Vidljivo je da stranke tzv. Trojke pokazuju ambivalentan odnos prema Dodiku. Slično zaštitničko ponašanje prema Dodiku primjećuje se i od strane visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, što dodatno potvrđuje složenost i dubinu njegovog političkog utjecaja u zemlji.
Prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana u intervjuu za Stav govori o preidzbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini, Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću, Trojki, budućnosti BiH, euroatlantskim integracijama “slučaju Iran”…
U Bosni i Hercegovini nikada ranije nije počela predizborna kampanja. Denis Bećirović je objavio svoju kandidaturu za još jedan mandat u Predsjedništvu BiH, učinio je to i Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH, potom kandidat Demokratske fronte Slaven Kovačević. SDA tradicionalno, ime kandidata će objaviti u maju, nakon što se provede unutarstranačka procedura. Kada je riječ o strankama s hrvatskim predznakom, posebnu tu mislim na HDZBiH Dragan Čović još uvijek mudro šuti, a isti je slučaj i sa strankama čije je sjedište u Banjoj Luci.
Zbog čega je po Vašem mišljenju kada govorimo prvenstveno o kandidatima koji se bore za glasove iz bošnjačkog biračkog bazena krenulo ovako rano krenulo se sa kampanjom za Predsjedništvo BiH?
Rani početak predizborne kampanje prije svega pokazuje da se politički prostor unutar bošnjačkog biračkog tijela nalazi u fazi prekompozicije. Moglo bi se reći i narodnom izrekom: “prvi mačići se bacaju u vodu”. Stranke i kandidati nastoje što ranije zauzeti pozicije i oblikovati politički narativ prije nego što se kristaliziraju konačni kandidati najvećih stranaka. Posebno je to vidljivo u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koja tradicionalno nosi snažan simbolički i politički značaj. Drugi razlog ranog starta kampanje leži u fragmentiranosti političke scene u Federaciji BiH. U takvom okruženju kandidati nastoje što prije mobilizirati birače, svjesni da će izbori u velikoj mjeri biti odlučeni sposobnošću konsolidacije vlastitog političkog bloka. Rani ulazak u kampanju omogućava im testiranje političkog terena, mjerenje nivoa podrške i, ako je potrebno, redefiniranje strategije. Treći faktor je opće nepovjerenje prema postojećim političkim aranžmanima i vladajućim koalicijama. U takvom ambijentu kandidati nastoje preuzeti inicijativu i nametnuti teme koje će dominirati političkom agendom u narednim mjesecima. Ipak, ključno pitanje za političku dinamiku, ali i konačne rezultate izbora u BiH, bit će izbor kandidata Stranke demokratske akcije (SDA) za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Upravo taj izbor značajno će oblikovati raspodjelu snaga i politički krajolik pred oktobarske izbore. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da će u narednom mandatu predsjedavajući Vijeća ministara BiH biti Bošnjak, te da se u ovoj godini bira novi vrhovni vjerski poglavar – reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, što ima posebnu važnost i ulogu kod Bošnjaka.
Kada sve sagledate realno i argumentirano, koje su po Vama najveće političke greške koji su učinile stranke Trojke u ovom mandatu, a na štetu su Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine?
Najveća politička greška Trojke bila je što su dopustili da budu instalirana i nametnuta vlast, pri čemu je na kratko suspendiran ustavni okvir, što jasno pokazuje njihov demokratski deficit i političku nesigurnost. Nedostatak jasno definirane strategije državne politike bio je posebno vidljiv, jer su ključne poluge vlasti faktički prepustili Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, odnosno njihovim strankama, SNSD-u i HDZ-u BiH. Ulazak u vlast, i to kao izborni gubitnik – jer Trojka nije bila pobjednik prethodnih izbora – bez jasnog i dugoročnog političkog programa, doveo je do toga da su ključne odluke često donosili reaktivno, a ne strateški. Druga velika greška bila je potcjenjivanje političkog kapaciteta partnera iz Republike Srpske i dijela hrvatskog političkog korpusa. Politika u Bosni i Hercegovini zahtijeva duboko razumijevanje odnosa snaga i historijskog konteksta, a pojedini potezi Trojke pokazali su nedostatak takve procjene, posebno kada su lični interesi prevladavali nad državnim. Treći problem bio je komunikacijski. Vladajuća struktura nije uspjela uvjerljivo objasniti javnosti svoje odluke i poteze, što je stvorilo dojam političke neodlučnosti, gubitka inicijative i poraza tokom ovog mandata. U političkom prostoru kakav je Bosna i Hercegovina, percepcija često ima jednaku, pa čak i veću težinu od samih realnih političkih rezultata.
Dijelite li mišljenje onih koji kažu kako se Trojka počela ponašati kao da je izgubila kompas, nakon što je iz BiH otišao američki ambasador Michael Murphy, za kojeg se zna da je glavni krivac za izbacivanje iz vlasti izbornog pobjednika SDA, a uvlačenje odnosno nametanje stranaka Trojke. Sam Čović je priznao da mu je to greška što je poslušao Murphya, a nerijetko takve izjave se mogu čuti i od Milorada Dodika. Šta smo izgubili, a šta naučili iz ovo još jednog političkog eksperimenta koji stranci provode u BiH?
Odlazak jednog ambasadora, pa makar i američkog, ne bi smjelo imati presudan utjecaj na stabilnost političkog sistema jedne države. Štaviše, u praksi se često može uočiti da, primjerice, Igor Kalabuhov, ruski ambasador u BiH, ima veći politički utjecaj od bilo kojeg drugog stranog diplomate u zemlji. Realnost Bosne i Hercegovine, međutim, pokazuje da međunarodni akteri često igraju značajnu ulogu u unutrašnjim političkim procesima. Takva dinamika nije specifična samo za BiH, već je karakteristična i za mnoga post-konfliktna društva. Politički eksperiment u formiranju vlasti nakon prošlih izbora jasno je pokazao koliko je sistem BiH osjetljiv na vanjske utjecaje. Iz tog iskustva Bosna i Hercegovina mora izvući ključnu pouku: politički procesi moraju se sve više vraćati u okvir domaćih institucija i lokalnih političkih aktera. Najveći gubitak u ovom kontekstu je percepcija političke nestabilnosti, dok je najveća lekcija da nijedna politička konstrukcija ne može dugoročno opstati bez snažnog unutrašnjeg demokratskog kapaciteta i legitimnog podržavanja od strane građana.
Pred nama su Opći izbori u oktobru ove godine. Nazire li se već sada po Vašem mišljenju ko bi mogao biti izbornim pobjednikom, koje bi stranke mogle činiti koaliciju? Kakve su Vaše prognoze?
Prema trenutnim trendovima, pred nama je izuzetno neizvjesna izborna utrka. U ovom trenutku teško je precizno prognozirati ko bi mogao biti pobjednik. Bosanskohercegovačka politička scena već godinama funkcionira unutar relativno stabilnih biračkih baza, no postoje i određeni pomaci koji mogu značajno utjecati na izborni rezultat. Najvjerovatnije je da će i nakon oktobarskih izbora biti potrebni složeni koalicijski pregovori. Politička struktura BiH gotovo uvijek rezultira formiranjem vlasti zasnovane na kompromisu između nekoliko političkih blokova. Stoga ključno pitanje nije samo ko će osvojiti najviše glasova, nego ko će imati kapacitet da oblikuje stabilnu parlamentarnu većinu. Posebno je značajno koga će Stranka demokratske akcije (SDA) kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, jer već sam izbor kandidata u velikoj mjeri može nagovijestiti i konačnog izbornog pobjednika.
Kosponzorstvo rezolucije o “slučaju Iran” u Vijeću sigurnosti BiH izazvalo je politički rat i međusobne prozivke na relaciji član Predsjedništva BiH Željko Komšić i ambasadora BiH pri UN-u Zlatka Lagumdžije. Kako Vi gledate na sve ovo, počev od toga da smo kosponzori, pa do ovog prepucavanja?
Vanjska politika Bosne i Hercegovine mora se voditi jasno definiranom strategijom i utemeljenim institucionalnim konsenzusom, uz posebnu odgovornost prema prijateljskim državama. Kada odluke iz oblasti vanjske politike prerastu u javne političke sukobe, to šalje signal institucionalne slabosti države i slabi njenu međunarodnu poziciju i reputaciju. Bosna i Hercegovina mora pažljivo balansirati svoje međunarodne odnose, a svaka diplomatska inicijativa u savremenim geopolitičkim okolnostima mora biti dosljedno koordinirana unutar državnih institucija. Javna polemika između visokih državnih funkcionera oko vanjskopolitičkih pitanja nikada ne šalje dobru poruku međunarodnoj zajednici i može narušiti kredibilitet države. U tom kontekstu, Zlatko Lagumdžija, kao ambasador u UN-u, ne bi trebao samostalno donositi odluke koje imaju presudni značaj za vanjsku politiku. Njegovo djelovanje mora biti u skladu s državnim interesima, jer iz njegove političke karijere znamo da njegova inercija ponekad nije pratila zaštitu državnih interesa, pa čak je ponekad bila i u suprotnosti s pravnim okvirima.
Milorad Dodik jeste smijenjen, tu su i sudske zabrane, ali i dalje je predsjednik SNSD-a. Vlada iz sjene ali nema više nikakve odgovornosti, kakvu je imao kao predsjednik entiteta RS. Skinut je i sa američke crne liste. Koliko je on zapravo ojačao svim ovim, iako nas stranke Trojke uvjeravaju da je pometen, pobrisan…?
Politički utjecaj Milorada Dodika ne smije se potcjenjivati, jer u okruženju obilježenom kriminalom i korupcijom uvijek su mogući neočekivani i opasni politički manevri. Dodik danas raspolaže snažnim obavještajnim mrežama i ogromnim kapitalom, te, čini se, nastoji ostvariti političku osvetu Robertu Golobu, čija je vlada zabranila njegov ulazak u Sloveniju. U tom kontekstu podržava Janeza Janšu i Slovenačku demokratsku stranku (SDS), uz vanjske utjecaje, uključujući Orbanovu Mađarsku, ruske geopolitičke resurse i kapital od oko tri milijarde eura lociran u Sloveniji preko oligarhije. Ove aktivnosti čine ga ozbiljnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Slovenije, jer djeluje u smjeru utjecaja na slovenačku političku scenu i instaliranja vlasti po vlastitoj mjeri. Iako je formalno izgubio određene funkcije, njegova politička infrastruktura i dalje postoji kroz stranku i mrežu saveznika. U političkim sistemima poput bosanskohercegovačkog često se događa da lideri zadrže značajan utjecaj i izvan formalnih institucija. Dodik i dalje ima stabilnu političku bazu i snažan utjecaj u Republici Srpskoj, što čini tvrdnju o njegovom potpunom političkom nestanku netačnom. Politička realnost je znatno složenija.
Vidljivo je i da stranke tzv. Trojke pokazuju ambivalentan odnos prema Dodiku, što se očituje u tihu podršku: izostanak implementacije presude o zabrani političkog djelovanja, brisanje iz sudskog registra kao predsjednika SNSD-a i nepreduzimanje krivičnih postupaka pred nadležnim tužilaštvom u Washingtonu, D.C., u vezi s njegovim govorom mržnje i negiranjem genocida. Naravno, još uvijek nije kasno da pravosudni organi SAD-a pokrenu istragu i, ako bude potrebno, podignu optužnicu protiv Dodika. Slično zaštitničko ponašanje prema Dodiku primjećuje se i od strane visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, što dodatno potvrđuje složenost i dubinu njegovog političkog utjecaja u zemlji.
Da li je po Vašem mišljenju moguće raskinuti najjači politički savez koji egzistira u BiH Dodik-Čović? Ponekad “zavarniči” između njih kao na primjeru Thompsona, ili evo sada Dodik najavljuje da će zabraniti okupljanje HVO-a u Derventi, a godinama mu to nije smetalo. Ili je to tek puka predstava za javnost?
Politički savezi u Bosni i Hercegovini često su prije svega pragmatične prirode i zasnivaju se na podudarnosti političkih interesa, a znatno rjeđe na ideološkoj bliskosti. Savez između Milorada Dodika i Dragana Čovića upravo je takvog karaktera te u velikoj mjeri reflektira i šire političke interese i utjecaje dviju susjednih država. Povremene političke tenzije koje se pojavljuju između njih uglavnom imaju taktički karakter i služe unutrašnjim političkim potrebama, pa ih ne treba nužno tumačiti kao stvarni raskid političkog partnerstva. Sve dok postoji podudarnost u ključnim političkim ciljevima i interesima, realno je očekivati da će takav oblik političkog savezništva i dalje opstajati na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.
Kako Vi tumačite jedan, nazovimo ga fenomen, da samo Bošnjaci prozivaju rahmetli Aliju Izetbegovića i optužuju ga za “podjelu BiH”, “za izdaju”, dok nikada od Srba i Hrvata u BiH nismo čuli da su rekli ijednu ružnu riječ za svoje političke predvodnike tokom agresije na BiH, ali i nakon okončanja. Naprotiv, veličaju svoj politički i vojni vrh, sve osuđeni ratni zločinci, dočekivali su ih po povratku iz Haga, finansiraju ih iz budžeta. Šta se to događa sa Bošnjacima?
Svako društvo koje prolazi kroz fazu političkog i historijskog preispitivanja prirodno ulazi u proces kritičke analize vlastite prošlosti. U tom kontekstu rasprave o ulozi Alija Izetbegović nisu same po sebi negativna pojava. Naprotiv, one mogu biti znak političke i društvene zrelosti. Problem nastaje onda kada se takve rasprave pretvore u političku instrumentalizaciju historije ili u pokušaje delegitimizacije ključnih historijskih procesa. Dok druge političke zajednice često grade relativno homogen narativ o svojoj prošlosti i političkom vodstvu iz ratnog perioda, bošnjačko društvo nerijetko ulazi u pretjerane i ponekad destruktivne unutrašnje polemike koje mogu oslabiti zajedničku političku poziciju i historijsku samosvijest. Zbog toga je potrebna uravnotežena i odgovorna historijska analiza koja će objektivno sagledati i uspjehe i eventualne greške političkog vodstva tog vremena, ali bez negiranja ključnih historijskih činjenica o odbrani i opstanku države Bosne i Hercegovine. Treba imati na umu i širi globalni kontekst: u svijetu postoji više od 900 naroda, ali samo dio njih ima vlastitu državu. Bosna i Hercegovina je jedna od 193 članice Ujedinjenih nacija, što samo po sebi govori o historijskoj i političkoj vrijednosti njenog opstanka i međunarodnog priznanja.
Budućnost BiH. Euroatlantske integracije. Kako doći do zacrtanih ciljeva? Koji je put? Ko nam može pomoći u lobiranju? Pred nama je Samit NATO-a u Ankari. Šta konkretno uraditi?
Euroatlantske integracije ostaju jedan od ključnih strateških ciljeva Bosne i Hercegovine. Put ka tim integracijama zahtijeva prije svega političku stabilnost, funkcionalne i efikasne institucije te dosljedno provođenje neophodnih reformi. Paralelno s tim, Bosna i Hercegovina mora razvijati proaktivnu i strateški usmjerenu diplomatsku politiku, jačajući odnose s državama koje dosljedno podržavaju njen euroatlantski put. Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) već zadovoljavaju najviše NATO standarde, što dodatno otvara prostor za ubrzani ulazak zemlje u NATO. Posebno značajnu ulogu u tom procesu mogu imati regionalni partneri, ali i države s jakim političkim i sigurnosnim utjecajem unutar NATO-a i Evropske unije. Predstojeći samit NATO-a u Ankari predstavlja važnu priliku da Bosna i Hercegovina reafirmira svoju opredijeljenost euroatlantskim integracijama i jasno artikulira vlastite sigurnosne i političke prioritete.
Važno je naglasiti i da Bosna i Hercegovina već raspolaže pravnim i institucionalnim okvirom koji omogućava napredak prema članstvu u NATO-u. U tom kontekstu, dio odgovornosti sada leži i na samom NATO savezu, jer upravo ta organizacija odlučuje o prijemu novih članica. Ipak, ključ dugoročnog uspjeha ostaje u unutrašnjim reformama, političkoj odgovornosti i postizanju šireg konsenzusa o strateškim ciljevima države.
(Stav)
Related posts:
Tuzlom se orile pjesme Baje Malog Knindže i Danice Crnogorčević: Podnešene krivične prijave
Velić: Zašto šuti SIPA? Babić danas betonira krstove u mezarju, sutra će krenuti na džamije
ČOVIĆ JEDVA DOČEKAO MURPHYJEV ODLAZAK: “Od toga neće biti ništa…”
ŽARKO PUHOVSKI ZA “SB” O KRAJU SUĐENJA MILORADU DODIKU: “Stjeran je u kut i sada igra na staru, besmislenu feudalnu formulu ‘entitet to sam ja'”
Sve to plaćaju građani: Bradara ima sedam savjetnika, ko je sve uhljebljen u ministarstvima
KAPIDŽIĆ PITA: “Gdje su sada Trojkini ‘stand up’ analitičari tipa ‘Marić’, ekonomski genijalci tipa ‘Hadžić’ i novinarski istraživači tipa ‘Hadžifejzović’ da nam pojasne…”
I konobar u BiH, ako mu na kraju smjene nedostaje 5 KM, mora to da nadoknadi… A kada neko ukrade milione – ništa!
Čiji je zapravo advokat firme Viaduct? Iz SNSD-a uzvrćaju udarac PDP-u: Bio je savjetnik Stanivukoviću
PIŠI PROPALO: Izbjegnut Dodikov debakl, Vukanovićeve najave se ostvarile…
„I DOĐE NAMA U SRBIJU BOSANAC DA NAM DRŽI LEKCIJE KO JE PRAVI SRBIN…“: Burne reakcije nakon istupa Milorada Dodika…
Powered by YARPP.
