Pošto se Kovačević u SDfA krugovima inače pita i doživljava kao neuki Sabit u mlinu, cijela politička igranka s njegovom kandidaturom najvjerovatnije je njegov dobrovoljni pristanak da odigra rolu Bakirovoj trkaćeg zeca.
Iako (p)razne “istrage” i naručeni “odgovori” već zlurado i euforično pišu o navodnoj histeriji HDZ-a i Trojke zbog kandidature evropskog varalice Slavena Kovačevića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH., vrlo brzo bi se moglo pokazati da strah stanuje na drugoj adresi.
Zdrav razum sugerira da zbog Komšićevog isturanja ličnog savjetnika, koji je pred Evropskim sudom za ljudska prava doživio pravni debakl, proglašen osobom koja je taj Sud pokušala dovesti u zabludu i koja je godinama od javnosti u BiH krila da posjeduje državljanstvo Republike Hrvatske, niko sretniji ne bi trebao biti od Dragana Čovića i HDZ-a.
Vašarska mečka
Opet su dobili crvenu krpu kojom će mahati pred svojim biračima, govoriti o “političkom Sarajevu koje i dalje bira sebi podobne Hrvate”, svaka druga životna tema o platama, penzijama, korupciji, nepotizmu i kriminali bit će gurnuta u drugi plan, a, realno, Slaven Kovačević i u hrvatskom, a posebno u bošnjačkom biračkom tijelu, na čije glasove dominantno računa, za razliku od Željka Komšića, ima težinu i autoritet u ravni vašarske mečke.
Trojka, s druge strane, može biti potpuno spokojna. Kovačević ne može uzeti glasove njenog kandidata za bošnjačkog člana kolektivnog šefa države Denisa Bećirovića, a neke procjene pokazuju da bi se i brojni razočarani Komšićevi simpatizeri na kraju prije mogli odlučiti da na glasačkom listiću zaokruže radije Denisov nego Slavenovu ime.
Šta je onda pozadina ovog političkog ćorka i buđenja ranog proljeća?
Pošto se Kovačević u SDfA krugovima inače pita i doživljava kao neuki Sabit u mlinu, cijela politička igranka s njegovom kandidaturom najvjerovatnije je njegov dobrovoljni pristanak da odigra rolu Bakirovoj trkaćeg zeca kojem uloga neće biti da na početku zada brži tempo trke, nego da je maksimalno obesmisli i uspori, i to baš onu u bošnjačkoj stazi.
Naime, sva relevantna istraživanja javnog mnijenja upozoravaju da Bakir Izetbegović, namjerava li makar donekle učiniti neizvjesnom svoju utrku sa Bećirovićem, ne smije više niti jedan glas usmjeravati u vreće na kojima je do sada pisalo ime Željke Komšića. Niti on, niti SDA, ali niti Islamska zajednica i njeni službenici po džamijama.
Kraj dinastije
Jer, Slaven jednostavno nije “naš zlatni ljiljan”, razlika koju je prošli put napravio Bećirović je ogromna, a još jedan nokaut SDA-ovog kandidata, a posebno ako to opet bude Bakir, mogao bi značiti ne samo kraj ere dinastije Izetbegović, nego i kraj same SDA.
I zato je Slaven idealna kombinacija – hrvatske glasove sigurno neće privući, a SDfA Bošnjacima je atraktivan taman koliko i lanjski snijeg. Sretan Bakir, sretan i Dragan, a Željku Komšiću je i onako – kad više ne može stolovati u Maršala Tita 16 – sve svejedno.
(Raport)









