Dominantni politički narativ posljednjih 15 godina u Banja Luci govori da je Sarajevo ‘inozemstvo’, slavi Srbe i gleda ka Beogradu.

 

 

 

Najteža politička kriza od završetka rata čvrsto drži zemlju u šaci. Kako se mladi ljudi osjećaju na terenu? Lokalni uvid iz Bosne.

 

 

Proljeće polako dolazi. Maglene naoblake lebde nad brdima iznad Sarajeva. Nebo je već danima sivo. Vrijeme se, čini se, uklapa i u raspoloženje ljudi na putu ka poslu – oni, kao i mnogi drugi, govore o najvećoj političkoj krizi od završetka rata.

 

 

Nije to lagano priznanje za zemlju koja se već godinama nalazi u trajnoj krizi. Ime koje svi ovdje spominju: Milorad Dodik iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Protiv predsjednika Republike Srpske (RS) – jednog od dva entiteta u zemlji – već više od mjesec dana vrijedi nalog za hapšenje, piše ugledni austrijski medij Weiner Zeitung.

 

 

Zajedno s premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom parlamenta Nenadom Stevandićem, optužen je za kršenje “ustavnog poretka”. Pokušali su zabraniti Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Visokog predstavnika – protektorat postavljen od strane UN-a – u RS. Ukratko: pokušaj puča.

 

 

Na sudu su osuđeni u prvom stepenu. Nakon što su izbjegli suđenje, izdat je nalog za hapšenje.

 

 

Samo, niko ne želi izvršiti hapšenje.

 

 

Dodika štiti do 40 naoružanih policajaca koji bi ga u hitnim slučajevima branili silom. Naredba dolazi iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Istražno-zaštitna agencija (SIPA), koja bi bila u stanju izvršiti hapšenje, procjenjuje da je rizik previsok. Snage EUFOR Althea, pod vodstvom EU, do sada nisu bile spremne podržati hapšenje.

 

 

Kako se mladi ljudi osjećaju povodom toga? Da bih to saznao, odlazim u Banju Luku.

 

 

Neposredno prije ulaska u grad, reklamni panoi se nizaju jedan za drugim. Svi sa istom porukom: “Predsjednik Dodik. Jedan za sve.” Čini se da suživot ovdje funkcionira dobro između svih etničkih i vjerskih skupina. Drugi najveći grad BiH čak je obnovio neke od džamija uništenih tokom rata. Tu je i medresa, islamska škola.

 

 

 

 

Ipak, dominantna je povezanost sa Srbijom. Na kioscima se izlažu novine bliske režimu iz Srbije, a na uličnim svjetiljkama vise i zastava Srbije i RS.

 

 

U kafićima se i dalje puši. Tu upoznajem dva mlada studenta. Obojica žele ostati anonimni, ali govore otvoreno.

 

 

“Ako inzistiramo na pisanju ćirilicom u RS, to radimo zato što je branimo”, kaže O. Za njega je Milorad Dodik, unatoč svim nedostacima, “legitimno izabran” predsjednik i mora braniti i sebe i RS.

 

 

Pokraj njega sjedi I. Ona više puta spominje da se u Banjoj Luci i njenom društvenom krugu i dalje razmišlja multietnički, ali istovremeno optužuje glavni grad: ‘Na primjer, u Sarajevu nema pravoslavnih škola’, kaže. Oboje smatraju da postoji “brutalna dominacija Visokog predstavnika”.

 

 

Njihov kolega, D., se slaže. “Zemlja mora polako početi raditi samostalno i ne treba joj Visoki predstavnik,” kaže. Ovog 29-godišnjaka često posjećuju bošnjački prijatelji u Sarajevu, a pozvan je i na iftare tokom Ramazana. On budućnost zemlje vidi u Evropskoj uniji.

 

 

Nisu sami u svom mišljenju. Ali još više ljudi nekritički preuzima režimsku propagandu.

 

 

Za Tanju Topić iz lokalnog ureda Friedrich-Ebert Stiftung, to je “užasna indoktrinacija”. Mediji i akademska zajednica radili su na tome da legitimiraju režim i njegove narative, kaže politologinja za WZ.

 

 

“Dominantni politički narativ posljednjih 15 godina govori da je Sarajevo ‘inozemstvo’, slavi Srbe i gleda ka Beogradu. Povrh toga, ovdje imamo sistem izgrađen na političkoj korupciji,” objašnjava Topić.

 

 

Stari ratni ciljevi nikad ispunjeni

 

 

Režim Milorada Dodika godinama radi na secesiji. Cilj je odvajanje RS od Bosne i Hercegovine. “Države Bosne i Hercegovine nema,” ponavljao je posljednjih godina.

 

 

Ali koji su korijeni ove krize? To zna Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Oko zgrade između mostova Drvenija i Čobanija, utjecaji Istanbula i Beča isprepliću se u gradskom pejzažu. Ovdje Turčalo dijeli vrijeme između predavanja i istraživačkog rada – uvijek ima posla.

 

 

“Ratni ciljevi ovdje nikada nisu napušteni,” kaže politolog o uzrocima krize za WZ. “Da su to uistinu učinili usvajanjem Dejtonskog ustava, mogli bi postići kompromise i izgraditi konsenzus za dalji razvoj države.”

 

 

Tokom rata u Bosni, međunarodna zajednica bila je pasivna, personificirana kroz UN-ove plave kacige. Intervenirala je tek nakon genocida u Srebrenici u julu 1995. Rat je okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom u novembru iste godine, ostavljajući zemlju u disfunkcionalnom sistemu.

 

 

Danas je tenzija slična.

 

 

Pored Milorada Dodika i njegovog kriminalnog miljea, Dragan Čović sa svojom strankom Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) također radi na ostvarenju ratnih ciljeva starih tri decenije. On gura promjenu izbornog zakona prema etnonacionalističkim kriterijima, kako bi dodatno podijelio zemlju po etničkim linijama. Time bi se ljudi i dalje definisali samo kao Hrvati, Srbi ili Bošnjaci – a ne kao građani Bosne i Hercegovine.

 

 

“Čović traži strateške partnere i želi spasiti svoju političku karijeru. Ali Dodikov pad bi označio i kraj Draganu Čoviću i HDZ strukturama,” kaže Turčalo. Ova dva nacionalista su bliski saveznici i koriste jedan drugome.

 

 

Sigurnosna situacija upitna

 

 

“Misliš li da dolazi novi rat?” – pitanje koje su si mnogi u zemlji postavljali posljednjih nedjelja. Krize su ovdje već postale konstanta. Sada se mnogi ponovo brinu o svojoj sigurnosti.

 

 

Koliko je situacija ozbiljna, najbolje vidi Zlatko Miletić. Parlamentarac je obnašao dužnosti u različitim sigurnosnim agencijama prije nego što je 2018. izabran u parlament.

 

 

Miletić kritikuje sistematsko i ciljano slabljenje bosanskih sigurnosnih institucija već godinama, ali nitko nije htio slušati. Granična policija je, kako kaže, kontinuirano oslabljivana od 2017. godine.

 

 

“Na državnom nivou nedostaje više od 1.300 policajaca, a vlada se ne bavi ozbiljno ovim pitanjem. Ne planiraju se nikakve mjere,” kritizira on u razgovoru za WZ.

 

 

Ovo igra u ruku secesionističkim političarima. Međutim, sigurnosni stručnjak upozorava da se ne smiju normalizovati snovi o otcjepljenjima u Evropi.

 

 

“Ova vrsta narativa ne smije se smatrati normalnom i propagirati. To nije normalno. I mi u Bosni i Hercegovini to nikada nećemo prihvatiti.”

 

 

“Potreban je potpuni restart”

 

 

Prije nekoliko dana, njemačka državna ministrica za Evropu, Anna Lührmann, bila je izložena prijetnjama u Banjoj Luci i morala je napustiti grad. Zajedno s austrijskom ministricom vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger, uvela je sankcije protiv Dodika, Stevandića i Viškovića.

 

 

“Dodik naziva Lührmann fašistkinjom, ali se redovno sastaje s predstavnicima AfD i FPÖ. Mnogima nije jasno koja je točno njegova pozicija,” kaže Topić. Nakon jedne konferencije za novinare, vrijeđao je obje ministrice nazivajući ih “lezbijkama”.

 

 

Dodik, koji je na početku svoje karijere prije 20 godina bio promoviran kao “svjež vjetar”, autokratski kontrolira srpski dio zemlje. Drži medije i državne institucije čvrsto u rukama i koristi svoju poziciju za bogaćenje sebe i svog okruženja – on i njegova porodica su povezani s više kompanija i neprestano se bogate.

 

 

Već 2010. godine počeo je govoriti o otcjepljenju. To još jednom pokazuje da su korijeni duboki i da će trebati vremena da se ova kriza prevlada. Topić čak smatra da je potreban “potpuni restart”.

 

Zastoji na putu – metafora za BiH?

 

 

Na povratku, na putu se stvorila gužva. Već se smračilo, ali je cesta ipak prepuna vozila. Brzo se formirala kolona duga kilometrima koja se jedva pomicala. Neki vozači su se okretali i odlazili. Trebalo je skoro dva sata da službe za čišćenje intervenišu i riješe mjesto nesreće. Kolona se polako ponovo pokrenula.

 

 

Ostaje samo pitanje: kada će se Bosna i Hercegovina pomaknuti s mrtve tačke?

 

(SB)

AUSTRIJSKI MEDIJ PIŠE: “Najteža politička kriza drži državu u šaci. Hoće li izbiti novi rat u BiH?”