Ovu situaciju koja je više nego dramatična, opasna i nepredvidiva niko od državnih zvaničnika, osim ministra odbrane BiH ne apostrofira, niti se main streme mediji u BiH, čast izuzecima, uopće bave ovom temom. Članovi Predsjedništva BiH o ovome šute. Visoki predstavnik je zauzet razmišljanjem o trenutnoj situaciji, a međunarodne vojne snage u BiH vježbaju.

 

 

 

Ako samo poredamo činjenice vidjet ćemo zašto se slave datumi koji nemaju apsolutno nikakve veze sa današnjom državom Bosnom i Hercegovinom. Moramo jednom naučiti iz bolnih lekcija koje smo preživjeli tokom Odbrambeno- oslobodilačkog rata, da se u Bosni i Hercegovini nikada ništa ne dešava slučajno ili kao plod ishitrene reakcije. Sve je to dio projekta uništenja državotvornosti ove zemlje I fizičkog, a ako ne, onda političkog eliminiranja njenog većinskog stanovništva, piše vojni analitičar Nedžad Ahatović za Stav.ba.

 

 

Dodikova autostrada pakla

 

 

Da li je koincidencija ili ne, ali Milorad Dodik ide istom onom autostradom pakla i stradanja kojom je Radovan Karadžić poveo srpski narod u Bosni i Hercegovini u tragično razdvajanje od ostalih naroda koji žive u Bosni. Dana 28. febrauara1992. godine donesen je Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

 

 

Tada je suspendiran Ustav i svi zakoni SR BiH. Radovan Karadžić i njegovi saradnici su jednostrano odlučili da formiraju svoju vlast uzurpirajući unaprijed sve državne prerogative koje bi imala buduća Republika BiH. Time su htjeli da spriječe Skupštinu BiH koja je donijela većinski odluku o održavanju referenduma o nezavisnosti BiH, da formalno pravno izvedu SR BiH iz jugoslovenske Federacije koja je prestala da postoji još u decembru 1991. nakon Londonske konferencije.

 

 

Odlukama Skupštine Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, održane 12. maja 1992. u Banjoj Luci, formirana je Vojske Republike Srpske. Ta paradržavna skupština donijela je Odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koja u cijelosti glasi:

 

 

Strateški ciljevi, odnosno prioriteti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su:

 

 

– Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice

 

– Koridor između Semberije i Krajine,

 

– Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminiranje Drine kao granice između srpskih država,

 

– Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi,

 

– Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti,

 

– Izlazak Republike Srpske na more

 

 

Ova odluka pod brojem 02-130/92 od 12. maja 1992. godine objavljena je u Službenom glasniku Republike Srpske tek 26. novembra 1993. u broju 22 na strani 866.

 

 

O značaju strateških ciljeva svjedoče diskusije odgovornih rukovodilaca pobunjenih Srba na Skupštini održanoj 12. maja 1992 u Banjoj Luci.

 

 

Zašto je 12. maj važan

 

 

U svojoj diskusiji osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić kaže:

 

 

Srpska strana u Bosni i Hercegovini, Predsjedništvo, Vlada, Savjet za nacionalnu bezbjednost koje smo formirali, donijela je strateške prioritete srpskog naroda, odnosno strateške ciljeve srpskog naroda, od kojih je prvi strateški cilj razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje. Drugi strateški cilj je, čini mi se, koridor između Semberije i Krajine. Nema Krajine, nema Bosanske Krajine, nema Srpske Krajine, nema saveza srpskih zemalja, ukoliko ne ostvarimo taj koridor koji će nas dobro integrisati, koji će nam omogućiti nesmetan protok iz jednog dijela naše države u drugi.

 

 

Zašto je 12. maj važan. 12. maja novi stari načelnik Generalštaba novonastale Vojske Jugoslavije general Blagoje Adžić naređuje jedinicama na prostoru SR BiH da se podčine Vojsci Srpske Republike BiH i da oficiri porijeklom iz Bosne odmah pređu u novoformiranu vojnu formaciju i preuzmu dužnosti. U istoj naredbi on postavlja komandanta VRS-a (osuđenog ratnog zločinca Ratka Neđe Mladića iz sela Božanovići kod Kalinovika), imenuje njegov štab i komandante pripadajućih korpusa VRS-a!

 

 

Dakle, Vojska Jugoslavije formira svoju operativnu grupu na teritoriji nove suverene države s namjerom da se nastave borbena dejstva protiv neprijatelja – nove suverene države do (gore utvrđenih) ostvarivanja konačnih ciljeva Srpske Republike BiH – to je otvorena agresija.

 

 

Dokaz da je to istina došao je 15 godina nakon rata u slučaju hapšenja Ejupa Ganića u Londonu i pokušaja njegove ekstradicije u Srbiju. Svoju nadležnost da sudi Ejupu Ganiću Srbija dokazivala je tezom da je u vrijeme incidenta u Dobrovoljačkoj ulici (3. maj 1992. godine) trajao međunarodni vojni sukob, u kojem je Ganić, kao glavnokomandujući, u tom trenutku bio odgovoran za vojne akcije Armije Republike Bosne i Hercegovine. U dokumentu upućenom Londonskom sudu, a potpisuju ga tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević i ministrica pravde Srbije Snežana Malović, piše: “Republika Srbija smatra da je u relevantno mjesto i vrijeme u slučaju okr. Ejupa Ganića riječ o međunarodnom oružanom sukobu u kome su učestvovale dvije visoke strane ugovornice, i to Bosna i Hercegovina, sa jedne strane, i sa druge SRJ [Savezna Republika Jugoslavija] od 19. aprila do 27. maja 1992. godine!”

 

 

Time je Srbija priznala de facto da je vojska bosanskih Srba formirana, ustrojena, finansirana, naoružana i vođena od strane SRJ odnosno Generalštaba VJ cijelo vrijeme trajanja Odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992. – 1995. To znači da se 12. maja kada se obilježava dan Trećeg pješadijskog puka (RS) Oružanih snaga Bosne i Hercegovine obilježava sudski dokazana pred Haškim tribunalom i od strane Srbije priznata neosporna činjenica da je SR Jugoslavija izvršila otvorenu vojnu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

 

 

Pitam se šta se promijenilo u srpskom političkom narativu u Bosni i Herecegovini u proteklih 30 godina?

 

 

Kuda aktuelna politika iz Banje Luke vodi srpski narod u BiH? Da li smo opet pred ratnim sukobom?

 

 

Opasna situacija

 

 

Povod kao i uvijek kod političkog djelovanja srpskog vladajućeg faktora u Bosni i Hercegovini nije važan. Važno je da njima Bošnjaci i Hrvati neće određivati šta da se radi u njihovoj “državi”.

 

 

Nova drama koja bi mogla biti najava veoma opasne situacije je na pomolu. Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez je izdao naređenje načelniku Zajedničkog štaba da pripadnici OSBiH ne smiju dozvoliti ulazak na vojne lokacije bjeguncima od bh. pravosuđa Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću.

 

 

Ova naredba o zabrani je u skladu sa Zakonom o odbrani BiH, Zakonom o služenju u OS BiH, Upustvom stranama komandanta NATO štaba i EUFOR-a i Krivičnim zakonom BiH. Odmah nakon toga umjesto Dodikove, reakcija dolazi sa mnogo važnijeg mjesta.

 

 

Ova rekacija je mnogo ozbiljniji i nadasve mnogo opasniji dokument od Dodikovih političkih poteza kroz donošenje neustavnih Zakona u NSRS koji su već van snage, utvrđivanja ciljeva kroz Deklaracije Svesrpskog sabora i Memoranduma II SANU-a iz 2012. godine. To je ni manje ni više nego pismo srpskih generala u OS BiH, ministru odbrane Zukanu Helezu.

 

 

U pismu srpskih generala u OS BiH koje su mediji prenijeli u cijelosti, jedna rečenica se izdvaja od ostalih – “Vaše djelovanje ne vrijeđa samo pripadnike Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda, nego generalno narušava odnose u sistemu odbrane”.

 

 

Koji se to odnosi konkretno narušavaju u sistemu odbrane Bosne i Hercegovine, ako ministar odbrane primjenjuje član 13. Zakona o odbrani BiH koji omogućava Ministarstvu odbrane da samostalno, bez kontrole Predsjedništva, donosi akte o organizaciji i vođenju pukova, uključujući njihove komande i osoblje?

 

 

Isključivo je pravo ministra odbrane Bosne i Hercegovine da, bez prethodnog odobrenja i komande Predsjedništva Bosne i Hercegovine, donosi sve akte, što podrazumijeva i izdavanje naredbi koje se u vojsci moraju poštovati. Ko ne poštuje naredbu krši pravilo službe o subordinaciji i koordinaciji u vojsci, a Pravilo službe je čuvar oružanih snaga u svakoj zemlji.

 

 

Ako će se 12. maja u oružanu pobunu koju je protiv države 23. prila 2025. izveo dio MUP-a RS uključiti i Treći pješadijski Puk odnosno 6. Pješadijska brigada OS BiH sa pripadajućim sredstvima uključujući i nove američke helikoptere UH-1H Huey II, onda je drama oko hapšenja bjegunaca od pravne države BiH dostigla svoj krešendo!

 

 

Narušavanje odnosa

 

 

Ovu situaciju koja je više nego dramatična, opasna i nepredvidiva niko od državnih zvaničnika, osim ministra odbrane BiH ne apostrofira, niti se main streme mediji u BiH, čast izuzecima, uopće bave ovom temom. Članovi Predsjedništva BiH o ovome šute. Visoki predstavnik je zauzet razmišljanjem o trenutnoj situaciji, a međunarodne vojne snage u BiH vježbaju.

 

 

Ako se osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka pojave 12. maja u kasarni OS BiH Kozara u Banjoj Luci na obilježavanju dana Trećeg pješadijskog (RS) puka i izađu iz nje kao slobodni ljudi, pitam se šta onda dalje slijedi, a što je sadržano u prijetnji srpskih generala o “narušavanju odnosa u sistemu odbrane?”

 

 

Ako, pak, osumnjičeni dođu i budu uhapšeni i isporučeni Sudu BiH, jer je zakonski više nego jasno je da vojskom u kasarnama upravlja ministar odbrane, a ne Predsjedništvo BiH koje vojskom upravlja van kasarni, onda je pravo i pravna država pobijedila. Sve drugo smo već preživjeli. Moramo li opet?

 

(SB)

HELEZOVA ZABRANA BJEGUNCIMA I POBUNA SRPSKIH GENERALA OSBiH: Da li će 12. maj biti dan D za Dodika ili za BiH?