Jer, ne bude li jasno definiranog lidera, u tom kaosu može izniknuti neki Vučić 2.0. Što onda? Opet za koju godinu prosvjedi, Slavije, biciklijade, “Gotov je” i slično. Pa, dokle?
Piše: Vlado Vurušić
Prošao je još jedan u nizu “veličanstvenih” protuvučićevskih skupova u Beogradu. Tko zna koji po redu u posljednjih otprilike godinu i pol. Nakon novog skupa na Slaviji, gdje se okupilo više od 100 tisuća ljudi, što je i više nego dvostruko manje od prosvjednika u ožujku 2025. za koji se mislilo da je srpski Dan D, odnosno Vučićev “5. oktobar” (režim pak snižava brojku do 34 tisuće), nismo ništa pametniji nego prije. Ikonografija i retorika gotovo identične, kao na tim poslijeožujskim okupljanjima, koje ne ohrabruju – opet kod većine govornika višak Kosova, Jasenovca, NDH, dokazivanja tko je veći Srbin, a malo modernizma, socijale, europeizma i nenacionalizma, potom opet predstava režima za medije. Mlačna limunada.
Paradiranje i prenemaganje ratno opremljene žandarmerije po ulicama Beograda, par zapaljenih komunalnih kontejnera i stolica iz obližnjih kafića, nekoliko okrvavljenih noseva, nešto topovskih udara i navijačkih baklji te klasični repertoar uvreda protivniku na prilazima Ćacilenda – “ustaše” – “Šiptari”.
Vučić će pasti, ali…
Nadmudrivanje režimskih i neovisnih medija te još jedno tragikomično slavodobitno Vučićevo obraćanje, iz aviona, ali ne u bijegu (bar ne za sada), nego na putu za Peking. I završio je još jedan klasični srpski novovjeki politički miting. Ništa posebno se, dakle, nije dogodilo, premda je, unatoč svemu, koliko god izgledalo mučno ili uzaludno – ovo ipak još jedan kamičak u mozaiku urušavanja Aleksandra Vučića. Doduše, ne zna se kada će taj mozaik biti zgotovljen. Na kraju, Vučić će pasti, ali samo zato što mu je istekla garancija, a ne zbog promjene politike i geostrateške agende njegovih oponenata.
Jednostavno, Vučić će dosaditi i Bogu i vragu ili, kako se kaže u Srbiji – “preterala Dara meru”. Studenti i sve ono protuvučićevsko što se sada pod tim heterogenim konglomeratom podrazumijeva imaju inicijativu i Vučić je zbilja u poziciji da samo odgađa mat, koji tko zna hoće li doći i, konačno, hoće li ga matirani priznati. Predugo je. Vučić je stalno u defenzivi.
No, jesu li Kosovo i Jasenovac, kao glavni srpski nacionalistički mit, uistinu ono oko čega bi studenti trebali graditi svoj politički program protiv Vučića. Graditi svoju izbornu pobjedničku strategiju na nečemu što je izgubljeno u ratovima koje su pokrenuli prethodnici koji su i doveli Srbiju u ovaj gotovo bezizlazni položaj i što je Srbiju zarobilo i okoštalo i ne da joj da se modernizira i pomakne naprijed.
Srbija je izgubljena u vremenu i prostoru. Na tim su postavkama svoju politiku gradili Slobodan Milošević, Vojislav Koštunica, Vojislav Šešelj, Aleksandar Vučić – i doveli Srbiju tu gdje sada jest. U crnu rupu. Zar je to i studentski gard? Nemaju baš ništa drugo osim – Kosovo je srce Srbije!?
Studenti ovakvim svojim stavom, koji ne pokazuje da su Vučiću alternativa, otkrivaju da se tu ništa ne mijenja, jer kao da ne mogu shvatiti da se Vučić može srušiti samo ako ljudima ponude drugačiju politiku, a ne istovjetnu ili čak radikalniju od njegove. Nema tu kruha, kako bi rekli Zagorci. Imaju li “studenti” logistiku, potencijal i snagu da se suoče sa svim kosturima kojima su pretrpani Vučićevi ormari i samo čekaju da počnu ispadati? Može li se pobijediti Vučić bez prepoznatljivog lica i lidera, koji će simbolizirati taj konkretni otpor Vučiću? Teško. Jer kada jednom Vučić padne (ne mora to biti na izborima, jer on ih ne namjerava izgubiti), tko su konkretna snaga i ljudi koji će se uhvatiti u koštac sa svim tim avetima i baucima Vučićeve politike i vlasti.
Srbija je potpuno ogrezla u “državotvorni” kriminal i “mafijaštvo”. Paravojne formacije gotovo su izjednačene s državnim represivnim aparatom. One postaju glavna Vučićeva poluga. Šef policije dogovara “mafijaška pomirenja”, a kad jedan ubije drugoga, ne samo da zataškava zločin nego, kako pišu srpski neovisni mediji, sudjeluje u uklanjanju leša i dokaza!? Vučićeva Srbija je društvo koje je u raspadu, potpuno dekadentno, posrnulo, gotovo izopačeno. Institucije, mediji, pravosuđe su samo figure upregnute u jedno – opstanak na vlasti po bilo koju cijenu, pa i onu možda najtragičniju. Vučić je klasični primjer političara – nakon mene potop. I on to ozbiljno misli. On je politički narcis koji će se do kraja boriti da opstane na vlasti.
U tom kaosu može izniknuti neki Vučić 2.0. Što onda?
Doduše, angažiran je u toj borbi za vlast od jutra do sutra. Stalno je u pokretu. Njegovi mediji rade sve u šesnaest. On neće i ne može ne biti na televiziji svaki dan ili stalno pametovati i “patnikovati” Srbima. Ide do kraja, a studenti sada, nekih pet-šest mjeseci prije izbora (tako je barem najavljeno), nemaju jasnog čovjeka na čelu svog pokreta, a osim užasavajućeg retrogradnog Memoranduma o Kosovu i zahtjeva za Rezolucijom o Jasenovcu, nemaju ništa drugo. Ni ekonomije, ni eurointegracija, ni zaostajanja Srbije, nema ni, ako baš žele, konkretnih prijedloga upravo o pitanju Kosova ili stava prema Republici Srpskoj.
Jer, ne bude li jasno definiranog lidera, u tom kaosu može izniknuti neki Vučić 2.0. Što onda? Opet za koju godinu prosvjedi, Slavije, biciklijade, “Gotov je” i slično. Pa, dokle?
No, rješava li Srbija time svoje probleme i prestaje li nakon toga plašiti regiju nad kojom stalno širi svoje destabilizirajuće pipke – od Kosova i Crne Gore do BiH, Makedonije, pa i šire po Balkanu. Iako studentska politička agenda nije europska (mislimo na ono što taj termin zbilja znači u političkom i svjetonazorskom kontekstu), već se samo naslanja na Vučićevu nacionalističku projekciju i nastoje apsurdno dokazati da bi oni bili bolji čuvari “srpstva” od njega, što se vidjelo iz govora akademika SANU-a Radomira Staičića.
Svi čekaju što je sljedeće. Neće valjda sada opet, za koji mjesec, neka nova “Slavija” ili neki novi Memorandum. Širenje Ćacilenda i tako unedogled. Bit će izbori, ako, recimo, Vučić ne kaže da je “država u opasnosti” – Hrvati i Albanci samo što nisu napali ili evo počinje Treći svjetski rat ili studenti-teroristi ugrožavaju državu i javni red i mir (lako se nađe povod) – da se uvede, recimo, izvanredno stanje. Ima Vučić puno toga na raspolaganju da otegne svoj neminovni kraj. A i pitanje je, ako studenti pobijede, znaju li što će s pobjedom? Znaju li što će ako Vučić ne prizna poraz? Konačno, i što ako on proglasi pobjedu na izborima? Sve su to pitanja koja u Srbiji čekaju brzi odgovor.
Related posts:
PROBLEMI ZA DODIKA: Nova istraga pokrenuta, rok curi
ŠOKANTNE NAJAVE DONALDA TRUMPA: “Uzet ćemo tu zemlju sto posto, ne isključujem ni vojnu silu…”
Vučić objavio dramatičan video, tvrdi da je ‘teror zavladao Srbijom’. Šta će se desiti 12. aprila?
KO BI GORE – SAD JE DOLE: Najbogatiji ljudi svijeta u problemima, evo čije su se milijarde najviše “istopile” posljednjih nekoliko dana….
IZ MUP-a ZDK O KOMANDIRU SPECIJALNE JEDINICE DAMJANU VIDOVIĆU: Tvrde da nije sjedio pored Milorada Dodika
Velika prevara: Kako je Bosanac ojadio Hrvatsku za više od dva miliona KM?
Genocid u Gazi: Kako je cijeli život sažet u jednu godinu
Novi rat protiv Irana: Kakva je uloga SAD-a i Izraela, šta je istina o protestima
HDZ-ovi ministri pravde Bunoza i Škobić zakočili preporuke Moneyvala: BiH opet ide na sivu listu, prijete nam drastične provjere svih novčanih transakcija
BURNA DEBATA PRED KAMERAMA: “Upis imovine entiteta u Brčkom je crvena linija i mora se zaustaviti…”
Powered by YARPP.
