Crnadak kaže da su poruke koje su se čule posljednjih dana — posebno one povodom tema vezanih za Dejton — samo nastavak već viđenog obrasca.

 

 

 

Gost BUKA podcasta bio je Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Razgovor je vođen u trenutku kada se u regionalnom i domaćem političkom prostoru ponovo “vrte” iste teme: Dejton, odnosi u BiH, poruke međunarodnih aktera, ideje o prekompozicijama, te rastuće tenzije koje se prelijevaju u svakodnevni život građana. Crnadak u startu postavlja okvir: po njemu, ključni problem je što se politika ne vodi da bi društvo živjelo normalnije, nego da bi građani stalno bili u stanju iščekivanja konflikta.

 

 

Crnadak kaže da su poruke koje su se čule posljednjih dana — posebno one povodom tema vezanih za Dejton — samo nastavak već viđenog obrasca. Po njemu, normalan život se namjerno gura u drugi plan, a fokus se prebacuje na strah, tenzije i stalni osjećaj ugroženosti.

 

 

„Da nama treba ovde potpuna promjena politike u smislu da pustimo narod na miru. Narod koji ovde živi vapi za tim da ujutro kad ustane, razmišlja o svom poslu, o djeci, o nekim redovnim obavezama, o narednom vikendu, da li će negdje moći otputovati, gdje će ići na more i o drugim stvarima koje čine život. Naši ljudi koji su neka vrsta, da kažem, političke elite, naravno ne svi, ali većina, žele upravo suprotno, da je taj narod uvijek zabrinut, da ujutro kad se probudi, najveće kad ide na spavanje, da razmišlja samo o tome da je uplašen, da je prepadnut, da je na neki način u grču, u strahu.“

 

 

U toj atmosferi, dodaje, tenzije postaju političko gorivo. Umjesto gradnje povjerenja, nakon tri decenije dejtonske BiH ostaje osjećaj da su zajednice i dalje u defanzivi jedna prema drugoj, jer se stalno “proizvode” priče o prijetnjama.

 

 

„Svjesno podgrijavaju tenzije, svjesno prave konfliktnu atmosferu, svjesno stano drže svoj narod u nekoj defanzivi, stano neko hoće baš vaš narod da uništi, da ukine, da mu uradi nešto loše i na bazi toga dobijamo ovo što dobijamo. To je da je situacija i nakon 30 godina u smislu međusobnog povjerenja… da smo vrlo, vrlo u lošoj situaciji.“

 

 

Kao izlaz vidi izbore naredne godine, ali ne kao još jedan “krug” iste priče, nego kao prekretnicu u kojoj bi građani birali one koji govore o ekonomiji i životu, a ne o stalnoj mobilizaciji kroz strah.

 

 

„Moja poruka je da ovi idući izbori u BiH u naredne godine budu neka vrsta prekretnice, da jednostavno ljudi biraju one koji žele da razmišljaju o većim platama, o većim penzijama, o tome kako da učine ovde život takvim, da ta djeca barem prestanu odlaziti, ako ne već da možemo neku od te naše djece da vratimo.“

 

 

Jedna od najkonkretnijih tačaka razgovora bila je priča o trećem entitetu a što se sve više spominje u javnom prostoru. Crnadak insistira da je to tema koju dio političkih struktura tretira olako, iako bi, po njegovom stavu, takvo “rješenje” moglo otvoriti rizike za Republiku Srpsku, jer se ulazi u zonu prepravki temeljnog aranžmana.

 

 

„Prvo, kakav treći entitet? Ja ne mogu da vjerujem da još uvijek u Republice Srpskoj postoji neko da živi, neko ko smatra da je to dobro rješenje za nas. Odgovor na pitanje zašto ne treći entitet je vrlo, vrlo jednostavan. Ne može biti jednostavniji. Pa zato što ga nema u Dejtonu.“

 

 

Posebno naglašava šta smatra “svetinjom” političke logike Republike Srpske — da se Dejton ne otvara suštinski, već eventualno “kozmetički”, jer se svaka veća intervencija može obiti o glavu.

 

 

„A nama, Srbima i nama kao Republici Srpskoj, jedina stvar koja mora da bude sveta oko koje nikad ne smijemo da razmišljamo, da nešto mijenjamo suštinski… a to je promjena detona.“

 

 

Istovremeno, Crnadak ne zatvara vrata razgovoru o popravljanju odnosa u Federaciji, ali insistira da se sve eventualne promjene moraju odvijati tako da RS ne postane kolateralna šteta.

 

 

„Ako je rješenje da se odnose između Hrvata i Bošnjaka poprave, a ja mislim da treba da se poprave… Ako je rješenje treći entitet, evo i ja sam za. Ali to mora biti na teritoriji, fizički na teritoriji i u političkom smislu u okviru Federacije BiH. Jer za nas iz Republike Srpske sve drugo je preriskantna igra. Mi ne možemo tu ništa da dobijemo, niti možemo kako da pomognemo na taj način. Jer smo mi faktički država u državi koja treba da se drži onoga što ima.“

 

 

U nastavku podsjeća i na ono što naziva licemjerjem vlasti u Banjaluci, tvrdeći da su ranije podržavali treći entitet i time “javnim gestovima” slali opasnu poruku.

 

 

„Posebno zbog toga što je vlast koja je tu u Banjaluci već skoro 20 godina javno podržala taj čintitet. Dakle javno radi protiv svog narada.“

 

 

Crnadak se zadržava i na dijelu konferencijskih poruka iz Zagreba tokom proteklog vikenda, koje je doživio kao ponižavajuće za Srbe u BiH i RS, posebno narativ da su Hrvati jedini prozapadni i proevropski narod. U tom dijelu razgovora, insistira da takve poruke ne smiju ostati bez odgovora, te da je još problematičnije kada vlast u RS na njih prećuti.

 

 

„Ja stvarno nisam nacionalista. Ja sam neko ko voli svoj narod… Nema nam niko pravo govoriti da smo mi neka druga liga. Neka se ne naljute pravi Indijanci tamo u Americi, ali da smo mi neki Indijanci koje Hrvati treba da vode kroz život. To je poražavajuće. A još je gore što niko iz Republike Srpske, iz vlasti… nije reagovao. Zamislite vi izjavu, tamo u Bosni i Hercegovini samo su Hrvati prozapadni proevropski narod. Šta smo mi, druga liga neka, treća liga.“

 

Zatim objašnjava zašto, po njemu, uopšte dolazi do toga da se takvim ljudima daje ogroman prostor — jer se medijski i politički sistem često povodi za “profilima” koji dolaze sa unaprijed upakovanim porukama.

 

 

„Maks Primorac nije bitan lično, ali profil taj. Dakle, vi puštate u prostor medijski, dajete im ogroman, ogroman, ogromnu pažnju nekome ko je klasičan u onom čistom smislu te riječi plaćenik. Izvoli pare, izvoli… message box. Ovo je tvoja kutija, u njoj imaš poruke i gdje god ideš ti izvadiš ovo i čitaš i za to dobiješ to i to.“

 

 

Crnadak je u razgovoru iznio i lično iskustvo susreta sa Maksom Primorcem tokom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, navodeći primjer koji, po njemu, najbolje ilustruje nepoznavanje političke stvarnosti u BiH.

 

 

„Ja sam bio recimo u Atlanskom vijeću na jednom sastanku, jednom razgovoru, da tako kažemo, gdje je bio gospodin Primorac. Taj čovjek osnovne elementarne stvari ne zna. On je nama govorio kako je Željko Komšić član SDP-a.“

 

 

Navodi da su ga sagovornici ispravili, ali da to nije promijenilo njegov stav.

 

 

„Kad smo ga mi rekli, gospodine Primorac, nije on član SDP-a. On je rekao ne, ne, ja to znam, ja pratim tamo situaciju.“

 

 

Zaključak tog iskustva Crnadak vidi kao simptom šireg problema.

 

 

„Dakle, ljudi koji niti vladaju podacima, niti vladaju stvarnim stanjima, a pogotovo ne vladaju znanjem oko toga šta su emocije ljudi koji ovdje žive.“

 

 

U razgovoru se otvara i pitanje američkog pristupa. Crnadak tvrdi da su neki u RS ili pogrešno razumjeli poruke ili se namjerno prave da ih ne razumiju. Po njemu, ključ je u tome da SAD neće “graditi države” i “zavrtati ruke”, ali da to ne znači odustajanje od Dejtona i principa vladavine prava.

 

 

„Dakle, Amerika ima vrlo jasan kurs. Neće biti intervencionizma, neće biti njihovog velikog angažmana oko jačanja, kako oni to kažu, države, neće praviti po svijetu nove države, neće dolaziti sa svojim rješenjima i ljudima zavrtati ruke i izvlačiti ih za uši da moraju baš ta njihova rješenja da prihvati. I to je tačno.“

 

 

Ali odmah dodaje ono što vidi kao “drugu polovinu” istine, koju vlast, po njemu, prećutkuje.

 

 

„Međutim, ono što oni neće da kažu je da ova administracija neće odustati od detona. I Trumpova administracija nije zato da se podrži treći entitet. Ne samo treći entitet, nije zato da se podrži bilo kako raspakivanje u nekom značajnijem, strukturalnom, sadržajnom, važnom smislu. Nije će to dozvoljiti.“

 

 

I najdirektnije — poručuje da nema prostora za ideju da će “brendiranje” na Trumpu značiti toleranciju kriminala.

 

 

„Dakle, ako naši ljudi misle da će to što Amerika kaže neće se miješati, sada značiti da će Amerika svoju poziciju pretvoriti u nekoga ko toleriše, pa čak i podstiče i podržava, recimo, kriminalne i koruptivne radnje ovdje od nekoga koja samo stavi kačket na glavu sa Trumpovom slikom i da može da radi šta hoće. Neće. To je djetinjast pristup svemu tome.“

 

 

U dijelu razgovora o domaćoj političkoj sceni, Crnadak govori o tome kako Dodik izgleda nakon gubitka funkcije, te zašto smatra da se sistem i dalje ponaša kao da se ništa nije desilo. Poruku posebno usmjerava na ljude “oko njega” i administrativni aparat.

 

 

„Očigledno da je veoma teško njemu da shvati šta se desilo. To je po meni šok još jedan. Kao kad vas nešto udari u glavu, iznenada, pa onda onako lelujate, hodate u krug, malo dođete sebi.“

 

 

Zatim daje ilustraciju koja se tokom intervjua izdvaja kao upozorenje: nije ključno ko “koristi” privilegije, nego ko ih pravno omogućava.

 

 

„Zato moj apel je da svi ljudi koji omogućavaju razne stvari gospodinu Dodiku, koje mu ne pripadaju, samo dobro razmislite o tome i da znaju kad dođe rasplet, kad dođe neko da zaroni i u te papire, da vidi šta je tu bilo. Neće biti ni Dodika, ni neki drugi ljudi, bit će samo tu oni koji su potpisivali.“

 

 

Najduži i najnabitniji dio razgovora odnosi se na izborne nepravilnosti, objavljivanje rezultata i mogućnost ponavljanja izbora. Crnadak insistira da je ono što se vidi “izvan svih granica” i da je problem što se takvo ponašanje normalizuje.

 

 

„Međutim, ovo što mi vidimo, ovo je zaista strašno. Strašno. … Jer vi ovo sada što vidite, ovo je strašno. Ovo jednostavno prelazi sve one granice neke o kojima smo mogli da razmišljamo. I što je najgore, ono što je meni najgore, što vlast, SNSD, oni to smatraju normalno. Oni sada napadaju Centralnu izbornu komisiju, napadaju i nas iz opozicije. ‘Zašto ste vi nas uhvatili u krađi? Kako možete biti toliko bezobrezni da nam smeta to što smo mi tako lijepo organizovali i osmislili.’“

 

 

Kao primjer navodi slučaj iz Laktaša, ali i širu sliku ukrštanja podataka, uz zaključak da se radi o organizovanom sistemu.

 

 

„Upravo u tim Laktašima je famozni slučaj Pupac… gospođo, vi ste glasali… ne, neko je već glasao. I potpisano je… nije neko drugi se potpisao slučajno na njenu ime, nego baš piše Pupac… i isto tako je neko glasao u ime njene čerke, u ime njenog muža… Ako na to dodate da je CIK do sada zvanično našao ukrštanjem sa bazama Cipsa, 2600 ljudi koji nisu imali dokumente nisu mogli glasati nikako, a isto su glasali. Svatate koji je to nivo organizovanog pristupa, jednog kapilarne krađe glasova, krađe identiteta i krađe izborne volje…“

 

 

Upozorava da se šteta ne završava na jednom izbornom ciklusu, nego se preliva u društvene vrijednosti, jer se kriminal predstavlja kao “normalan način” da se dođe do koristi.

 

 

„Ono što mene posebno boli je to što se to radi sa vrha. To je krenulo od vrha… uzori treba da budu. A oni šalju poruku i onda to se poslije prenosi, vi sad imate roditelje koji svoje djeci govore da, tebi je šansa, sine, da na izborima zaradiš… tako što ćeš ukrasti glasove od svojeg komšije… E to je ono što je absolutno za mene najveća, najopasnija stvar za sve nas…“

 

 

Ipak, izdvaja i ono što mu daje optimizam: pritisak da se proces dovrši i nada da bi tehnologije 2026. mogle promijeniti pravila igre.

 

 

„Ovo je šansa da mi vratimo povjerjenje u izborni proces. Šansa je da vratimo povjerjenje ljudima da ima smisla da glasaju, da znači nešto od njihov glas, da mogu da promijene nešto. I onda ako… ne uspiju svi ovi pokušaj… da se spriječi uvođenje novih tehnologija, dobijemo te skenere na idućim izborima. 2026. godine… prvi put će imati rezultate stvarno onako kako je narod glasa.“

 

 

 

(SB)

CRNADAK UZBURKAO JAVNOST: “Max Primorac elementarne stvari ne zna, govorio je da je Željko Komšić…”