Bilo je riječi o međusobnim optužbama vijećnika HDZ-a BiH i SDA, te burnih događaja u Mostaru koji tek slijede u izbornoj godini.
Faruk Kajtaz, politički analitičar i publicist iz Mostara, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu politički situaciju u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na stanje u Mostaru.
Bilo je riječi o međusobnim optužbama vijećnika HDZ-a BiH i SDA, te burnih događaja u Mostaru koji tek slijede u izbornoj godini.
Klub vijećnika Bošnjaka zaprijetio je napuštanjem Gradskog vijeća. Kao glavni razlog navode promjenu prava posjednika na 207 parcela u korist Elektroprivrede HZ HB, što vide kao nastavak političke i ekonomske marginalizacije. Što se krije iza svega?
Iza svega se krije teška dugogodišnja kriza, koja je zadnjih godina uspješno prikrivana nekakvom „normalizacijom Mostara“ i načelnim, ali ne i suštinskim pokušajima da se grad istinski uredi kao multietnička sredina. U svakom smislu, a posebno političkom. Istorija Mostara nakon rata je istorija „velikih sporazuma“, koji su se samo djelimično provodili! Od Koschnikove odluke o uređenju post-ratnog Mostara i kasnije značajne promjene toga važnog dokumenta pod pritiskom Zagreba i dijela EU, do sporazuma Tihić-Čolak ili Mostarskog sporazuma, koji je omogućio izbore. HDZ je cijelo vrijeme igrao sa „figom u džepu“, dok centrala SDA nikada nije do kraja stala iza tih sporazuma i na kraju je uvijek pristajala na „stanje na terenu“ ili nekakve „zatečene realnosti“. Nakon zadnjih lokalnih izbora HDZ i druge hrvatske političke opcije su uspjele doći do većine u Gradskom vijeću i to je dovelo do povećanja „političkih apetita„ s ciljem pokazivanja ko je zapravo „gazda u gradu“.
Sve što se događa oko elektrana ili državnog zemljišta u okolini grada je samo „ispipavanje političkog pulsa“, kako bi se vidjelo može li nastaviti sa takvom politikom i kakav će biti odgovor!? Iako se zalaže za tzv. „normalni Mostar“, HDZ sve ove godine nakon rata drži Mostar u nejasnom stanju i stanju tihe podjele, nadajući se da dugoročno može ostvariti ideju o „Stolnom gradu“. Potpisuje sporazume, kojih se kasnije najvećim dijelom ne drži. Ništa nije slučajno, pa ni to da se sve ovo događa baš u vrijeme kada se opet javno širi i zagovara priča o „trećem entitetu“, koga nema bez „Stolnog Mostara“.
I sve to nakon što su bošnjački politički lideri prije dvadesetak godina napravili velike ustupke pristajući na ukidanje općina od strane OHR-a, odnosno lokalne samouprave zarad obećane ideje o „jedinstvenom gradu“.
Dok bošnjačke stranke tvrde da su Bošnjaci sustavno zakinuti u gradskim strukturama, Klub vijećnika Hrvata te optužbe odbacuje. Hrvati tvrde da u gradskim poduzećima zapravo radi znatno više Bošnjaka nego Hrvata te optužuju bošnjačku stranu za vršenje pritiska na gradske službenike. S obzirom na predstojeće oktobarske izbore, očekujete li zaoštravanje političke situacije u Mostaru?
To su tzv. tehnička pitanja funkcionisanja vlasti i treba istražiti postoji li u svemu tome neki plan sa ciljem eventualne „marginalizacije Bošnjaka“ ili umanjenja njihovog utjecaja na proces donošenja važnih odluka. Postoje pravila i zakoni i ukoliko nema zadnjih namjera ili skrivenih planova to se može brzo i lako riješiti. Drugo je pitanje postoji li za to dovoljna politička volja ili sve samo „igranje procedurama“ i provođenje neke „druge politike“ iza scene. Sadašnje stanje je najteža kriza u Mostaru još od vremena „statutarne krize“, zbog koje Mostar 12 godina nije imao izabranu vlast na izborima i kada je gradom vladao gradonačelnik Ljubo Bešlić (HDZ) bez izbornog legitimiteta i Gradskog vijeća.
Moguća su samo dva scenarija: ili će se konačno sjesti za sto i provesti sve što je dogovoreno raznoraznim sporazumima ili će kriza eskalirati. Teško je procjenjivati, ali nastupajući izbori i retorika ne idu u prilog spuštanju tenzija. Možda dobijemo i neki novi „Mostarski sporazum“ koji će samo privremeno riješiti nesuglasice, ali će i dalje mnoge stvari ostati duboko zakopane u blatu otužne mostarske političke stvarnosti.
Osnovno je pitanje: Postoji li volja u „političkom Sarajevu“ da se nastavi sa politikom popuštanja HDZ-u ili je pak došlo vrijeme da se sve konačno stavi na sto i ozbiljno povede rasprava o svemu što je dosada pregovarano i dogovoreno , a posebno o onome što je „zaboravljeno“?
Predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara Đani Rahimić podnio je zahtjev za inspekcijski nadzor Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanskog kantona, nakon informacija koje su se pojavile u javnosti o navodnim pokušajima promjene posjeda određenih nekretnina u korist Elektroprivrede HZHB. Rahimić je optužio Kordića da je jedini gradonačelnik na svijetu koji ne štiti gradsku imovinu.
Zanimljivo je kako se POSKOK još uvijek ne bavi ovim slučajem. Kako komentirate ovaj slučaj?
Radi se o ozbiljnim stavovima, pa i optužbama. Najlakše bi se moglo reći… „neka instutucije rade svoj posao“, ali jako dobro znamo da u BiH, generalno, to baš nije tako. Gradonačelnik Kordić se vrlo tvrdo postavio u odnosu na ovu najnoviju političku krizu i s javnošću samo komunicira preko „sigurnih kanala“ ili pak svog Facebook profila, što je vrlo neobično. On raspolaže sa značajnim polugama vlasti i to nisu samo prava, već i obaveze i to prema svim građanima Mostara. Javne svađe sigurno neće dovesti do riješenja. Posebno ukoliko Klub Bošnjaka u Gradskom vijeću ostvari svoju prijetnju o nedolasku na sjednice.
Doznali smo ime kandidatkinje HDZ-a BiH za članicu Predsjedništva BiH, ali je u medijima procurila informacija kako je lider HDZ-a BiH Dragan Čović obećao hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću da će kandidatkinja biti Borjana Krišto, a izabrana je Darijana Filipović. Kakve su reakcije javnosti u Mostaru, je li Čovićev potez neka vrsta pripreme za smjenu i pomlađivanje kadrova u vrhu HDZ-a?
Čović je početak i kraj svega u HDZ BiH. On suvereno donosi odluke i za to ne treba nikakvu „dozvolu“ iz Zagreba ili od Andreja Plenkovića. Više je to koordinacija stvova. Svi su na to pristali, pa i Plenković, koji samo može javno pohvaliti ili podržati ono što je Čović i njegov „krug“ – već odlučio. Čoviću to omogućuje vrlo jak „hercegovački lobi“ u Hrvatskoj, koji u značajnoj mjeri utječe na političke tokove u susjednoj državi i to ne samo kroz najjaču stranku – HDZ, već i putem državnog aparata u koga je inkorporiran od vrha do dna. Dolazak Plenkovića u Mostar je pažljivo usklađen i tempiran sa inauguracijom Darijane Filipović, kako bi se ubijedila oporba da odustane od svog kandidata za Predsjedništvo BiH.
Plenković je gurnut „u vatru“ s ciljem da izvrši pritisak na oporbu. Što se tiče imena – Borjana ili Darjana – to je potpuno nevažno, jer se dobro zna ko se na kraju krajeva – pita. Izbori su neizvjesni i Čović voli imati kandidata, koji ga neće ugroziti i koji će nakon eventulanog poraza biti ugodno zbrinut na neku bitnu poziciju, kao neka vrsta nagrade zbog pristanka da bude mogući izborni gubitnik. Što se tiče podmlađivanja stranke mislim da je to neminivan biološki proces, koji nije povezan sa bilo kakvim drugim pitanjima. Posebno ne sa strateškim i ideološkim opredjeljenjima HDZ BiH.
Spekulira se kako će kandidat hrvatske Petorke na izborima biti umirovljeni general HVO-a i bivši hrvatski obavještajac Zdenko Lučić. S obzirom na kandidaturu Slavena Kovačevića, te moguću kandidaturu Zdenka Lučića, kakav rasplet očekujete, jesu li pred nama neizvjesni izbori za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda?
Nastupajući izbori su velika nepoznanica. Darijana Filipović će dobiti značajan broj glasova zbog „mašinerije“ HDZ-a, ali su druge dvije dileme puno važnije, a to su: Ima li Sleven Kovačević karizmu poput Željke Komšića i koliko glasova može „otkinuti“ HDZ-u eventulani kandidat oporbene „petorke“? Mnogo toga će zavisiti i od „gužve“ među kandidatima za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Veći broj jakih kandidata među probosanskim i bošnjačkim strankama odgovara HDZ-u, pa i „Petorki“, ali to je još proces, tako da je teško govoriti o konačnim startnim pozicijama.
Što se tiče hrvatskog kandidata za Predsjedništvo BiH logika ide u prilog jednog kandidata, ali mislim da ovoga puta oporba baš na ovom pitanju testira autoritet Dragana Čovića, te na neki način gradi vlastiti integritet i politički stav, koji – istina – nije bitno drugačiji od HDZ-a, ali nudi neke nove ljude, pa samim tim i možda neke druge moguće politike.
(SB)










