AMERIKANCI SU GA POGURALI NA VLAST, ALI I NEKOLIKO HRVATA: “Konačno je došao normalan Srbin”

Kakva greška…

 

 

 

Daytonski sporazum, potpisan 1995. godine, okončao je krvavi rat, a Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva entiteta – Federaciju BiH i Republiku Srpsku, zajedno s Distriktom Brčko.

 

 

Milorad Dodik je prvi put izabran za entitetskog premijera na sjednici Narodne Skupštine RS (NSRS) u Bijeljini 18. januara 1998. godine, nakon što je SDS odbio Mladena Ivanića za mandatara za sastav vlade, a na toj poziciji je Dodik bio do 12. januara 2001. godine. Prvo se bavio košarkom, a zatim je postao poslovni čovjek. Iako potiče iz poljoprivredne porodice, Dodik je završio studij političkih nauka 1990. godine u Beogradu, te je potom bio u vodstvu opštine Laktaši kod Banje Luke, nakon što se pridružio reformskim snagama Ante Markovića, koji se zalagao za opstanak Jugoslavije, piše Dnevno.hr

 

 

“Izdajnik srbijanskog naroda”

 

 

Na prvim višestranačkim izborima uoči njenog raspada, izabran je za srbijanskog poslanika u skupštini Savezne Republike Bosne i Hercegovine, uglavnom na krilima retorike evropske budućnosti i suživota, zbog čega je od strane političkih protivnika etiketiran kao “izdajnik srbijanskog naroda”.

 

 

Dodik se počeo penjati ljestvicom početkom 90-ih, kao poslanik u NSRS, a 1996. godine osnovao je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Na opštim izborima, dvije godine kasnije, Savez je osvojio samo šest mandata – tri puta manje od Srpske demokratske stranke (SDS) Radovana Karadžića. Iako je imao samo dva od 83 poslanika u tadašnjem sazivu parlamenta, izabran je zahvaljujući glasovima Bošnjaka i Hrvata. Naime, prostorija kluba SNSD-a koga čine Milorad Dodik i Nenad Baštinac bila je tik do one Koalicije za BiH i SDA koje predvode Safet Bićo, Sulejman Tihić i Smail Ibrahimpašić.

 

 

Ivanića etiketirali kao britanskog špijuna

 

 

Tadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, osuđena ratna zločinka, ga je predložila za premijera. Dodik je nesvjesno iskoristio tadašnji politički sukob u Banjoj Luci koji su predvodili Plavšić i tvrdokorni SDS-ovci s Pala. Tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a, Dragan Kalinić i srbijanski član Predsjedništva BiH, Momčilo Krajišnik došli su u Beograd na poziv tadašnjeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, Slobodana Miloševića, koji im je rekao da će im sada dovesti novog premijera. Kada je Milošević rekao da je to Ivanić, Krajišnik i Kalinić, tadašnji kreatori politike SDS-a, odbili su uz objašnjenje da je riječ o britanskom špijunu. Plavšić je podupirala Dodika, što je bilo u skladu sa željama visokog predstavnika za BiH od 1997. do 1999. Španca Carlosa Westendorpa Cabezu i američkog ambasadora Richarda Kauzlaricha.

 

 

Hvalili ga Izetbegović i Albright

 

 

SDS je te večeri napustio zasjedanje, ali su zamjenici rukovodstva parlamenta ga nastavili s 41 poslanikom i nedostajao im je jedan glas. Presudan je bio 42. glas Hrvata Franje Majdandžića, koga su na sjednicu radi kvoruma iz Brčkog doveli vojnici tadašnjeg SFOR-a.

 

 

Nakon mnogo godina “konačno je došao normalan Srbin”, poručio je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, nakon arbitražne odluke za Brčko. Tadašnja državna sekretarka SAD-a Madeleine Albright dodijelila mu je titulu “svježeg daška na Balkanu”, a on njoj žuto cvijeće kao simbol poštovanja. S malom pauzom u vladanju, s manje ili više truda, smjenjivao se na entitetskim i državnim pozicijama i sa svakim izbornim ciklusom, kako je vrijeme odmicalo, sve više i sve dublje podrivao državne, u korist temelja svog entiteta.

 

 

SDS-a se riješio proevropskom retorikom

 

 

Bio je jedan od rijetkih političara među Srbima koji je insistirao na procesuiranju ratnih zločinaca, te je javno zahtijevao hapšenje i izručenje Karadžića i Ratka Mladića Haagu, a danas su mu ratni zločinci nacionalni heroji, a država Bosna i Hercegovina monstruozna tvorevina međunarodne zajednice.

 

 

Naime, za vrijeme predsjedavanja vladom Dodik se 1998. godine kandidovao za Narodnu skupštinu RS-a, te je prošao na izborima i prihvatio mandat u NSRS. U izboru za predsjednika RS-a učestvovao je dvije godine kasnije, kad je poražen od tadašnjeg predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Mirka Šarovića. Na izborima 2000. godine je dobio mandat u Opštinskom odboru Laktaša, ali ga nije prihvatio, već je ostao na čelu Vlade RS-a do 2001. godine. Na Opštim izborima 2002. izabran je za poslanika u NSRS. Ponovo predvodi listu SNSD-a za Skupštinu Opštine Laktaši dvije godine kasnije, te i ovaj put osvaja mandat u lokalnoj vlasti, ali ga ne preuzima.

 

 

Politički zaokret u kampanji 2006.

 

 

Pred kraj mandata u NSRS, u februaru 2006. godine, ponovo postaje predsjednik Vlade RS-a, a iste godine osvaja mandat u NSRS, ali dva mjeseca nakon izbora po treći put sastavlja Vladu RS-a. Na opštinskim izborima u BiH 2008. godine Dodik ponovo osvaja odbornički mandat u Skupštini Opštine Laktaši, ali ga po treći put ne preuzima.

 

 

Predsjednik RS-a ponovno postaje dvije godine kasnije, a na Opštim izborima 2014. potvrdio je svoj predsjednički mandat, da bi četiri godine kasnije izabran je za člana Predsjedništva BiH, dok 2022. godine ponovo postaje predsjednik RS-a. Dodikov politički zaokret počeo je nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006., kada u kampanji za izbore u BiH, počinje na dnevni red iznositi pitanje statusa Republike Srpske. Na krilima obećanja referenduma o samostalnosti, Dodik je na izborima 2006. godine do nogu potukao političke protivnike i osvojio apsolutnu vlast u parlamentu RS.

 

 

Izigrao i baronicu Ashton

 

 

Iako je prijetnje referendumom koristio gotovo na dnevnoj bazi od dolaska na vlast 2006., prva ozbiljna prijetnja uslijedila je 2011. godine referendumom o pravosuđu. Kriza je riješena dogovorom s tadašnjom visokom predstavnicom EU za vanjsku politiku i bezbjednost, baronicom Catherine Ashton, koja je došla čak u Banju Luku da spriječi tu namjeru. Reforma pravosuđa koju je ona dogovorila, ubrzo je propala, a Dodik nastavio sa pričom o referendumu. Velika Britanija uvela mu je sankcije zbog narušavanja legitimiteta i funkcionisanja BiH, koje uključuju zabranu putovanja u tu zemlju i blokadu imovine u njoj tek u aprilu 2022., a prethodno su mu ih izrekle i Sjedinjene Američke Države.

 

 

Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini osnovan je u skladu s Daytonskim sporazumom i nadzire njegovu provedbu, a Visoki predstavnik može nametati zakone, mijenjati ustav, zamjenjivati izabrane i imenovane političke predstavnike, između ostalog, i članove Predsjedništva BiH, kao i poništavati odluke Centralne izborne komisije.

 

 

Sukob s Schmidtom oko Bonskih ovlasti

 

 

To mu omogućuju tzv. Bonske ovlasti, utemeljene na zaključcima Konferencije o provedbi mira, održane 1997. godine, a svi prethodni visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini bili su evropski, dok su prvi zamjenici uvijek bili američki diplomati.

 

 

U augustu 2023. godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ga je optužilo, a Sud BiH u ljeto 2025. proglasio krivim zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, funkciju koju trenutno obnaša njemački diplomat Christian Schmidt, te mu je izrečena mu je zatvorska kazna od godinu dana i zabrana obavljanja funkcije predsjednika RS od šest godina.

 

(SB)

AMERIKANCI SU GA POGURALI NA VLAST, ALI I NEKOLIKO HRVATA: “Konačno je došao normalan Srbin”

| Bosna i Hercegovina, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-