KAKVA POGREŠKA PREDSJEDNIKA SAD-a: Trump je Iranu dao oružje moćnije od nuklearnog

Nova strategija odvraćanja pokazala se znatno efikasnijom od posjedovanja opasnog nuklearnog arsenala

Američki predsjednik Donald Trump pokrenuo je vojni napad na Iran s ciljem sprečavanja Teherana da razvije nuklearno oružje. Međutim, sukob je pokazao da iranskim vlastima atomska bomba nije ni potrebna za ostvarivanje strateških ciljeva. Blokada Hormuškog tjesnaca pokazala se kao znatno moćnije oružje od bilo kojeg nuklearnog arsenala.

O tome najbolje govori memorandum o okončanju rata iz kojeg je jasno koliko je zvaničnom Washingtonu bilo stalo do otvaranja ovog plovnog puta. Prije analize ekonomskih paketa koje je Teheran dobio zauzvrat, vrijedi se prisjetiti kako je Donald Trump uopće opravdavao pokretanje sukoba. Razlozi za vojnu intervenciju mijenjali su se na sedmičnom nivou, prateći brze promjene situacije na samom terenu.

Dok je iranski sigurnosni aparat u januaru krvavo gušio proturežimske proteste, američka administracija je slala poruke podrške pobunjenom narodu. Kada je počeo vojni udar, izraelski premijer Benjamin Netanyahu pozvao je građane da zbace tiraniju sa svojih leđa. Ipak, cijela priča o nasilnoj promjeni režima brzo je odbačena, što potvrđuju i nedavne kontradiktorne izjave iz Bijele kuće.

Promjena strateških vojnih ciljeva

Fokus vojnih operacija ubrzo se prebacio sa političkih promjena na uništavanje iranskog balističkog i nuklearnog programa. Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je u martu kako je ključni cilj uništenje proizvodnih kapaciteta za projektile. Nakon potpisivanja sporazuma, američki lider je iznenađujuće ublažio stav i dopustio Teheranu zadržavanje dijela konvencionalnog raketnog naoružanja.

Na kraju dugotrajnih pregovora, jedini preostali zvanični zahtjev ostao je vezan isključivo za nuklearno naoružanje. Prema odredbama novog memoranduma, predviđeno je razređivanje zaliha obogaćenog uranija pod strogim nadzorom institucije Međunarodna agencija za atomsku energiju. Međutim, iranski zvaničnici već osporavaju pojedine interpretacije dogovora, što neodoljivo podsjeća na sudbinu starog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Dok su zapadni saveznici dobili samo puka obećanja, cijela regija je pretrpjela stravične ljudske i materijalne gubitke. Teheran je s druge strane shvatio da kontrola nad ključnim morskim prolazom pruža nezapamćenu geopolitičku moć na globalnom nivou. Kroz ovaj uski pojas prolazi petina svjetske nafte, zbog čega je blokada izazvala trenutačni šok na međunarodnim energetskim tržištima.

Kolaps na globalnom tržištu nafte

Nakon proglašenja blokade, promet trgovačkih tankera pao je za 70% u roku od samo nekoliko sati. Više od 150 brodova ostalo je usidreno na sigurnoj udaljenosti, a cijena sirove nafte skočila je na iznos veći od 100 dolara po barelu. Prema analizama koje objavljuje ugledni medij The Conversation, specifična geografska pozicija tjesnaca predstavlja nepremostivu vojnu prepreku za zapadne mornaričke snage.

Kompromisni dogovor omogućio je otvaranje prolaza, ali je Teheran osigurao ekonomski paket vrijedan čak 300 milijardi dolara. Zauzvrat, iranska vlada se obavezala da tokom narednih 60 dana neće uvoditi takse na plovidbu kroz ovaj koridor. Analitičari portala Index.hr ističu kako je Teheran ponovo iskoristio ovaj adut blokirajući prolaz odmah nakon novih napada na Liban.

Ovakav razvoj situacije dokazuje da kontrola plovnih puteva ima identičan efekat političkog odvraćanja kao i posjedovanje atomske bombe. Glavna svrha najrazornijeg oružja na svijetu jeste prisiljavanje protivnika na promjenu ponašanja bez direktnog ulaska u vojni sukob. Sličan geopolitički mehanizam već godinama uspješno primjenjuje i državni vrh u Pjongjangu kako bi osigurao opstanak svog političkog sistema.

Bobby Ghosh, kolumnista uglednog lista Times, naglašava kako će ovaj geografski pojas u budućnosti ostati glavno iransko odbrambeno sredstvo. On navodi kako se tjesnac, za razliku od nuklearnih reaktora, ne može uništiti vazdušnim udarima niti staviti pod međunarodne sankcije. Pogrešna procjena administracije iz Washingtona na kraju je samo osnažila geopolitičku poziciju države koju su pokušali oslabiti.