Niko nam ne može nametnuti novi ustav umjesto postojećeg Dejtonskog ustava. Novi ustav može usvojiti samo Parlamentarna skupština BiH.

 

 

 

Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je 2007. usvojio zaključak da Ured visokog predstavnika (OHR) treba ugasiti radi prelaska iz dejtonske u briselsku fazu BiH. Sa OHR-om ne možemo ući u EU i NATO. Na sastanku u Briselu 26. i 27. februara 2008. godine, politički direktori PIC-a su utvrdili Program 5+2 (ciljeva + uvjeta) koje su organi BiH prihvatili i trebali ispuniti da bi se zatvorio OHR.

 

 

Više od pola ih je ispunjeno još prve godine uključujući potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Skoro 18 godina je proteklo, a Bosna i Hercegovina nije u cijelosti ispunila preuzete obaveze. Najveća prepreka je rješavanje državne imovine oko koje se beskompromosno lome etničko-entitetska koplja. Problem je dignut na nivo sudbomosne odluke: Ima li države ili je nema?

 

 

U međuvremenu visoki predstavnik Christian Schmidt malo vedri i više oblači kao neka vrsta protektora ili kolonijalnog upravitelja. Da bi se kutarisali OHR-a bit će neophodna pozitivna (pr)ocjena situacije u BiH zasnovana na punom poštivanju Dejtonskog sporazuma od strane njegovog političkog šefa, Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira.

 

 

Politički i pravni konstrukt

 

 

Tema ovog teksta nije analiza kako se Schmidt “ukorijenio”, ni ko je kriv što OHR nije zatvoren? Odnedavno se debatira o pitanju da li je moguće ugasiti OHR i da li u tom slučaju Dejtonski sporazum ostaje na snazi?

 

 

Oni koji misle da nije moguće ukidanje OHR-a, jer bi se ukinuo Aneks 10, iznose argumente da bi se time osporila valjanost cijelog Dejtonskog mirovnog sporazuma koji ima karakter međunarodnog ugovora. Aneks 10 – Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja su potpisali Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (‘strane’). Osporavatelji se pozivaju na Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora (1969) koja propisuje da ugovori predstavljaju pravnu cjelinu čija izmjena podrazumijeva saglasnost ugovornih strana. Kažu da se ukidanjem Aneksa 10 ne bi ukinuo samo OHR kao jedan od stubova cijelog ugovora nego i drugi poput Aneksa 4 (Ustav BiH). Oni tvrde da je Program 5+2 politički, a ne pravni konstrukt, koji nije dio međunarodnog ugovora, te time ne može biti pravna osnova za ukidanje OHR-a. U suštini znači da nema ukidanja Ureda visokog predstavnika bez ukidanja Dejtonskog sporazuma.

 

 

Odluka nije od čibuka

 

 

Ovakva razmišljanja pogrešno navode na zaključak da su politički direktori Vijeća za provedbu mira, koji daju političke smjernice visokom predstavniku, donijeli ‘odluku od čibuka’. Time se u potpunosti potkopava vjerodostojnost međunarodnog faktora ključnog u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Zar bi nešto slično moglo mimoići njihova diplomatska i pravna sita i rešeta? Sumnjam.

 

 

Prisjetimo se da su osim potpisnica Dejtonskog sporazuma tj. država-učesnica u međunarodnom sukobu: Republike BiH, Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, sa statusom svjedoka sporazum potpisali predstavnici najmoćnijih država svijeta: SAD, Ruske Federacije, SR Njemačke, Francuske Republike, Ujedinjenog kraljevstva i Evropske Unije. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira osim navedenih uključuje i predstavnike drugih država. Drukčiji pristup i rasuđivanje o ovoj temi dovest će do suprotnih zaključaka. Član 26. (Pacta sunt servanda) Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora glasi: ‘Svaki ugovor koji je na snazi veže stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri’. No pitanje na koje treba odgovoriti je da li se radi o izmjeni ugovora?

 

 

Tumačenje međunarodnog ugovora

 

 

Prema članu 31. (Opće pravilo o tumačenju) Bečke konvencije:

 

 

1.Ugovor se mora tumačiti u dobroj vjeri, prema uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.

 

2.U svrhu tumačenja ugovora, osim teksta, uključujući preambulu i priloge, kontekst obuhvaća: (a) svaki sporazum koji se odnosi na ugovor, a kojeg su sve stranke sklopile u vezi s ugovorom.

 

 

Radi se o dakle, o tumačenju međunarodnog ugovora.

 

 

Član VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH propisuje:

 

 

“Strane pozdravljaju i podupiru postignute dogovore o provedbi ovoga mirovnog rješenja, uključujući posebno one koji se odnose na provedbu građanskih (nevojnih) aspekata, izloženih u Sporazumu koji sadrži Aneks 10, te na međunarodne policijske snage, kako je izloženo u Sporazumu koji sadrži Aneks 11. Strane će u cijelosti poštovati i promicati ispunjenje obveza preuzetih na temelju njih.”

 

 

Visoki predstavnik je konačni tumač Aneksa 10

 

 

Sada dolazimo do ključne pravne osnove za ukidanje OHR-a. U Aneksu 10 – Sporazum o civilnoj provedbi, član V – Konačna nadležnost za tumačenje, glasi: “Visoki predstavnik ima ovlaštenje za konačno tumačenje ovoga Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnoga rješenja”. Visoki predstavnik neosporno može donijeti odluku u ukidanju OHR-a na osnovu procjene da je ispunio mandat, kao dio konačnog tumačenja. Christian Schmidt neće ništa uraditi svojevoljno (a ko bi se odrekao lordovske plate i statusa?), nego će istu od njega zatražiti politički direktori Vijeća za provedbu mira koji su i donijeli Program 5+2. Naravno, tek poslije političke odluke odnosno pozitivne ocjene situacije u BiH zasnovane na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

 

 

Radi usporedbe, po Aneksu 11 – Sporazum o međunarodnim policijskim snagama (IPTF), koji su potpisali Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (‘strane’), formiran je IPTF koji je bio samostalan u obavljanju funkcija. Djelovao je koordinirano sa Uredom visokog predstavnika. Međunarodne policijske snage (IPTF) završile su mandat 2003. Naslijedila ih je Policijska misija EU (EUPM) koja je okončala angažman 2012.

 

 

Okončanje mandata

 

 

Na sličan način će i OHR okončati svoj mandat jednog lijepog dana.

 

 

Na osnovu arbitražne odluke za Brčko koji je postao kondominij pod suverenitetom BiH, dopunjen je Ustav BiH (Aneks 4). Amandman o Brčko distriktu je donijela Parlamentarna skupština BiH u ustavom propisanoj proceduri. U Ustavu BiH se ne spominje OHR, odnosno visoki predstavnik, osim neke nevažne uloge u prelaznoj komisiji.

 

 

Visoki predstavnik nema nadležnost da mijenja Ustav BiH, ali ima pravo da protumači da je Aneks 10 proveden. Ustav BiH čuva i tumači isključivo Ustavni sud BiH. Niko nam ne može nametnuti novi ustav umjesto postojećeg Dejtonskog ustava. Novi ustav može usvojiti samo Parlamentarna skupština BiH. “Aprilski paket” je bio historijska i propuštena šansa. Zato treba iznova pokrenuti politički proces na najvišem nivou o donošenju novog ili izmjenama postojećeg Ustava BiH, koji bi obuhvatio provođenje svih presuda Evropskog suda za ljudska prava! Od nas zavisi hoćemo li pomoći Schmidtu i direktorima da se on i OHR politički EUtanaziraju?

 

(Stav)

EUtanaziranje OHR-a: Visoki predstavnik malo vedri i više oblači