Dogovor jedinih europskih nuklearnih sila nije uspio: Stari kontinent će biti pokriven nuklearnim kišobranom!

To je potez koji je napravio veliki korak ka još nezavisnijoj odbrani Evrope.

Francuska i Velika Britanija, jedine europske zemlje s vlastitim nuklearnim arsenalom, ove su se sedmice dogovorile o prvim preduvjetima za stratešku saradnju sa glavnim zadatkom pružanja zaštite cijelom Starom kontinentu.

To je gesta koja je napravila veliki korak ka još nezavisnijoj odbrani Evrope usred ruske agresije na Ukrajinu, posebno nakon nervoze koja se uvukla pod kožu članica NATO-a otkako je Washington, sa povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću, nagovijestio da više ne smatra angažman u sigurnosnom zaleđu Evrope ni bezuslovnim ni prioritetom.

Konkretne tačke sporazuma još uvijek su obavijene velom tajne i bit će objavljene u narednim satima, ali u saopćenju britanskog Ministarstva odbrane, objavljenom kasno u srijedu, izričito se kaže da “ne postoji ekstremna prijetnja Evropi na koju obje nacije nisu oštro odgovorile”.

Treba odmah naglasiti da, uprkos objektivnom značaju ove saradnje, potpuna garancija francusko-britanskih nuklearnih kišobrana za cijeli Stari kontinent još nije dogovorena, već se prvi koraci u tom pravcu tek dogovaraju. Zrno sumnje u konačni uspjeh inicijative posijano je prethodnim pokušajima francusko-britanske vojne saradnje koji nisu dali rezultate. Međutim, drugačija atmosfera u kojoj se nalazimo posljednjih mjeseci može poslužiti kao katalizator za neke opipljive rezultate.

Pariz i London će formirati zajednički tim sa zadatkom da koordinira mogući nuklearni odgovor na objektivnu vanjsku prijetnju.

Naime, do sada je postojao prešutni dogovor da čak i u slučaju aktivacije NATO-ovog člana 5, koji podrazumijeva da je napad na jednu članicu napad na cijelu Alijansu, nuklearno oružje Francuske i Velike Britanije može biti izuzeto od obaveze sudjelovanja, jer se podrazumijevalo da Amerika svima jamči pristup svom nuklearnom kišobranu. Ako zvuči nepošteno, to je zato što stvarno jest.

Međutim, da bi se razumio američko-europski sporazum koji je do sada bio na snazi, potrebno ga je povijesno kontekstualizirati. Nakon Drugog svjetskog rata, kada se bauk komunizma počeo širiti Starim kontinentom usred poslijeratne obnove, Amerika, želeći tome stati na kraj, dala je Europi ponudu koju je bilo nemoguće odbiti: bezuvjetno im stavlja na raspolaganje svoj nuklearni kišobran i obrambeno-sigurnosno zaleđe kako bi proračuni europskih zemalja mogli biti u potpunosti usmjereni prema socijalnoj državi sa zadatkom da nasele građane i tako smanje njihovo nezadovoljstvo koje je komunistima dalo vjetar u leđa. Evropljani su tako dobijali možda ne besplatno, ali pristupačno zdravstveno osiguranje, obrazovanje i druge beneficije, dok su Amerikanci, čiji građani nikada nisu imali takav društveni luksuz, pazili na njih.

Međutim, od tada je prošlo 80 godina, a dinamika je ostala ista, zbog čega je bilo realno očekivati da će se sporazum morati promijeniti.

Iako su se na nedavnom samitu NATO-a, u Haagu prije samo nekoliko sedmica, članice obavezale da će povećati izdatke za odbranu na 5 posto BDP-a do kraja 2035. godine, što je Donaldu Trumpu dalo veliki ustupak, Alijansa još uvijek opravdano strahuje od strateške preorijentacije Sjedinjenih Država na Aziju i Pacifik, što bi ostavilo Evropu samu, nedovoljno naoružanu, u vjetrenjači geopolitičkih previranja. Iako je samit u Haagu završio porukama jedinstva, članice su počele tražiti alternativu u koordinaciji iza kulisa kako bi smanjile ovisnost o Sjedinjenim Državama.

I tako smo trenutno u periodu strateškog otcjepljenja od Sjedinjenih Država, na obostranu korist.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron godinama tvrdi da bi Evropa trebala ulagati u vlastitu odbranu i sigurnosnu neovisnost, što je bio kredo službenog Pariza još od doba Charlesa de Gaullea. Ujedinjeno Kraljevstvo je, s druge strane, jedna od zemalja koje najviše ovise o Sjedinjenim Državama, uprkos tome što ima vlastiti nuklearni arsenal. Britanci su pomogli Sjedinjenim Državama da naprave prvu nuklearnu bombu i bili su treća zemlja koja je razvila svoje oružje, ali njihov arsenal logistički ovisi o Sjedinjenim Državama, jer do Trumpovog drugog mandata, nitko nije mogao ni sanjati da će Washington ikada okrenuti leđa Londonu.

Francuska i Velika Britanija zajedno imaju 515 nuklearnih bojevih glava. Za usporedbu, SAD i Rusija imaju nešto više od 5.000. Međutim, treba uzeti u obzir da je samo jedna nuklearna bomba dovoljna da nanese decenije razorne štete, zbog čega je francusko-britanski arsenal više nego dovoljan da služi Starom kontinentu kao efikasna metoda odvraćanja mogućeg ruskog pokušaja da proširi svoj uticaj.

(Jutarnji)