Denis Bećirović, 32 godine političke ublehe i samopromocije: Halal i ogromne budžetske plaća, samo nas "ne brani" više - Sarajevograd.CLICK

Bećirović je najodgovorniji za stanje u kojem se trenutno nalazi država. On je taj zahvaljujući kojem imamo Dodika u vlasti. Njegovi su ministri Košarac i Amidžić, njegova je predsjedavajuća Borjana Krišto. Nakon što im je svojim glasom omogućio vlast, Bećirović u javnosti stvara lažnu sliku da on nije dio te priče.

O krizama, blokadama, aferama, katastrofalnim odlukama Bećirović šuti. Kao što se šutnjom ograđuje od katastrofalnih poteza i afera Trojke i njihovih priljepaka koji su ga izabrali. Umjesto bavljena bitnim temama, nudi nam isprazne, demagoške izjava i neprovodive inicijative, drugim riječima – ublehu

Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović nedavno je navršio 50 godina. Od tih 50 godina života, Bećirović je pune 32 u politici. Da, dobro ste pročitali. Dvije trećine života Bećirović je u politici.

Politikom se počeo baviti ratne 1993. godine. Čim je postao punoljetan imenovalo ga je za predsjednika Foruma madih SDP-a. Prvo u Tuzli, a zatim za godinu-dvije i u Tuzlanskom kantonu i Federaciji. Imenovanjem na partijsku funkciju, Bećirović je izbjegao mobilaciju, a da bude dobrovoljac u odbrani države očito mu nije padalo na pamet.

Umjesto ljiljana, značka SDP-a

Dok su se njegovi vršnjaci s puškom u ruci borili po Majevici, na brčanskom koridoru, Teočaku, Bećirović se borio da bude šef omladine SDP-a (inače partije koja je u ratu zamznula djelovanje). Tako je umjesto uniforme Armije RBiH i amblema sa zlatnim ljiljanima, Bećirović navukao kaputić sa značkom SDP-a. Od tada traje njegova borba – za vlastitu političku karijeru.

U 32 godine bavjenja politikom, Bećirović je u parlamentima na raznim nivoima proveo 24 godine. U te 24 godine na visokim budžetskim plaćama, gotovo isključivo je brinuo u vlastitom imidžu. Isprazne i dosadne izjave, već antologijska otvorena pisma, neprovodive populističke inicijative, zajednički su sadržalac Bećirovićevih mandata u kantonalnoj skupštini, Parlamentu FBiH, a zatim oba doma Parlamentarne skupštine BiH. U te 24 godine uspješno je bježao od odgovornosti, ili, kako bi naš narod rekao, nikad se nije vruć vode napio.

Jedini mandat u kojem je preuzeo odgovornost je bio onaj od 2010- 2014. Bolje da nije, jer je upravo pod njegovim rukovođenjem Zastupničkim domom PSBiH usvojen Zakon o prebivalištu. Tim Zakonom su povratnici u entitet RS zavijeni u crno, a sve da bi Bećirović sačuvao svoju fotelju. Glasanje za taj Zakon i već pomenuta otvorena pisma koja su predmetom ismijavanja, obilježila su Bećirovićev dvodecenijski parlamentarni život.

Iako je već uveliko politički veteran, Bećirović nikada nije obavljao nijednu izvršnu funkciju, jer to, pogađate, podrazumijeva odgovornost.

Na izborima 2022. godine Bećirović je iz drugog pokušaja izabran za člana Predsjednštva BiH. Atmosfera u kojoj se to dogodilo, milioni potrošeni na propagandu i kupovinu medija, uticaj stranih ambasada u udruživanju 11 stranaka koje će ga podržati, nisu tema ovog teksta, ali ćemo samo napomenuti da se „principijelnom“ Bećiroviću nije nimalo gadila podrška ljudi s američke crne liste ili s optužnicama, kao ni podrška opskurnih političkih pojava poput Isaka, Kasumovića, ili derivata SDA okupljenih oko rahmetli Mirsada Kukića i kasnije Elzine Pirić, Hozanovog NES-a itd.

Briga o vlastitom imidžu

Bećirović je pune tri godine član Predsjedništva BiH. U njegovom političkom djelovanju ništa se nije promijenilo. Istina, otvorena pisma su rjeđa, ali ispraznih izjava čija je jedina svrha samopromocija i građenje vlastitog imidža ne manjka. U stvari, tome, toj politici dojma, sve je podređeno.

Posljednji u desecima primjera je ovosedmična posjeta SAD-u i razgovor za troje sentora. Iz Bećirovićevog kabineta nam, uz niz prepoznatljivih demagoških floskula, saopćavaju kako je nakon tog sastanka “u srcu Washingtona kao kula od karata srušeno Dodikovo lobiranje u Americi”, te “da imamo punu podršku SAD”. Zamislite da se neko u BH sastao, recimo, sa delegatima u Domu naroda PSBiH Džemalom Smajićem, Zlatkom Miletićem i Nenadom Vukovićem, pa nakon toga saopćio da je riješio sve probleme i da će imati punu podršku Bosne i Hercegovine. Smiješno, zar ne.

No, Bećirović i njegov kabinet računaju na neupućenost šire bh. javnosti, ali i medija, koji bez ikakvog kritičkog otklona, slavljenički objavljuju naslove o “još jednoj velikoj pobjedi države”. Dojam je da su svi naši problemi riješeni, da je Dodik konačno savladan, i da mu je Denis konačno zadao smrtonosni politički udarac. Po ko na koji put. Vratite se malo u prošlost, proguglajte i vidjet ćete niz sličnih saopćenja. U međuvremenu, dok je Bećirović nižerangiranim američkim službenicima objašnjavao svoje vizije politike i citirao Ustav, Dodik se nagodio s Amerikancima, riješio američkih sankcija i daljih sudskih progona. Zlobnici bi rekli, ne brani nas više Denise.

Zanimljiv je i dio u saopćenju nakon sastanka s smeričkim senatorima u kojem Bećirović naglašava važnost Južne interkonekcije. Šta je uradio da ona profunkcioniš? Ništa. Jeste li ga čuli da je nešto rekao o blokadama njegovog koalicionog partnera HDZ-a? Niste, naravno. Niti dozvoljava da ga novinari pitaju. Nema press konferencija, nema intervjua. Samo izjave, saopćenja i Facebook statusi.

Tobejarabi efendija

Prije dvje godine je predložio Zakon o gasu na državnom nivou. Idealan, kao i svako njegovo saopćenje. Za dvije godine taj zakon nije došao u parlamentarnu proceduru u kojem odlučuje koalicija čiji je on dio. Nakon najave Zakona, koja je poslužila za samopromociju, Bećirović se više ne oglašava. U međuvremenu, u Planu reformi, njegov SDP i Trojka su pristali da nadležnost za transport gasa imaju entiteti, a Južnu interkenokeciju i bez Bećirovića rješavaju Amerikanci.

Jeste li čuli da je Bećirović kritikovao Trojku za to što nije podržala njegov zakon i što je prihvatila entitetsku nadležnost? Niste. Kao što ne čujete Bećirovića ni o nizu drugih bitnih pitanja. Njega ne zanima nuklearni otpad na Trgovskoj gori, skandal s otkazivanje Samita u Neumu, ne zanimaju ga blokade u Vijeću ministara, Dodikova nagodba s Amerikancima, ni politika Hrvatske, ne zanima ga 100 miliona za zgradu Dodikovog kuma. Ne zanima ga odjednom ni Kongres SDP-a, ni politika Partije, ni to što više nije potpredsjednik…Njega ne zanima ništa osim vlastite samopromocije.

A za to mu je potreban Dodik. Medijskim obračunima s Dodikom igra nasigurno – jer će se to dopasti javnosti. Kad zafali Dodika, dodaj malo Vučića, i eto aplauza.

U Predsjedništvu BiH, slično kao i u Parlamentu, kada je trebalo preuzeti odgovornost – proklizao je. Jer, upravo je Bećirović sa Željkom Cvijanović, preglasavajući Željka Komšića, dao mandat aktuelnom Vijeću ministara BiH u kojem su SNSD, HDZ i Trojka. Dakle, Bećirović je najodgovorniji za stanje u kojem se trenutno nalazi država. On je taj zahvaljujući kojem imamo Dodika u vlasti. Njegovi su ministri Košarac i Amidžić, njegova je predsjedavajuća Borjana Krišto.

Nakon što im je svojim glasom omogućio vlast, Bećirović u javnosti stvara lažnu sliku da on nije dio te priče. O krizama, blokadama, aferama, katastrofalnim odlukama Bećirović šuti. Kao što se šutnjom ograđuje od katastrofalnih poteza i afera Trojke i njihovih priljepaka koji su ga izabrali. Šuti i čeka podršku za sljedeći mandat.

U međuvremenu je “naučio” dizati ruke na Fatihu, ode u džamiju na bajram, pa možda slijedi i podrška dijela Islamske zajednice. Od muftije Dedića iz Mostara, koji bi (tobejarabi efendija!) da svi “ustaju na noge kad se Bećirovićevo ime spomene”, sasvim sigurno. Da cijela situacija bude potpuno bizarna, potrudio se i dio boračkih udruženja, koji rado na svojim okupljanjima aplaudiraju “saborcu” Denisu. Jer, “lijepo priča i bori se za državu”. Prekaljeni borac od 1993. – za mandate.

(Stav)