Danas, dok on bira na koju će bol zatvoriti oči, ostavlja nas da se pitamo da li su principi zaista univerzalni ili su, nažalost, rezervirani samo za one u kojima prepoznamo sebe.
U analima intelektualne historije s kraja 20. stoljeća, malo je figura koje su ostavile tako dubok trag u kolektivnoj svijesti Bosne i Hercegovine kao što je to učinio Bernard-Henri Levy. BHL, kako ga skraćeno zove svjetska javnost, bio je onaj bijeli vitez u raskopčanoj košulji koji je, dok su se evropske diplomate skrivale iza birokratskih fraza, stajao na sarajevskim ulicama pod snajperima, tvrdeći da se na Miljacki brani čast civilizacije. Za Bosnu, on je bio i ostao simbol angažiranog intelektualca koji ne poznaje strah.
Ipak, decenijama kasnije, dok gledamo slike razaranja s Bliskog istoka, ista ta figura izaziva osjećaj duboke začuđenosti.
Čovjek koji je u sarajevskom multikulturalizmu vidio “evropski ideal” i koji je plakao nad sudbinom opkoljenog grada, danas zauzima rigidnu distancu prema palestinskom pitanju. Kako je moguće da isti senzibilitet koji je prepoznao nepravdu nad jednim narodom u srcu Evrope, ostaje imun ili čak skeptičan prema težnjama drugog naroda za slobodom i državom?
Levyjeva podrška Bosni bila je utemeljena na ideji “univerzalnih vrijednosti”. On je u Izetbegovićevoj Bosni vidio borbu protiv fašizma i etničkog čišćenja. U njegovoj viziji Bosna je bila žrtva, a agresor je bio personifikacija mraka. Međutim, kada se fokus pomjeri na Palestinu, Levyjeva optika se dramatično mijenja. Umjesto univerzalne borbe za samoodređenje, on tamo vidi kompleksan geopolitički čvor u kojem primat daje sigurnosti Izraela, države koju smatra jedinom istinskom demokratijom u regiji.
Njegova podrška pravu na samoopredjeljenje, čini se, nije principijelna, već uvjetna – dobijate je samo ako se vaša borba može brendirati kao odbrana “zapadnih liberalnih vrijednosti”.
Ovakav pristup govori da za Levyja postoje “vrijedne” i “manje vrijedne” žrtve – jedne koje zaslužuju državu, i druge koje su osuđene na tišinu jer se njihova patnja ne uklapa u njegovu binarnu podjelu svijeta na “prosvijećene” i “fanatike”.
Začuđujuće je, međutim, s kolikom lakoćom Bernard-Henri Levy odbacuje paralele. Dok je u Bosni zagovarao vojnu intervenciju protiv jačeg agresora, u kontekstu Gaze i Zapadne obale on često koristi diskurs o “borbi protiv terorizma” koji nerijetko briše liniju između militantnih grupa i civilnog stanovništva. Za čovjeka koji je napisao “Ljiljan i pepeo”, pepeo Gaze kao da nema istu težinu.
Možda se odgovor krije u njegovom shvatanju prosvjetiteljstva. Za Levyja, Izrael je ispostava zapadnih vrijednosti na Bliskom istoku, dok mu palestinski pokret, često obojen religijskim tonovima koje on, ruku na srce, baš i ne voli, djeluje kao antiteza onome za šta se borio u Sarajevu. Ali, zar nije i Bosna 1990-ih bila suočena s istim optužbama? Zar tadašnji protivnici Bosne nisu koristili identičnu retoriku o “opasnosti od radikalizma” kako bi opravdali opsadu? Levy je tada te argumente briljantno dekonstruirao. Zašto to ne čini i danas?
Levy, jasno je, ima pravo na lična uvjerenja i historijske lojalnosti. Njegova veza s Izraelom je duboka, identitetska i intelektualna. Ali, ostaje začuđenost kod onih koji su ga slušali devedesetih. Ako je ljudska patnja univerzalna, a pravo na dom neprikosnoveno, onda granice te empatije ne bi smjele prestajati na obalama Mediterana. Bernard-Henri Levy je naučio Bosance da intelektualac mora biti tamo gdje boli. Danas, dok on bira na koju će bol zatvoriti oči, ostavlja nas da se pitamo da li su principi zaista univerzalni ili su, nažalost, rezervirani samo za one u kojima prepoznamo sebe.
(Stav)
Related posts:
Iz NATO-a za Fokus: Posvećenost BiH ostaje čvrsta, nećemo dopustiti da nastane sigurnosni vakuum
POLITIČKO PARTNERSTVO POD MOTOM “PREGLASAJMO SE U DOBROJ ATMOSFERI I U NAJBOLJOJ VJERI”: Hoće li se sada Dragan Čović izviniti Nerminu Nikšiću?
TUŽNA VIJEST ZA DODIKA I NJEMU SLIČNE ZLOBNIKE: Ponovo radi sarajevska kancelarija USAID-a!
IMAJU NEŠTO ZAJEDNIČKO: I Milorad Dodik, nakon Rame Isaka, “zajahao” konja
Konaković najavio nove izazove i unutarstranačke reforme: Neki su rondali jer se stranka ne posprema, a sad …
Bursać: Patološki strah fine gradske raje od unitarizma!
Banjalučki profesor Duško Vejnović o rješenju za Republiku Srpsku
NA SVEČANOJ AKADEMIJI, DENIS BEĆIROVIĆ PORUČIO: “OS BiH su vojska svih nas – jačanje kapaciteta i put ka NATO-u ostaju prioritet”
ŽELJKO KOMŠIĆ ZA BEOGRADSKI LIST “DANAS”: “Vlast u FBiH je nametnuta po želji Plenkovića. Milorad Dodik je najvažniji čovjek Zagreba u BiH!”
Ramo Isak se oglasio: Dodik čuva svoju zadnjicu i brutalno laže. Zna da bi mogao biti uhapšen u pidžami
Powered by YARPP.
