No, dodaje, „živimo u državi gdje se zakoni i Ustav ne poštuju“.

 

 

 

Od presude preko tumačenja do nadležnosti – može li ili ne može Milorad Dodik ostati predsjednik SNSD-a? Ima li sive zone i ko ju je uspostavio? Gosti emisije Plenum FTV-a bili su Vlado Adamović i Vehid Šehić.

 

 

Prema njegovim riječima, odluka Suda BiH bila je pravosnažna i u skladu s procedurama, te je nakon nje Centralna izborna komisija reagovala uobičajeno.

 

 

„To nije nevažno, jer time prestaje svaka zabuna. Kada sudske presude postanu izvršne, one se počinju provoditi nakon drugostepene odluke, što je bio slučaj i u ovom predmetu. Nakon pravomoćnosti odluke Suda BiH reagovala je i Izborna komisija, što je redovna praksa.“

 

 

Adamović objašnjava i razliku između redovnih sudova i Ustavnog suda, naglašavajući posebnu ulogu ovog tijela.

 

 

„Ustavni sud ima posebnu ulogu, on ne presuđuje kao redovni sud, već štiti ljudska prava i slobode. Njegove odluke mogu imati uticaj na ranije presude ako se utvrdi da su prava prekršena. Ako bi Ustavni sud donio odluku koja mijenja meritum prethodnih odluka, to bi moglo stvoriti potrebu da se čitav postupak vrati unazad, ali to ne smije biti prepreka primjeni prava.“

 

 

Ističe da se pravo mora primjenjivati dosljedno, bez obzira na političke i finansijske okolnosti. „Pravo se mora primjenjivati bez obzira na troškove ili poteškoće. Ono ne smije biti uslovljeno ničim.“

 

 

Govoreći o mogućim posljedicama po odluke Centralne izborne komisije, Adamović navodi da bi poništavanje pravne osnove za oduzimanje mandata moglo obavezati CIK da povuče i svoju odluku.

 

 

„Ako bi pravna osnova za oduzimanje mandata bila stavljena van snage, to bi značilo da CIK mora povući i svoju odluku. Ipak, politička stranka nije pravni subjekt u smislu koji zakon propisuje.“

 

 

Pojašnjava da političke stranke nemaju status državnih organa, pa se u njima ne može obavljati službena dužnost u pravnom smislu.

 

 

„Zakon postavlja tri kumulativna uslova koja se moraju ispuniti. Mora se raditi o organu države, o službenoj dužnosti i o zaposlenju. Politička stranka ne ispunjava te uslove, jer nije organ države. Zato se službena dužnost ne može obavljati u političkoj stranci.“

 

 

Adamović dodaje da sud nije izvorni tumač zakona kada je riječ o primjeni pravnih posljedica izvan krivičnog postupka. „Sud odlučuje o krivnji i kazni, a institucije koje primjenjuju pravne posljedice tumače pravo u okviru svoje nadležnosti.“

 

 

Govoreći o odnosu politike i prava, upozorava na opasnost kada se pravni sistem podredi političkim interesima.

 

 

„Kada pravo postane nemoćno, politika se neminovno umiješa, a tada dolazi do pravnog haosa. Postojala je snažna intencija da se pravnim putem postigne da Milorad Dodik ne bude predsjednik stranke, ali to zakonski nije moguće.“

 

 

Kao ključni argument navodi odredbe Krivičnog zakona BiH koje jasno definišu službenu dužnost isključivo u okviru institucija države.

 

 

„Krivični zakon BiH jasno kaže da se povreda službene dužnosti odnosi na službenu ili odgovornu osobu u institucijama BiH. Politička stranka nije institucija BiH, pa se ta odredba ne može primijeniti.“

 

 

Na kraju pojašnjava i razlike između državnog i entitetskog zakonodavstva. „Zakon BiH definiše službenu dužnost funkcionalno – ona se može obavljati samo u institucijama BiH. Krivični zakon Federacije BiH to određuje teritorijalno, jer navodi da se službena dužnost obavlja u Federaciji, a ne u institucijama. To pokazuje razliku u pristupu, a u osnovi je sve – politika.“

 

 

Na pitanje kakve posljedice može izazvati eventualna odluka o privremenoj mjeri, bivši sudija i član CIK-a BiH Vehid Šehić kaže da je teško predvidjeti ishod.

 

 

„Ako bi Sud donio privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje kazne, to bi moglo izazvati određene probleme, ali možda bi i doprinijelo većoj stabilnosti“, kazao je.

 

 

Šehić se osvrnuo na dopis Suda Bosne i Hercegovine, poručivši da situacija nije do kraja jasna i da postoji prostor za različita tumačenja.

 

 

„Politički utjecaj pojedinaca u ovoj državi i dalje je snažan. Nažalost, još uvijek nemamo demokratske stranke – jedna osoba odlučuje o svemu i njen utjecaj je i danas nesporan“, rekao je.

 

 

Dodao je da bi trebalo posebno proučiti posljedice sudske odluke i izrečene kazne zatvora, jer se „vidi da je jedna od posljedica prestanak mandata predsjednika“.

 

 

„U zakonu se ne spominje eksplicitno politička stranka, jer stranka nije državni organ. One su registrovane po posebnom zakonu i imaju status pravnog lica. Međutim, pitanje da li je predsjednik stranke službeno lice – ostaje otvoreno“, pojašnjava Šehić.

 

 

„Demokratske stranke bi same riješile taj problem“

 

 

Komentarišući mogućnost da Dodik ostane predsjednik SNSD-a, Šehić ističe da bi sve zavisilo od postupanja nadležnog suda u Banjoj Luci.

 

 

„Logično bi bilo da ne može ostati predsjednik, jer je osuđen na kaznu zatvora dužu od šest mjeseci. Da imamo demokratske stranke koje poštuju institucije ove države – on bi sam podnio ostavku“, kazao je.

 

 

No, dodaje, „živimo u državi gdje se zakoni i Ustav ne poštuju“.

 

 

„Odluke suda se ignorišu, pravosudne institucije napadaju, i sve se tumači onako kako kome odgovara“, upozorava Šehić.

 

 

Govoreći šire o političkoj kulturi u regionu, Šehić kaže da većina stranaka na Balkanu funkcioniše po autoritarnom modelu.

 

 

„To nije samo slučaj Bosne i Hercegovine. I u Crnoj Gori, i u Hrvatskoj, i u Srbiji imamo stranke u kojima je jedan čovjek alfa i omega – utjecajniji od premijera, ministara, pa i same vlade“, zaključio je Šehić.

 

 

Pogldajte video:

 

 

 

(SB)

BURNA DEBATA PRED KAMERAMA: Adamović i Šehić – oči u oči -“Može li Milorad Dodik ostati…”