Prvi put nakon dugo vremena neko je rekao: “Dosta. Prvo vratite pare, pa onda otvarajte granične prelaze i režite vrpce pred kamerama koliko hoćete.”

 

 

 

Prvi put nakon dugo vremena neko je rekao: “Dosta je više! Prvo vratite pare, pa onda otvarajte granične prelaze i režite vrpce pred kamerama koliko hoćete. Krnjić je uradio ono što bošnjačka politika godinama nije smjela. Nije popustio pod ucjenama. Nije dao dušu i obraz za jednu fiktivnu vrpcu na jednom još neupotrebljivom graničnom prelazu.

 

 

Da živimo u zemlji koja ne slavi ucjenjivače, prevarante, trgovce maglom i političke paćenike, potez Zijada Krnjića bio bi samo mala vijest u trećoj rubrici, negdje ispod prognoze, ukrštenice i sudoku polja. Ali Bosna i Hercegovina nije normalna zemlja. To je prostor u kojem je Dodikovo ucjenjivanje postalo jutarnja kafa, Čovićevo podmetanje politički desert, a servilno klimanje glavom takozvanih “sarajevskih političara” redovna poslijepodnevna tradicija.

 

 

I zato je, u ovakvoj državi, svaki čovjek koji se uspravi, pogotovo ako se uspravi sam — veličina.

 

 

A danas je tu veličinu pokazao Zijad Krnić: stručni član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, čovjek koji nije htio da ide malen ispod zvijezda. Jednostavno je odbio da radi protiv zdravog razuma i elementarne logike — logike koja kaže da se dug mora vratiti, a Federaciji BiH pripada oko 120 miliona KM koje joj RS uredno otima godinama kroz nakaradne koeficijente raspodjele PDV-a, putarina i akciza.

 

 

I ne, nije to nikakva “osveta Bošnjaka RS-u”. Nije to nikakva “obstrukcija države”. To je samo potez jednog pristojnog čovjeka koji radi svoj posao. Prvi put nakon dugo vremena neko je rekao: “Dosta. Prvo vratite pare, pa onda otvarajte granične prelaze i režite vrpce pred kamerama koliko hoćete.”

 

 

Amidžićev slom živaca i Dodikovo cmizdrenje

 

 

A kakva bi to bila bosanskohercegovačka politička drama bez Dodikovog lamentiranja i beskrajnog prosipanja otrova po mreži X?

 

 

Na jednoj strani vidno iznervirani ministar finansija Srđan Amidžić, koji je, nakon što je sam rušio odluku o pravednoj raspodjeli PDV-a, odjednom otkrio da “BiH ne može funkcionisati”.

 

 

Pa ne može, ministre, ali ne zato što postoji Zijad Krnić.

 

 

Ne može zato što si ti — i oni tvoji — od nje 20 godina pravili privatni sto za rulet i poker ucjena od koga i danas sjajno živite.

 

 

Na drugoj strani — Dodik. On, već dobro umoren i potrošen, nemoćan nakon američke presije pod kojom se morao malo primiriti, radi ono jedino što mu preostaje: vrijeđa.

 

 

Optužuje, mlatara, glumi uvrijeđenu mladu, kuka kako će “Bošnjaci sve uništiti”, i što je najzabavnije — traži da jedan član Upravnog odbora UIO radi u interesu Republike Srpske.

 

 

Alo, Mile — čovjek predstavlja Vladu Federacije BiH. On štiti pare građana Federacije. Tebi je problem upravo to što više niko ne želi da štiti tvoje pare.

 

 

Nikšićevo kukavičje jaje

 

 

I onda dolazimo do premijera Federacije Nermina Nikšića, čovjeka koji je uspio da ne uradi ništa, i još se time ponosi.

 

 

Nikšić se brže-bolje ogradio od Krnjića:

 

 

“Mi ga nismo imenovali, ne možemo ga smijeniti, on je SDA.”

 

 

Pa šta onda?

 

 

Zar tebe kao premijera ne bi zanimalo to što je tvoj stručni član odbora napokon stao u odbranu federalnog novca?

 

 

Nije.

 

 

Jer bi onda morao stati i ti uz njega, a to nije u opisu posla Trojke. U njihovom opisu posla piše: “Ne zamjeraj se Dodiku, ne zamjeraj se Čoviću, ne talasaj, čekaj da te pohvale stranci i pljuj po SDA i kad treba i kad ne treba”

 

 

A narod?

 

 

Narod niko i ne pita.

 

 

Zašto je javnost eksplodirala od podrške Krnjiću

 

 

Možemo se mi okretati i lijevo i desno, ali istina je jednostavna: Krnjić je uradio ono što bošnjačka politika godinama nije smjela.

 

 

Nije se sagnuo.

 

 

Nije popustio pod ucjenama.

 

 

Nije dao dušu i obraz za jednu fiktivnu vrpcu na jednom još neupotrebljivom graničnom prelazu.

 

 

I to je dovoljan razlog da veliki dio bošnjačke javnosti — koja je godinama gledala kako njeni politički lideri ustupcima kupuju mir — reaguje plebiscitarno.

 

 

Jer, prvi put nakon dugo vremena, neko je rekao:

 

 

“Ne može!”

 

 

Ne može da se Federaciji otima do vijeka.

 

 

Ne može da se gradi država koja je isključivi servis Dodika i Čovića.

 

 

Ne može da se preglasa i progura nešto bez finansijske pravde.

 

 

I ne može da se glumi “državnost” tako što će se državi oteti 120 miliona KM, pa još očekivati zahvalnicu.

 

 

Bošnjaci su napokon vidjeli da i oni mogu reći NE

 

 

Krnjićev potez nije nacionalistički, nije populistički, nije osvetnički.

 

 

On je — institucionalni.

 

 

On je — stručan.

 

 

On je — sistemski, dejtonski, hladan, precizan.

 

 

On je državotvoran!

 

 

Tačno onakav kakvim je Dodik godinama držao cijelu državu blokiranom.

 

 

Samo što sad prvi put ta taktika nije korištena protiv Federacije, nego protiv onih koji su Federaciji dužni.

 

 

Tu leži ključni momenat: Bošnjaci su danas prvi put vidjeli da njihov glas zaista može biti presudan u jednoj instituciji.

 

 

Da ne moraju biti samo pasivno statisti koji trpe ucjene.

 

 

Da mogu reći “ne dam” — i da se ništa strašno neće desiti.

 

 

Stari prelaz radi.

 

 

Roba ulazi i izlazi.

 

 

Turisti prolaze.

 

 

Kamioni tutnje.

 

 

Jedino što se ne dešava jeste Dodikovo snimanje još jednog PR cirkusa pod reflektorima, i eventualna šetnja Svjetlane Cenić iz kadra u kadar dok glumi nezavisnu analitičarku.

 

 

Krnjić & zenička policija — dvije iskre iste želje

 

 

Zenička specijalna policija je nedavno udaljila rumunske navijače zbog fašističkih provokacija na Bilinom Polju.

 

 

I tada je javnost reagovala burno — jer je vidjela nešto što odavno nije vidjela:

 

 

instituciju koja radi svoj posao.

 

 

Krnjić je to isto uradio.

 

 

Institucionalno, zakonito, hladno, bez galame i spektakla.

 

 

On je samo rekao:

 

 

Vratite parе koje dugujete, pa ćemo razgovarati.

 

 

U državi u kojoj je svaka kičma savijena, svaki obraz ispeglan pod pritiscima i svaka odluka motivisana strahom — to je revolucionarno.

 

 

I zato — Zijad Krnić jeste čovjek s kičmom i mu**ima.

 

Nije on nikakav spasitelj.

 

 

Nije on nikakav mesija.

 

 

Nije on nova politička zvijezda, niti će sutra držati mitinge kao budžetski prosjaci iz Trojke.

 

 

On je samo čovjek koji je odbio da bude potrčko Dodikovih interesa.

 

 

Čovjek koji je rekao da Federacija ima svoje pare.

 

 

Čovjek koji je uradio ono što bi svaki normalan i obrazovan državni funkcioner trebalo da uradi:

 

 

čuvao interese države i institucije koju predstavlja.

 

 

I zato, u zemlji ucjena, potkupljivosti, kalkulantskih “lidera” i vječitog sluganstva —

jedan čovjek koji je rekao NE postaje simbol.

 

 

Zijad Krnić je danas pokazao kako izgleda minimalni standard normalnosti.

 

 

A u Bosni i Hercegovini — to je ravno čudu.

 

 

P. S.

 

 

A svi vi koji napljuvavate Krnića što GP u Bosanskoj Gradišci nije otvoren-NIJE VAM ON ADRESA!! Adresa je Milorad Dodik b.b.

 

 

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti portal Hayat.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

 

(Hayat)

Bursać: Zijad Krnjić – čovjek s kičmom i mu***a!