanja političkih poena na račun tuđih uspjeha, iako ti dokumenti nemaju nikakvu praktičnu funkciju za poslove kojima se oni bave.

 

 

S druge strane, vjerovanje političara da će ih “obojena knjižica” zaštititi od zakona strane države ogolila je nevjerovatno šarlatanstvo i bazično nepoznavanje međunarodnog prava. Pretvaranjem službene državne isprave u prestižnu nagradu i luksuzni suvenir, domaća vlast nije zaštitila nikoga – osim što je dodatno srozala ionako krhki ugled institucija Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni.

 

 

Granična policija ili službenici često traže ID/akreditaciju, jer diplomatski pasoš sam po sebi ne daje automatski diplomatski imunitet ili privilegije svugdje i uvijek. Dakle, diplomatski pasoš bez ID-a, ali sam po sebi često nije dovoljan za dokaz diplomatskog statusa.

 

(SB)

POPULISTI I ŠARLATANI: Konaković ih dijeli šakom i kapom, Stanivuković sanja, a ovo je prava istina o važnosti diplomatskih pasoša…