Dok pravni eksperti nude različita tumačenja ovog poteza, jasno je da SNSD ne smije rizikovati unutarstranački vakuum, čak i kada je predsjednik te stranke kompromitovan.
Najnoviji istupi predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, u kojem po ko zna koji put Bošnjake etiketira kao “muslimane vjekovne neprijatelje” i ponovo targetira Veliku Britaniju kao dežurnog krivca za sve potrese u regionu, nisu ništa drugo do paravan.
Iza teške artiljerije nacionalističkih uvreda i agresivne demonizacije čitavog jednog naroda krije se duboka, strateška nervoza čovjeka koji polako gubi tlo pod nogama. Kada se ogole zapaljive izjave, ostaju surove političke i pravne činjenice koje Dodik pokušava sakriti od javnosti.
Prvi i možda najbolniji udarac Dodikovoj apsolutnoj moći unutar institucija BiH desio se u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Gubitak četvrtog delegata SNSD-a suštinski je promijenio igru. Ključ “blokade” države, matematička i politička realnost na koju je ranije računao ipak mu je smanjila manevarski prostor ostvarivanja potpune kontrole te pokazala pukotinu koja se ipak politički može širiti.
Paralelno s tim, Dodik se suočio i s posljedicama presude Suda BiH kada je odlučio ne izvršiti odluke visokog predstavnika u BiH. Osuđen, jednogodišnju kaznu zatvora otkupio je, ali je ta presuda ostavila trag. Uklonila ga je sa zvanične političke scene na kojoj je sada prinuđen djelovati pojavljujući se iza zvaničnika SNSD-a koji obnašaju političke funkcije.
Ranije održani vanredni izbori za predsjednika Republike Srpske pokazali su za SNSD opasan i neočekivano visok rezultat koji je ostvario SDS-ov Branko Blanuša što je signaliziralo da je glasačko tijelo umorno, iako podijeljeno te da opozicija u RS-u uprkos svim pritiscima, ima rezervoar podrške.
Kjučno pitanje koje se ovih dana postavlja u dijelu javnosti, jeste da li bi Dodik eventulano mogao biti kandidat za određene funkcije na ovogodišnjim Općim izborima? To pitanje oslanja se na tvrdnju “stručnjaka” iz SNSD-a koji tumače da se zabrana obnašanja političke funkcije koju je Dodiku izrekao Sud BiH odnosi isključivo na poziciju predsjednika RS-a, no ne i na ostale izvršne funkcije u političkom sistemu Bosne i Hercegovine.
Apsurd je dosegao vrhunac kada je Centralna izborna komisija (CIK) pristala da ovjeri prijavu SNSD-a za ovogodišnje Opće izbore, sve sa Dodikovim potpisom koji je i dalje deponovan u banjalučkom sudu.
Dok pravni eksperti nude različita tumačenja ovog poteza, jasno je da SNSD ne smije rizikovati unutarstranački vakuum, čak i kada je predsjednik te stranke kompromitovan. Kada se sve teze sklope u mozaik, Dodikova nervoza postaje potpuno razumljiva. Priča o “vjekovnim neprijateljima” i stranim zavjerama je odveć isproban recept. To je dimna zavjesa koja treba da skrene pažnju sa činjenice da se politička imperija SNSD-a potencijalno ipak ruši.
(Stav)









