Umjesto raspada, Revolucionarna garda čvršće nego ikad
Poslije 100 dana rata koji su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli protiv Irana, sukob ulazi u novu fazu. Iako se sve glasnije govori o primirju, borbe nisu potpuno prestale, a političke, vojne i ekonomske posljedice osjećaju se širom svijeta.
Stoti dan rata je obilježen razmjenom udara Irana i Izraela, koja predstavlja prve direktne napade od kada su Sjedinjene Američke Države prije dva mjeseca posredovale u sklapanju primirja između Teherana i Jerusalema. Samo nekoliko sati kasnije, iranska vojska saopštila je da obustavlja ofanzivne operacije.
Izraelske odbrambene snage (IDF) navele su da je ratno vazduhoplovstvo tokom noći gađalo vojne ciljeve povezane sa, kako su naveli, „iranskim terorističkim režimom“ u zapadnom i centralnom dijelu Irana.
Napadi su uslijedili nakon što je Iran lansirao rakete prema Izraelu, kao odgovor na izraelske udare na južna predgrađa Bejruta. Izrael tvrdi da je akcija u Libanu bila odmazda za napade Hezbollah.
Eskalacija sukoba odmah se odrazila i na svjetska tržišta, pa su cijene nafte jutros naglo porasle zbog straha investitora od novog širenja sukoba na Bliskom istoku.
Američki predsjednik Donald Trump pokušao je da umiri situaciju, tvrdeći na društvenoj mreži Truth Social da su i Izrael i Iran spremni za hitan prekid vatre.
Bez jasnog pobjednika
Kako piše Newsweek, rat koji je počeo kao demonstracija američko-izraelske vojne nadmoći pretvorio se u iscrpljujući sukob bez jasnog pobjednika. Iako su SAD i Izrael ubili vrhovnog vođu Alija Hamneija, veliki broj visokih iranskih zvaničnika i uništili značajan dio vojne infrastrukture, Iran nije kolabirao.
Naprotiv, Islamska Republika uspjela je da preživi najteže udare, reorganizuje političko rukovodstvo i pronađe načine da uzvrati.
Bivši američki ambasador Ryan Crocker rekao je za Newsweek da je najveća lekcija ovog rata pokazala koliko je važna kontrola strateških pomorskih prolaza.
„Kinezi bi mogli da izvuku pouku iz iranskog zatvaranja Hormuškog moreuza. Ne morate voditi totalni rat da biste ostvarili globalne ciljeve, dovoljno je da stegnete obruč oko ključnih plovnih puteva“, rekao je Crocker.
Hormuški moreuz kao iransko oružje
Upravo je Hormuški moreuz postao simbol rata. Kako navode Fortune i Bloomberg, Iran je praktično paralizovao jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu, kroz koji prolazi veliki dio globalnog izvoza nafte i gasa.
I pored primirja koje je stupilo na snagu početkom aprila, napadi nisu prestali. Američka Centralna komanda saopštila je da je tokom vikenda oborila više iranskih dronova iznad Hormuškog moreuza, dok su rakete ispaljene prema Bahreinu i Kuvajtu presretnute.
Washington i Teheran i dalje su u sporu oko milijardi dolara zamrznute iranske imovine. Trumpova administracija želi da taj novac bude iskorišten za obnovu štete nanesene američkim saveznicima u Zalivu, dok Iran zahtijeva da mu sredstva budu vraćena.
Trumpov problem kod kuće
Dok pregovori tapkaju u mjestu, raste i politički pritisak na Trumpa. Kako piše Al Jazeera, rat sa Iranom postao je jedna od najnepopularnijih spoljnopolitičkih odluka njegove administracije.
Anketa University of Maryland pokazala je da samo 16 odsto Amerikanaca smatra da SAD pobjeđuju u ratu ili da su već pobijedile. Većina ispitanika ocjenjuje da je sukob nanio više štete nego koristi američkim interesima.
Profesor Shibley Telhami sa University of Maryland rekao je za Al Jazeeru da je situacija posebno zabrinjavajuća za republikance.
„Veoma malo Amerikanaca vjeruje da ovaj rat služi američkim interesima“, rekao je Telhami.
Rat je dodatno pogodio američke potrošače zbog rasta cijena energenata. Zatvaranje Hormuškog moreuza izazvalo je skok cijena nafte i goriva, pa se spoljnopolitička kriza direktno prelila na džepove američkih birača.
„To je sada pitanje novčanika, a ne samo spoljne politike“, ocijenio je Telhami.
Iran nije Irak
Analitičari smatraju da je Washington ozbiljno potcijenio protivnika. Kako navodi Newsweek, iranski stručnjak Mostafa Najafi smatra da su SAD pogrešno procijenile geografsku veličinu zemlje, broj stanovnika i sposobnost režima da mobiliše društvo.
Posebno se pokazalo da promjena režima nije realan scenario bez kopnene invazije, za koju Bijela kuća nema političku ni vojnu podršku.
„Vrlo je jasno da ovaj režim nećete srušiti vazdušnim udarima“, rekao je Crocker za Newsweek.
Istovremeno, novo iransko rukovodstvo predvođeno Modžtabom Hamneijem pokazalo se stabilnijim nego što su mnogi očekivali. Umjesto unutrašnjeg raspada, Revolucionarna garda dodatno je učvrstila kontrolu nad državom.
(SB)










