U novom autorskom tekstu za „Slobodnu Bosnu“ profesor ustavnog prava Milan Blagojević podsjeća kako su autokrata Milorad Dodik i njegov SNSD prihvatili Vijeće naroda Republike Srpske i sve njegove funkcije.
Piše: Dr. MILAN BLAGOJEVIĆ
Kao što se vladajući režim u Republici Srpskoj, predvođen autokratom Miloradom Dodikom, ovih dana želi prikazati kao navodni spasilac posrnulog rudnika i termoelektrane Ugljevik, koje je do ivice propasti doveo upravo taj režim, tako se Dodik i njegovi poslušnici žele u isto vrijeme prikazati i kao ustavobranitelji, koji bi da donesu novi ustav Republike Srpske i tako navodno spasu Republiku Srpsku od, između ostalog, Vijeća naroda Republike Srpske.
Nije mi ni najmanje namjera da branim postojanje te institucije, već da objasnim kako je ona nastala upravo voljom onih koji bi sada da nas brane od onoga što su oni stvorili.
Oni koji znaju ovdašnju, ne tako davnu ustavnu istoriju, znaju da je Vijeće naroda Republike Srpske, od kojeg bi Dodik sada da brani Srpsku, nastalo zahvaljujući i njemu.
Kada je Ustavni sud BiH u predmetu broj U-5/98 donio 1. jula 2000. godine treću djelimičnu odluku (kolokvijalno poznatu kao odluka o konstitutivnosti naroda) u njoj taj sud ni u izreci niti u obrazloženju odluke ni na jednom mjestu nije kazao da se u Republici Srpskoj mora uspostaviti Vijeće naroda.
Njegove temelje nakon toga je položio tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. On je 26. januara 2001. godine nametnuo svoju odluku kojom je tadašnju Komisiju za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske pretvorio u ono što će vremenom postati Vijeće naroda Republike Srpske.
Naime, Petritsch je tom odlukom naredio (tačka 6. Petritscheve Odluke) predsjedniku Narodne skupštine da svaki zakon, propis ili odluku upućene Narodnoj skupštini od strane Vlade ili drugog predlagača dostavi pomenutoj ustavnoj komisiji na razmatranje. Tu komisiju je Petritsch reorganizovao tako što je naredio da ima 16 članova, po četiri člana iz reda Srba, Bošnjaka i Hrvata, te četiri člana iz reda ostalih, a sve ih je imenovao Petritsch.
On je dalje naredio da ako se u toj komisiji ne postigne dogovor podržan od većine njenih članova iz reda svakog naroda i ostalih o zakonu ili drugom dostavljenom propisu, odnosno odluci, u tom slučaju predsjedavajući te komisije je dužan da visokom predstavniku podnese zahtjev da visoki predstavnik konačno riješi to pitanje na način koji visoki predstavnik bude smatrao ispravnim (tačka 10. Petritscheve Odluke).
Tako je, dakle, Wolfgang Petritsch stvorio nukleus budućeg Vijeća naroda Republike Srpske, u kojem će ulogu konačnog autoriteta za rješavanje spornog pitanja od visokog predstavnika preuzeti Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu Republike Srpske.
Petritsch je u januaru 2001. godine u navedenu ustavnu komisiju kao njene članove iz reda Srba imenovao:
Krstana Simića (u to vrijeme važnog šrafa u mašineriji partije Milorada Dodika i Dodika lično), zatim Dragana Mikerevića, Dragana Kalinića (tada predsjednika Narodne skupštine) i prof. dr. Radomira Lukića.
Petritsch je naredio toj komisiji da pripremi prijedlog rješenja za implementaciju odluke Ustavnog suda BiH broj U-5/98, ali je već iz prethodno rečenog bilo jasno da taj prijedlog komisije ne smije da odstupa od suštine onoga što je Petritsch naredio u svojoj odluci iz januara 2001. o tome kakvu funkciju ima i kako treba da funkcioniše ova komisija, a kasnije i Vijeće naroda.
Komisija je tu Petritschevu naredbu i izvršila, a zatim je tako pripremljen materijal Narodna skupština u aprilu 2002. godine usvojila kao amandmane na Ustav Republike Srpske (amandmani LXVI – XCI), koji su stupili na snagu tek nakon što ih je pregledao i odobrio visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, njegovom odlukom od 19. aprila 2002. godine. Tako je, dakle, stvoreno Vijeće naroda Republike Srpske.
Međutim, takva rješenja stvarno su osmišljena i prihvaćena u političkim pregovorima vođenim tokom prva tri mjeseca 2002. godine na Mrakovici i u Sarajevu na kojima su iz Republike Srpske aktivno učestvovali SDS, PDP, Dodik i njegov SNSD, te SPRS, a iz Federacije BiH SDA, SDP, SBiH, HDZ i NHI.
U toku tih pregovora su 27. marta 2002. godine sve partije iz Republike Srpske prihvatile i potpisale sporazum za provođenje odluke Ustavnog suda BiH broj U-5/98. Dakle, i Dodik i njegov SNSD su potpisali taj sporazum, koji u sebi sadrži samu suštinu odredaba koje od tada do danas postoje u Ustavu Republike Srpske, kada je riječ o Vijeću naroda.
Drugim riječima, Dodik i njegov SNSD su na taj način prihvatili Vijeće naroda Republike Srpske, sve njegove funkcije kako su zapisane u Ustavu Republike Srpske.
Zato je, poslije svega, licemjerno da nas Dodikov režim brani od onoga što je on stvorio. Jednako kao što je licemjerno da nas Dodik danas navodno brani od onoga što se zove državnom imovinom BiH, iako je upravo Dodik 2007. godine, kada je imao većinu u Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta BiH, naredio svojim (SNSD) poslanicima u Parlamentu da glasaju (i glasali su) te da usvoje (i usvojili su) Zakon o usvajanju Zakona Paddy Asdowna o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
Dakle, tim zakonom je Dodik uveo i prihvatio pojam državna imovina BiH. I sada takav Dodik treba da nas navodno brani i od tog svog produkta.
(SB)










