Priča o čežnji, pripadnosti i opstanku Bosne i Hercegovine izazvala je snažne emocije među hiljadama ljudi u dijaspori.
Bosanskohercegovački politolog i analitičar Jasmin Mujanović objavio je emotivnu poruku posvećenu bosanskohercegovačkoj dijaspori i identitetu Bosanaca širom svijeta, ističući da je najveća pobjeda Bosne i Hercegovine njeno preživljavanje uprkos pokušajima uništenja tokom posljednjih decenija.
U objavi na društvenoj mreži X Mujanović se osvrnuo na historiju bosanske dijaspore, ratne migracije i snažnu vezu koju Bosanci i Hercegovci i dalje održavaju sa svojom domovinom.
On the eve of the onset of the aggression against Bosnia and Herzegovina in 1992, there was no Bosnian diaspora, not really. There was a handful of individuals in the odd Western country, and one larger population of Bosniak descendants in Turkey, whose (great)great-grandparents…
— Jasmin Mujanović (@JasminMuj) June 12, 2026
“Bosanci su kao Hobiti”
Mujanović navodi da prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine praktično nije postojala brojna bosanska dijaspora.
Prema njegovim riječima, većina Bosanaca i Hercegovaca stoljećima je ostajala na svojim ognjištima uprkos brojnim političkim i historijskim previranjima na Balkanu.
“Uvijek sam govorio da su Bosanci poput Hobita. Vole svoj Shire, vole miran život i najviše bi željeli da ih svi ostave na miru da uživaju u hrani, piću i svom kraju”, napisao je Mujanović.
Podsjetio je da danas desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca žive u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Švedskoj, Australiji i drugim zemljama, gdje su izgradili uspješne karijere kao ljekari, profesori, naučnici, poduzetnici i umjetnici.
Domovina koja nikada nije zaboravljena
Mujanović ističe da se među pripadnicima dijaspore često mogu pronaći uspješni i ponosni građani zemalja u kojima žive, ali i duboka tuga zbog domovine koju su bili prisiljeni napustiti.
“Razgovarajte s bilo kojim Bosancem iz dijaspore i naići ćete na ponosnog Kanađanina, Amerikanca ili Nijemca, ali i na tugu zbog doma koji je izgubljen i kojem su se mnogi pokušali vratiti”, navodi on.
Posebno naglašava da je upravo ta kombinacija uspješne integracije i snažne emocionalne veze s Bosnom i Hercegovinom jedna od ključnih karakteristika savremenog bosanskog identiteta.
On the eve of the onset of the aggression against Bosnia and Herzegovina in 1992, there was no Bosnian diaspora, not really. There was a handful of individuals in the odd Western country, and one larger population of Bosniak descendants in Turkey, whose (great)great-grandparents…
— Jasmin Mujanović (@JasminMuj) June 12, 2026
“Pjevaju o ljiljanima, a ne o ratovima”
U završnom dijelu objave Mujanović piše da je najveći uspjeh Bosanaca i Hercegovaca to što su opstali uprkos pokušajima uništenja države i društva.
Ističe da se bosanske pjesme, za razliku od mnogih nacionalnih narativa širom svijeta, ne bave ratovima i bitkama, već čežnjom, ljubavlju, domovinom i ljiljanima.
“Najveći trijumf Bosanaca nije pobjeda na terenu. To je njihovo pojavljivanje, njihov opstanak. A najviše od svega činjenica da kada se okupe u velikom broju, ne pjevaju o ratovima i bitkama nego o ljiljanima i čežnji”, poručio je Mujanović.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije među korisnicima društvenih mreža, posebno među pripadnicima bosanskohercegovačke dijaspore širom svijeta.
(SB)










